2. nedjelja došašća A
Približilo se Kraljevstvo Božje! (Mt 3, 1-12)
Dok oko sebe promatramo blještavilo, ugođaj i poruku adventa koju nam prenose gradske ulice, trgovi, trgovine, radijski i televizijski programi, teško ćemo tu istu atmosferu pronaći u liturgiji došašća. Čini mi se da nijedno vrijeme liturgijske godine nije toliko obilježeno suprotnostima u liturgijskom i izvanjskom (svjetovnom) slavlju. Dok je oko nas već započelo slavlje „najljepših dana u godini“ vjernici se za to slavlje tek pripremaju u ozbiljnom ozračju iščekivanja.
Došašće nije pokorničko vrijeme kao korizma, ali litrugija poziva na obraćenje, budnost, svečanu i radosnu pripremu za slavlje Božića.
U vrijeme došašća, služe se rane jutarnje svete mise, zornice, koje su u našoj zemlji vrlo raširene, pogotovo u sjevernim krajevima. One simboliziraju budnost kršćana u vrijeme priprave za Božić, ali i budnost u iščekivanju konačnog Isusovog dolaska na kraju vremena. Kršćani nastoje bdjeti nad svojim životima, da ne izgube vječni život. Zornice imaju svečan ugođaj, ali i pokornički značaj, jer predstavljaju neki oblik četverotjednog odricanja od sna.
Evanđelje druge nedjelje došašća stavlja pred nas lik sv. Ivana Krstitelja, onog koji za razliku od drugih starozavjetnih proroka ne govori o Kraljevstvu Božjem koje će se ostvariti nekad u budućnosti, već govori o Kraljevstvu Božjem koje se približilo, čije je ostvarivanje već započelo. Temeljna poruka Krstiteljeva propovijedanja nije prisjećanje na prošlost, niti usmjeravanje prema budućnosti, nego poticanje na drugačiji, kvalitetniji život u sadašnjosti: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“. Gospodin dolazi i ne smije naići na prepreke svom dolasku.
Ovo vrijeme došašća prigoda je da svatko u svom životu prepozna prepreke Isusovom dolasku. Što me to odvlači od Boga, čemu i kome darujem svoje vrijeme, koje me to brige zaokupljaju, za čime čezne moje srce? Hoću li ovoga došašća naći vremena za Boga, poći na koju zornicu, ispovijediti se, čitati i razmatrati Riječ Božju, dozvoliti da Gospodin progovori mome srcu? Hoće li osim svečanijeg stola, odjela i ukrašena doma Gospodin pronaći mjesta u mome srcu, u međusobnom poštovanju i ljubavi koje iskazujemo našim bližnjima, starima, nemoćnima, roditeljima, supružnicima, našoj djeci? Hoće li spomendan Njegovog rođenja u Betlehemu promijeniti odnose na našem radnom mjestu, susjedstvu, župi ili državi?
Osobiti učitelj tog puta nam može biti i jest blažena Djevica Marija, Bezgrješno začeta, koju je Bog otkrio u njezinoj poniznosti te njoj, i svima nama po njoj, učinio velika djela. Neka nam njezina spremnost i predanje bude uzor u svim našim nastojanjima i zauzimnajima u ostvarivanju Kraljevstva Božjeg na koje smo pozvani.
Anita Treščec
Dok oko sebe promatramo blještavilo, ugođaj i poruku adventa koju nam prenose gradske ulice, trgovi, trgovine, radijski i televizijski programi, teško ćemo tu istu atmosferu pronaći u liturgiji došašća. Čini mi se da nijedno vrijeme liturgijske godine nije toliko obilježeno suprotnostima u liturgijskom i izvanjskom (svjetovnom) slavlju. Dok je oko nas već započelo slavlje „najljepših dana u godini“ vjernici se za to slavlje tek pripremaju u ozbiljnom ozračju iščekivanja.
Došašće nije pokorničko vrijeme kao korizma, ali litrugija poziva na obraćenje, budnost, svečanu i radosnu pripremu za slavlje Božića.
U vrijeme došašća, služe se rane jutarnje svete mise, zornice, koje su u našoj zemlji vrlo raširene, pogotovo u sjevernim krajevima. One simboliziraju budnost kršćana u vrijeme priprave za Božić, ali i budnost u iščekivanju konačnog Isusovog dolaska na kraju vremena. Kršćani nastoje bdjeti nad svojim životima, da ne izgube vječni život. Zornice imaju svečan ugođaj, ali i pokornički značaj, jer predstavljaju neki oblik četverotjednog odricanja od sna.
Evanđelje druge nedjelje došašća stavlja pred nas lik sv. Ivana Krstitelja, onog koji za razliku od drugih starozavjetnih proroka ne govori o Kraljevstvu Božjem koje će se ostvariti nekad u budućnosti, već govori o Kraljevstvu Božjem koje se približilo, čije je ostvarivanje već započelo. Temeljna poruka Krstiteljeva propovijedanja nije prisjećanje na prošlost, niti usmjeravanje prema budućnosti, nego poticanje na drugačiji, kvalitetniji život u sadašnjosti: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“. Gospodin dolazi i ne smije naići na prepreke svom dolasku.
Ovo vrijeme došašća prigoda je da svatko u svom životu prepozna prepreke Isusovom dolasku. Što me to odvlači od Boga, čemu i kome darujem svoje vrijeme, koje me to brige zaokupljaju, za čime čezne moje srce? Hoću li ovoga došašća naći vremena za Boga, poći na koju zornicu, ispovijediti se, čitati i razmatrati Riječ Božju, dozvoliti da Gospodin progovori mome srcu? Hoće li osim svečanijeg stola, odjela i ukrašena doma Gospodin pronaći mjesta u mome srcu, u međusobnom poštovanju i ljubavi koje iskazujemo našim bližnjima, starima, nemoćnima, roditeljima, supružnicima, našoj djeci? Hoće li spomendan Njegovog rođenja u Betlehemu promijeniti odnose na našem radnom mjestu, susjedstvu, župi ili državi?
Osobiti učitelj tog puta nam može biti i jest blažena Djevica Marija, Bezgrješno začeta, koju je Bog otkrio u njezinoj poniznosti te njoj, i svima nama po njoj, učinio velika djela. Neka nam njezina spremnost i predanje bude uzor u svim našim nastojanjima i zauzimnajima u ostvarivanju Kraljevstva Božjeg na koje smo pozvani.
Anita Treščec
