Prorok Izaija Izraelcima naviješta Slugu Božjeg koji će narodu i pojedincima donijeti blagoslov Božji, koji će im pokazati Božju naklonost i vjernost savezu. Kao Božjeg odabranika i miljenika Slugu će obuzeti Božji Duh kako bi strpljivo podnosio sva poniženja, kako bi ga osposobio za ustrajnost u proročkoj službi, a sve u skladu s Božjim planom spasenja. Sluga Božji naviješta Božju riječ, poziva narod na poslušnost i vjernost zapovijedima. U svojem djelovanju on neće nastupati nasilno, neće glasno vikati, neće navaljivati ni prisiljavati na promjene. Svima će pomagati, a posebno onima koje svi odbacuju i zanemaruju. Svaki pojedinac će mu biti jednako važan. U današnjem odlomku Bog predstavlja Slugu kao svoga odabranika i miljenika te najavljuje da ga podupire pri nastupu proročke službe. Izlijeva na njega svoga Duha i time ga osposobljava za zadaću koju mu namjenjuje u vjerničkoj i ljudskoj zajednici. Prema Starom zavjetu duh je Božji "obuzimao", "bio izlijevan" ili "pomazivao" suce, kraljeve, proroke i svećenike na početku njihove delikatne službe. Duh Jahvin davao im je snagu da svoju službu obavljaju ustrajno i u skladu s Jahvinim planom spasenja.

Kao bitne događaje Isusovog mesijanskog djelovanja Petar navodi krštenje, javno djelovanje, smrt i uskrsnuće. Činjenica je da je Isusovo javno djelovanje prožeto djelovanjem Duha Svetoga, što je nekoliko puta bilo i javno potvrđeno. Objava Duha Očeva kod krštenja na rijeci Jordan očevicima je Isusa potvrdila kao Slugu Jahvina koji će spasiti i otkupiti svoj narod.

Evanđelist Matej na očit nam način Isusa želi staviti pred nas kao uzor kojega trebamo slijediti. Ivana Krstitelja opisuje kao njegovog preteču koji je svoje sunarodnjake pozivao na pokoru i obraćenje te ih poticao na priznanje i molitvu za oproštenje grijeha Ivan je svojim djelovanjem Izraelce pripremao za nešto novo te je od njih tražio otvorenost srca i raspoloživost za prihvaćanje Božjeg zahvata u njihovim životima. Isus je svojim krštenjem nastavio ostvarivanje Očevog plana spasenja, izrazio je svoju solidarnost s ljudima. Poziva i nas da se tako prosvijetljeni i nadahnuti Duhom Svetim svojim angažiranim vjerničkim životom u međuljudskim odnosima i odnosu s Bogom uključimo u Očev plan spasenja.

Prilika nam je danas zapitati se obnavljamo li svakodnevno u sebi svijest da smo po kršenju i mi postali ljubljeni sinovi i kćeri Oca nebeskoga. Ta činjenica od nas traži ispunjavanje volje Očeve u svom životu – i to u postojanosti i vjernosti. Kao roditelji sjetimo se obećanja koja smo dali na krštenju svoje djece, da ćemo ih poučavati u vjeri i voditi k spasenju. Isto tako moramo se preispitati rastemo li u spoznajama vječnih istina vjere, živimo li u skladu s našim krsnim obećanjima.