U prvom čitanju čitamo Mojsijevu molitvu za Božji narod, dok je bio u sukobu s Amalečanima u vrijeme putovanja iz Egipta u obećanu zemlju. Dok je Mojsije molio, Izraelci su pobjeđivali - kad se on umorio, Izraelci su bili u opasnosti od protivnika. Bog nam želi pokazati važnost posredovanja i podrške u molitvi, što je slikovito prikazano podržavanjem Mojsijevih ruku na molitvu za vrijeme bitke. Molitva je izraz vjere u Božju prisutnost i ovisnosti čovjeka o Bogu u presudnim povijesnim događajima. Iako Bog zna potrebe svoga naroda, traži molitvu kao izraz vjere i pouzdanja.

U današnjem Lukinom evanđelju Isus nas potiče na svakodnevnu molitvu i da nikad ne prestanemo, da se ne umorimo. Daje nam primjer uporne udovice koja ne odustaje moliti nepravednog i nemilosrdnog suca za pomoć. Zapravo je opisan kao čista suprotnost Boga kao milosrdnog Oca. I mi smo često u našim nevoljama nestrpljivi kad molimo za pomoć jer želimo brzu reakciju - da ne kažem da bismo htjeli rješenje problema i prije nego zamolimo za pomoć. Tu nestrpljivost pokazivali su i prvi kršćani jer su očekivali skori Isusov dolazak kojim bi se okončale njihove nevolje, progoni i netrpeljivost svijeta u kojem su živjeli. Isus je naglašavao da kraljevstvo Božje ne dolazi na vidljiv, opipljiv način. Ono je zapravo već prisutno u osobi Krista Spasitelja - samo trebamo prepoznati njegovu prisutnost. Pouka i njima tada i nama danas jest da je potrebna ponizna, ustrajna i pouzdana molitva, a Bog će sigurno reagirati prije onog nepravednog suca. Otac naš nebeski sluša svoju djecu, prati ih i uslišava njihove molbe. Na tom putu traži našu budnost, ustrajnost i spremnost u svako doba.

Činjenica je da će se dogoditi Isusov ponovni dolazak - bili mi toga svjesni ili ne, prihvatili mi to ili ne. U to trebamo vjerovati i trajno se pripremati za taj susret. Jedno od pitanja koje nam se tu nameće sigurno je kada će to biti. Nestrpljivi smo i htjeli bismo znati da si možemo „isplanirati“, kako je to danas moderno. No, kao članovi zajednice vjernika trebamo u radosti, pjesmi i zahvaljivanju očekivati Isusov dolazak, pozivati svoje bližnje da čine isto. Da bismo tako mogli treba nam jaka i velika vjera o kojoj smo razmišljali prošlih nedjelja. Jesmo li spremni tako živjeti? Imamo li potrebnu ustrajnost u molitvi i vjeri?

Vladimir Cesar