Trajno euharistijsko klanjanjeDuhovni centar Varaždinske biskupije VeternicaPastoralni centar Varaždinske biskupije LudbregLudbreško svetišteSamostan sestara Klanjateljica Krvi Kristove, IvanecLiturgija danaNedjeljna poruka
Od:
Do:

13. nedjelja kroz godinu

BOŽJI DODIR DAJE ŽIVOT ČOVJEKU!

Čovjeku je u njegovoj naravi usađena čežnja za životom. Zapravo je i Bog Stvoritelj u početku stvorio čovjeka da živi, da bude i ostane u Njegovoj blizini. Mnogi nam biblijski tekstovi govore kako Bog ne želi čovjekovu propast, kako se ne raduje njegovoj nesreći i propasti. Božje zamisli s čovjekom najbolje nam opisuje biblijski izvještaj o stvaranju. Sve stvoreno, nebo, zemlju i sva stvorenja je podložio za čovjekovo dobro. Nažalost, čovjek je izigrao to povjerenje te po grijehu u svijet ulazi smrt koja donosi propast Božjih stvorenja, a to je protivno Božjoj nakani. Stoga Bog obećava novi poredak koji će po Mesiji vratiti smisao čovjekovog života. Utjelovljena Božja riječ u čovjeku budi novu nadu i daje mu novu snagu za život. No, naša vjera u snagu uskrsne poruke i poziva na novi život bitna je u ostvarenju Kristovih zasluga.

Današnji čovjek želi živjeti sretno, u miru i zadovoljstvu. Mnoga znanstvena istraživanja u području medicine usmjerena su u smjeru poboljšanja kvalitete ljudskog zdravlja i života. Često možemo čuti ili pročitati u tiskovinama o pokušajima produljenja nečijeg života. Očito su život i smrt na neki svoj način temeljni sadržaji ljudskih nastojanja. Nepobitna je činjenica za nas vjernike da smrt nije posljednja stvar u čovjekovom životu jer Bog nam je po žrtvi svoga Sina darovao vječni život u zajedništvu mira i ljubavi.

Pavao u današnjem izvješću iz poslanice Korinćanima utire put ispravnom pripravljanju ljudi tijekom ovozemnog života za vječno zajedništvo s Bogom. Naglašava karitativno djelovanje, dobrotvorne akcije, dragovoljnost i velikodušnost jer tako se čovjek ne navezuje za materijalno. Tako mu misli i želje nadilaze ovozemne pokušaje prividnog bogatstva, a usmjeravaju ga k onim vječnim. Pred Bogom smo svi jednaki, za sve je predvidio ravnomjeran udio u korištenju prirodnih bogatstava. S pravom se moramo pitati u kojem je smjeru otišlo čovječanstvo. Na jednoj strani ljudi nemaju ni ono najosnovnije za kakav takav život, s teškoćom dolaze do pitke vode i osnovnih namirnica za prehranu. S druge pak strane imamo ljude koji žive u takvom izobilju da ni ne uspijevaju sve potrošiti – pa bacaju. Najžalosnije je to što vlada takvo razmišljanje da su neki narodi, skupine ili čak pojedinci više vrijedni pa je normalno da im svega više mora i pripasti.

Evanđelist Marko opisuje nam svjedočanstvo Isusovih najbližih učenika o snazi vjere u ozdravljenje, u Božju pomoć i zaštitu. I onda kad nam se sve čini uzaludnim, kad mislimo da nema smisla više išta pokušavati i poduzimati, Otac nebeski nas zove, hrabri i tješi. Naše je samo vjerovati i slijediti Njegove upute. Nije to uvijek lako. Žena s dugogodišnjom bolešću i otac umiruću djevojke shvatili su bît, potražili su Isusa, vjerovali su da im samo Isusov dodir može vratiti dostojanstvo i puninu života. Bolesna je žena odlučila osloboditi se zla u sebi i potpuno se predala Isusu. Nadstojnik sinagoge Jair riskirao je svoju službu, sigurnu budućnost svoje obitelji kad je potražio Isusovu pomoć. Oboje su bili sigurni da je Krist Spasitelj ljudi i ništa ih nije moglo spriječiti u njihovim namjerama. Današnja nas čitanja pozivaju na promjenu, na novi život s Bogom. Svake nedjelje Božja nas riječ hrabri i zbližava s bližnjima. Vjerujmo da je Isus uistinu živ i da čeka priliku dodirnuti nas!

Vladimir Cesar