ČUVAJ ME, BOŽE, JER SE TEBI UTJEČEM!

Svetopisamski pisci kroz povijest Izraela, a kasnije i kršćana, često su, opisujući borbu između dobra i zla - za i protiv Boga, pobjednike na strani dobra prikazivali kao uzore. Njihova žrtva nije bila uzaludna, jer ih Bog nije odbacio nego će ih nagraditi vječnim životom. U Starom zavjetu Izrealci su često bili u takvim pogibeljima, jer su ih porobljavali okolni poganski narodi te ih prisiljavali na odreknuće od Jahve. Uskrsnuće se pojavljuje i tada kao nagrada u konačnici, ali više u kategoriji naroda. Znamo da su Izraelci sve gledali kroz prizmu zajednice i naroda kao cjeline. Veliku su važnost pridavali potomstvu, svjesni da se po vlastitoj djeci njihov život nastavlja, a ujedno daje sigurnost u opstanak naroda. Život im je bio svetinja, pa činjenica da su neki bili spremni žrtvovati svoj život za Boga iz vjernosti prema sinajskom savezu, starozavjetnim vjernicima davala je smjernice i ohrabrenje u vjeri u vječni život. Tako je i prorok Danijel svoje suvremenike hrabrio neka ostanu vjerni svom Bogu, unatoč pritiscima i prijetnjama poganskih kraljeva. Obećanje konačne pobjede dobra nad zlom i nagrada u vječnosti povezuje nas s današnjim odlomkom iz Markova evanđelja.

Isus je poučavao učenike da se ne zaokupljuju pitanjem kada će se dogoditi ponovni dolazak Sina Čovječjega, nego da nastoje prepoznati znakove vremena i živjeti u spremnosti za taj događaj. Svijet u kojem mi danas živimo prividno nam nameće činjenicu da  zlo nadvaladava dobro. Isus nam obećaje da će biti promjenjen. Marko je hrabrio prve kršćane, a i nama su njegove riječi poticaj u saznanju da je Bog pobjednik nad zlom. Po njemu će se svijet obnoviti, preobraziti jer po Isusovoj žrvti  grijeh i zlo su pobijeđeni. Po Božjem milosrđu ne ostajemo u tami grijeha, nego po iskrenom kajanju i žaljenju za učinjene grijehe, dobivamo oproštenje te postajemo dionici svjetla, pronositelji dobra.

Na primjeru smokve Isus je apostolima objasnio kako nije moguće mimoići sadašnje vrijeme označeno progonima, trpljenjem i nerazumijevanjem, jer sve ima svoj tijek događanja. Smokva inače od svih stabala zadnja propupa i tjera listove već na početku ljeta te tako najavljuje početak plodnog razdoblja godine. U duhovnom životu ona nas poziva na radosno življenje i pripremanje za susret s Gospodinom Isusom Kristom koji nam dolazi.

U ovo naše burno vrijeme kad čovjek, jureći kroz život nebi li stekao što više meterijalnih dobara, zaboravlja na Boga, dajmo se zahvatiti oduševaljenjem i uskrsnom radošću. Zastanimo malo i pogledajmo u nebo, posvijestimo si tako činjenicu da je Krist svojom žrtvom na križu svima nama zavrijedio oproštenje grijeha. Pobijedio je zlo, ali ta se pobjeda treba dogoditi i u našim srcima tako da ga prihvatimo kao prijatelja, kao Spasitelja. Istina, zlo još uvijek ima određenu moć u svijetu i mnogi ljudi padaju u napastima. U tim životnim borbama trebamo uskliknuti s psalmistom: "Gospodin mi je svagda pred očima, jer mi je zdesna, neću posrnuti!" Naše je "samo ovo" - uvijek biti s Bogom, biti bez grijeha! Imamo li te odvažnosti i odlučnosti?
 

Vladimir Cesar