4. uskrsna nedjelja A
Isus „čuvar“ naših duša
Četvrta vazmena nedjelja u Crkvi se slavi kao nedjelja Dobrog Pastira te je to ujedno i Svjetski molitveni dan za duhovna zvanja. Biblijska slika Dobroga Pastira koja obilježava taj dan teško dopire do čovjeka današnjice, a gotovo nemoguće onoliko autentično kao što je to bilo u Isusovo vrijeme. No ipak, ta je biblijska slika ostala vrlo živa u Crkvenoj tradiciji. I dok se poglavare Crkve često naziva pastirima, gotovo nikada nećemo čuti da su vjernici ovce. Rekoh gotovo nikada jer je to ipak ostala omiljena riječ kojom napredni zagovornici laicizma nazivaju, ili bolje reći izruguju, vjernike.
Evanđelje koju ćemo čuti slijedeće nedjelje govori o Dobrom Pastiru, kakav je on i što čini za svoje ovce. Kao prva slika nudi nam se kako Dobar Pastir ne preskače ogradu već u ovčinjak ulazi na vrata. Na vrata ulazi onaj koji vjeruje da je dobordošao, koji poznaje domaćina, koji računa da domaćin poznaje njegov glas. Isus kaže za sebe da „ovce slušaju njegov glas“ i „idu za njim“. Ove nam riječi otkrivaju kako se Isus odnosi prema stadu, on ne ulazi na silu, stoji na vratima i kuca, čeka da mu se otvori. Isus želi da ga ljudi prihvate, da mu otvore vrata svojim slobodnim pristankom na njegovu ponudu. Ako prepoznajemo Njegov glas kao glas Dobroga Pastira, onda ćemo i slušati Njegov glas koji nas poučava, osposobljava za razlučivanje njegovog glasa od glasa kradljivaca i razbojnika. Slušati njegov glas znači prioniti uz njegov nauk, slijediti ga i prihvatiti Isusa kao „vrata“ kroz koja nam je proći na putu prema spasenju prema vječnom životu: „Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.“ (Iv 10, 10)
Isus je „čuvar duša” kako kaže apostol Petar u svojoj Prvoj poslanici: „On koji grijeha ne učini nit mu usta prijevaru izustiše; on koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucu pravednom; on koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; on čijom se modricom izliječiste. Doista, poput ovaca lutaste, ali se sada obratiste k pastiru i čuvaru duša svojih.” (usp. 1Pt 2, 22-25). Dobar Pastir život svoj iz ljubavi polaže za svoje ovce.
Poznati psihoanalitičar Erich Fromm u svojoj knjizi Umijeće ljubavi, govori da su temeljne odrednice ljubavi briga, odgovornost, pažnja prema drugome i poznavanje drugoga. Isus je Dobri Pastir koji zapravo istinski ljubi svoje ovce, koji je trajno i brižno zauzet za njih, koji osjeća odgovornost za povjereno mu stado, koji svoj poziv pastira doživljava kao ispunjenje smisla vlastitog života, koji poznaje svoje ovce do te mjere da se uživljava u njihove potrebe i brige, da s njima dijeli život i sudbinu.
Evo takve pastire trebamo, poštovani čitatelji, ove nedjelje moliti od Gospodina.
Anita Treščec
Četvrta vazmena nedjelja u Crkvi se slavi kao nedjelja Dobrog Pastira te je to ujedno i Svjetski molitveni dan za duhovna zvanja. Biblijska slika Dobroga Pastira koja obilježava taj dan teško dopire do čovjeka današnjice, a gotovo nemoguće onoliko autentično kao što je to bilo u Isusovo vrijeme. No ipak, ta je biblijska slika ostala vrlo živa u Crkvenoj tradiciji. I dok se poglavare Crkve često naziva pastirima, gotovo nikada nećemo čuti da su vjernici ovce. Rekoh gotovo nikada jer je to ipak ostala omiljena riječ kojom napredni zagovornici laicizma nazivaju, ili bolje reći izruguju, vjernike.
Evanđelje koju ćemo čuti slijedeće nedjelje govori o Dobrom Pastiru, kakav je on i što čini za svoje ovce. Kao prva slika nudi nam se kako Dobar Pastir ne preskače ogradu već u ovčinjak ulazi na vrata. Na vrata ulazi onaj koji vjeruje da je dobordošao, koji poznaje domaćina, koji računa da domaćin poznaje njegov glas. Isus kaže za sebe da „ovce slušaju njegov glas“ i „idu za njim“. Ove nam riječi otkrivaju kako se Isus odnosi prema stadu, on ne ulazi na silu, stoji na vratima i kuca, čeka da mu se otvori. Isus želi da ga ljudi prihvate, da mu otvore vrata svojim slobodnim pristankom na njegovu ponudu. Ako prepoznajemo Njegov glas kao glas Dobroga Pastira, onda ćemo i slušati Njegov glas koji nas poučava, osposobljava za razlučivanje njegovog glasa od glasa kradljivaca i razbojnika. Slušati njegov glas znači prioniti uz njegov nauk, slijediti ga i prihvatiti Isusa kao „vrata“ kroz koja nam je proći na putu prema spasenju prema vječnom životu: „Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.“ (Iv 10, 10)
Isus je „čuvar duša” kako kaže apostol Petar u svojoj Prvoj poslanici: „On koji grijeha ne učini nit mu usta prijevaru izustiše; on koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucu pravednom; on koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; on čijom se modricom izliječiste. Doista, poput ovaca lutaste, ali se sada obratiste k pastiru i čuvaru duša svojih.” (usp. 1Pt 2, 22-25). Dobar Pastir život svoj iz ljubavi polaže za svoje ovce.
Poznati psihoanalitičar Erich Fromm u svojoj knjizi Umijeće ljubavi, govori da su temeljne odrednice ljubavi briga, odgovornost, pažnja prema drugome i poznavanje drugoga. Isus je Dobri Pastir koji zapravo istinski ljubi svoje ovce, koji je trajno i brižno zauzet za njih, koji osjeća odgovornost za povjereno mu stado, koji svoj poziv pastira doživljava kao ispunjenje smisla vlastitog života, koji poznaje svoje ovce do te mjere da se uživljava u njihove potrebe i brige, da s njima dijeli život i sudbinu.
Evo takve pastire trebamo, poštovani čitatelji, ove nedjelje moliti od Gospodina.
Anita Treščec
