20. nedjelja kroz godinu
TKO JEDE OVAJ KRUH, ŽIVJET ĆE UVIJEKE!
U Isusovo vrijeme je bila zabrinjavajuća činjenica da mnogi njegovi suvremenici, ni nakon svega što je dobra učinio i propovijedao obraćenje, nisu Isusa prihvatili kao Spasitelja, Mesiju - Sina Božjega. Redovito je nailazio na narezumijevanje i odbijanja, na prezir i zavist. Još je teže shvatiti da ni nakon Kristova uskrsnuća mnogi nisu promijenili svoje stavove i mišljenje o Mesiji. Naprotiv, još su se jače i žešće borili protiv navjestitelja Radosne vijesti, progonili su ih i nerijetko ubijali. NIsu spoznali neizmjernu milost pristupanja stolu Gospodnjemu, blagovanju tijela i krvi Kristove. Nažalost, moramo ustvrditi da ni nakon 2000 godina situacija nije puno bolja. Mnogi, istina, učine osnovne korake pristupanja zajednici Kristovih vjernika primanjem sakramenata kršćanske inicijacije, ali u određenim životnim fazama više "nemaju vremena" za zajedništvo vjernika. U našim svakodnevnim susretima često taj izraz koristimo kao ispriku ili ga dobijemo kao odogovor od drugih. No, vrijeme je dragocjenost u Bibliji opisano kao Božji dar čovjeku. Bog je u određenom vremenu prisutan među nama i djeluje na dobro svih nas.
Dragocjenost vremena očituje se i u našem posvećenju u određenim životnim trenucima. Stoga nas sveti Pavao poziva na mudro življenje u skladu s voljom Božjom i zahvaljivanjem Ocu nebeskom na Isusovim zaslugama za naše spasenje. Daje nam upute i savjete kako naš svakodnevni život treba biti prožet čitanjem i razgovorima o psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama. To znači da tijekom radnog tjedna, a nakon nedjeljne euharistije, nastavimo živjeti od milosti koje dobivamo u liturgijskim slavljima, da nastavimo djalog koji se događa čitanjem, slušanjem i razmišljanejm o Božjoj riječi.
Evanđelist Ivan danas posebno naglašava euharistijsko zajedništvo koje se očituje blagovanjem Kristova tijela i krvi. Zajedništvom vjernika koji se redovito okupljaju i slave euharistiju ostvaruje se životna povezanost s Kristom koji je istinski Spasitelj jer je svoj život dao za život svijeta. On je po prilikama kruha i vina danas prisutan u Crkvi te sve njezine članove poziva da se slavljenjem zemaljske žrtve pripremaju za nebesku slavu. Blagovanjem Kristova tiejla i krvi već sada postajemo dionici vječnog života. Stoga život kršćanina treba biti odraz blažene vječnosti u kojoj smo uvedeni u zajedništvo s Bogom. Preduvjet te slave je sjedinjenje s Kristovim poslanjem koje, između ostaloga, pretpostavlja i prihvaćanje teškoća te podnošenje težine križa. Svjesni da sami ne možemo uspjeti, snagu crpimo u euharistijskom zajedništvu. Slavljenjem euharistije preipitujemo i očitujemo svoju vjeru u Kristovo poslanje i vječni život.
U Isusovo vrijeme je bila zabrinjavajuća činjenica da mnogi njegovi suvremenici, ni nakon svega što je dobra učinio i propovijedao obraćenje, nisu Isusa prihvatili kao Spasitelja, Mesiju - Sina Božjega. Redovito je nailazio na narezumijevanje i odbijanja, na prezir i zavist. Još je teže shvatiti da ni nakon Kristova uskrsnuća mnogi nisu promijenili svoje stavove i mišljenje o Mesiji. Naprotiv, još su se jače i žešće borili protiv navjestitelja Radosne vijesti, progonili su ih i nerijetko ubijali. NIsu spoznali neizmjernu milost pristupanja stolu Gospodnjemu, blagovanju tijela i krvi Kristove. Nažalost, moramo ustvrditi da ni nakon 2000 godina situacija nije puno bolja. Mnogi, istina, učine osnovne korake pristupanja zajednici Kristovih vjernika primanjem sakramenata kršćanske inicijacije, ali u određenim životnim fazama više "nemaju vremena" za zajedništvo vjernika. U našim svakodnevnim susretima često taj izraz koristimo kao ispriku ili ga dobijemo kao odogovor od drugih. No, vrijeme je dragocjenost u Bibliji opisano kao Božji dar čovjeku. Bog je u određenom vremenu prisutan među nama i djeluje na dobro svih nas.
Dragocjenost vremena očituje se i u našem posvećenju u određenim životnim trenucima. Stoga nas sveti Pavao poziva na mudro življenje u skladu s voljom Božjom i zahvaljivanjem Ocu nebeskom na Isusovim zaslugama za naše spasenje. Daje nam upute i savjete kako naš svakodnevni život treba biti prožet čitanjem i razgovorima o psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama. To znači da tijekom radnog tjedna, a nakon nedjeljne euharistije, nastavimo živjeti od milosti koje dobivamo u liturgijskim slavljima, da nastavimo djalog koji se događa čitanjem, slušanjem i razmišljanejm o Božjoj riječi.
Evanđelist Ivan danas posebno naglašava euharistijsko zajedništvo koje se očituje blagovanjem Kristova tijela i krvi. Zajedništvom vjernika koji se redovito okupljaju i slave euharistiju ostvaruje se životna povezanost s Kristom koji je istinski Spasitelj jer je svoj život dao za život svijeta. On je po prilikama kruha i vina danas prisutan u Crkvi te sve njezine članove poziva da se slavljenjem zemaljske žrtve pripremaju za nebesku slavu. Blagovanjem Kristova tiejla i krvi već sada postajemo dionici vječnog života. Stoga život kršćanina treba biti odraz blažene vječnosti u kojoj smo uvedeni u zajedništvo s Bogom. Preduvjet te slave je sjedinjenje s Kristovim poslanjem koje, između ostaloga, pretpostavlja i prihvaćanje teškoća te podnošenje težine križa. Svjesni da sami ne možemo uspjeti, snagu crpimo u euharistijskom zajedništvu. Slavljenjem euharistije preipitujemo i očitujemo svoju vjeru u Kristovo poslanje i vječni život.
Vladimir Cesar
