TRAŽITE NAJPRIJE BOŽJE KRALJEVSTVO I PRAVDU NJEGOVU!

Ove nedjelje liturgijski nas tekstovi pozivaju na priznavanje da Bog upravlja tijekom svjetskih zbivanja. Potiču nas na zauzimanje za mir u svijetu te produbljenje vjere da Bog uzdržava stvorenja koja je stvorio. Pozivaju nas na molitvu da nas milost Božja oslobodi od tjeskobne brige za vlastite materijalne potrebe.
Izraelci su od okolnih naroda često bili napadani, odvođeni u progonstvo. Stoga se među njima često pojavljivao osjećaj i predodžba da ih je Bog napustio, kako ne mari za njih. Prorok Izaija ih hrabri govoreći da On sigurno ne kasni, ali zato iskušava ljude u kojoj su mjeri prihvatili njegove savjete te koliko žive u pravednosti i od vjere. Odnos Boga prema čovjeku prorok uspoređuje s brižnim, nježnim odnosom majke prema djetetu. Tom slikom Izaija prikazuje nebeskog Oca milosrdnim i pravednim, kako prema onima koji ga slijede i vrše njegove zapovijedi, tako i prema onima koji ga odbacuju te ih poziva na povratak.

Današnji Pavlov tekst potiče nas na preispitivanje kako mi kao vjernici shvaćamo ulogu Kristovih navjestitelja, kako ih prihvaćamo i surađujemo s njima. Koliko smo otvoreni po njima primati darove Božje ljubavi, na poseban način sakramente? Koliko smo spremni i otvoreni ta primljena Božja otajstva prenositi svojim bližnjima, u obitelji, na radnom mjestu, u župi?

Isus naglašava činjenicu da smo mi Ocu nebeskom dragocjena bića te nas potiče na raspoloženje zahvalnosti i zadovoljstva, po kojem ćemo biti svjesni Božje ljubavi prema nama te pravednosti iz koje proizlazi briga za osnovne čovjekove potrebe - hrana, odijelo i krov nad glavom. Svaki od nas je stoga pozvan u prvi plan svog djelovanja staviti nastojanja za ostvarenjem kraljevstva Božjega, koje svima donosi pravednost.

Čovjeku je u naravi težiti i nastojati ostvariti što veću materijalnu sigurnost i neovisnost. Opasnost je što čovjek u svojoj zauzetosti da si osigura „bezbrižan život“, zaboravi na Boga te se i udalji od svojih bližnjih. Moramo u sebi stvoriti raspoloženje i životni stav da kao vjernici po svojim dobrim djelima, iz dana u dan ostvarujemo Božje kraljevstvo. Čineći dobro i nešto lijepo i korisno drugima, činimo dobro i Ocu nebeskom, znala je često svojim sestrama govoriti Majka Terezija. Što ćemo više u svojoj nutrini biti otvoreni za Boga, to ćemo više postajati slobodniji i korisniji za svoje bližnje.

Zapitajmo se imamo li hrabrosti odazvati se na bezbrižnost koja nas oslobađa za vjerničko djelovanje u svijetu?