RIJEKA, 3. 11. 2010.

Fra Ilija Josip Borak, najstariji član Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića, preminuo je u 97. godini života i 74. godini svećeništva nakon višegodišnje bolesti u ponedjeljak 1. studenoga 2010. g. na svetkovinu Svih Svetih u Kapucinskom samostanu u Rijeci.

Rođen je 9. ožujka 1914. godine kao šesto od jedanaestero djece Andrije i Josipe, rođ. Liplin u Radovcu u župi Križovljan. U rodnoj župi završio je pučku školu nakon koje polazi franjevačku klasičnu gimnaziju u Varaždinu. U kapucinski red stupio je 2. kolovoza 1932. u Škofji Loki u Sloveniji i uzeo redovničko ime Ilija. Za svećenika je zaređen u Splitu 11. srpnja 1937. godine, a mladu misu u rodnoj župi slavio je na Veliku Gospu 15. kolovoza. Vojni rok odslužio je u Kraljevini Jugoslaviji u Skopju od 1. studenog 1938. do 1. svibnja 1939. godine, a po povratku iz vojske bio je vjeroučitelj u pučkoj školi sestara uršulinki i u Drugoj državnoj pučkoj školi "Juraj Strossmayer" u Varaždinu do 14. veljače 1943., kada je za vrijeme II. svjetskog rata pozvan za vojnog dušobrižnika u domobransku postrojbu Treći gorski zdrug, čije je zapovjedništvo bilo u Bjelovaru.

Dana 24. ožujka obolio je od tifusa i liječio se u zaraznoj bolnici u Slavonskom Brodu do 25. travnja 1943. godine, odakle je nakon 40 dana bolničkog dopusta upućen 13. lipnja 1943. u Bihać gdje je Treći gorski zdrug bio posadna vojska. Tu je vršio dužnost dušobrižnika do 5. ožujka 1945. kada je bio otpušten iz domobranstva u građansku službu.

Po završetku rata, nakon godinu dana, bio je uhićen, a od tadašnje komunističke vlasti osuđen je presudom Divizijskog vojnog suda iz Bjelovara na kaznu strogog zatvora u trajanju od osam godina, zbog kaznenog djela protiv države i tadašnjeg režima, te na gubitak građanskih prava u trajanju od dvije godine. Kaznu je izdržao u zloglasnom logoru - Stara Gradiška (1946-1954.), a po izlasku iz zatvora bio je upravitelj župe sv. Nikole biskupa u Varaždinu, a zatim upravitelj Prebende sv. Vida do 1961. godine, kada je premješten u Split za župnog pomoćnika u svetište Gospe od Pojišana. Tu službu vršio je pune tri  godine do premještaja u Rijeku 1964. gdje preuzima službu samostanskog vikara. Potom postaje upraviteljem pet karlobaških župa (Karlobag, Cesarica, Prizna, Baške Oštarije i Lukavo Šugarje), a godine 1982. preuzima službu duhovnog pomoćnika u župi Gospe Lurdske u Rijeci. U Karlobag se vraća 1986. preuzimajući službu župskog vikara za iste župe, a u tom vremenu bio je redoviti ispovjednik sestara koludrica benediktinki u samostanu sv. Margarite u Pagu. Godine 2000. razriješen je dužnosti župskog vikara te je umirovljen.

U Karlobagu ostaje do 2005. kada je zbog teške bolesti prebačen u Rijeku na liječenje. Bolest ga je prikovala uz bolesničku postelju koju je strpljivo podnosio. Kroz sve to vrijeme o njemu su se požrtvovno brinula braća i novaci riječkog samostana pod vodstvom fra Dragutina Brezovca, bolničkog kapelana. U vrijeme bolesti i boravka u bolnici o fra Iliju brigu je vodilo i osoblje gospićke i riječke bolnice, a kroz više od pet godina svesrdno je pomagala i sestra Miroslava Vugdelija.

Fra Ilija tečno je govorio latinski, talijanski i njemački jezik, a čitavu kroniku kapucinskog samostana u Karlobagu, dok je u njemu boravio, napisao je na latinskom jeziku. Volio je svoj zavičaj i rodno mjesto, a u obilasku župljana, rodbine i prijatelja najčešće je pješačio i mnogi su ga smatrali za hodajućeg propovjednika koji je u služenje Bogu pozvao mnoge mladiće.

Fra Ilija Borak, pokopan je u srijedu 3. studenoga na groblju Kozala u Rijeci. Sprovodne obrede vodio je u prisutnosti stotinjak redovnika, svećenika i časnih sestara i mnogobrojnih riječkih vjernika, mons. Ivan Devčić, nadbiskup riječki, a iz rodne župe Križovljan ispraćaju je prisustvovala sestra Katica, rodbina, prijatelji i župljani iz Karlobaga i okolnih župa. Na ispraćaj prijatelju svećeniku iz Varaždina je doputovao i Josip Maruševec koji je pokojnika upoznao kao katehetu u Varaždinu, 1942. godine, a jedno vrijeme obojica su boravila u logoru Stara Gradiška.

Na groblju se od pokojnika oprostio fra Anto Pervan, poglavar Kapucinskog samostana u Rijeci koji je iznio kratki pokojnikov životopis, a u ime Generalne uprave Reda manje braće kapucina iz Rima oprostio se fra Jure Šarčević, generalni definitor. Misu zadušnicu je u kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske predvodio, u koncelebraciji s tridesetak svećenika među kojima su bili i pokojnikov rođak vlč. Vlado Borak i fra Zvonko Marija Pšag iz Križovljana, biskup mons. Mile Bogović, koji je u uvodnom dijelu fra Iliji zahvalio za višedesetljetno služenje Bogu i ljudima na području današnje Gospićko-senjske biskupije, a u prigodnoj homiliji na život pokojnog svećenika podsjetio je provincijal fra Ivica Petanjak.

Na misi i na groblju pjevao je zbor župe, a na kraju mise pročitano je pismo suosjećanja sisačkog biskupa mons. Vlade Košića.

Franjo Talan