Duhovni centar Varaždinske biskupije VeternicaPastoralni centar Varaždinske biskupije LudbregLudbreško svetišteDom sv. AnđeleSamostan sestara Klanjateljica Krvi Kristove, IvanecLiturgija danaNedjeljna poruka
Od:
Do:

Tijelovo A 2020.

Isus = Euharistija

Ovogodišnja svetkovina Tijelova sa svojim euharistijskim procesijama zasigurno će kod mnogih vjernika biti posebnija i drugačija od onih prijašnjih godina. Vjerujem da je vrijeme iza nas kada nismo imali prilike slaviti euharistiju sa svojim zajednicama, pa ni na njaveći kršćanski blagdan Uskrs, u mnogim vjernicima probudilo glad i žeđ za euharistijom, ali i potaknulo na promišljanje osobnog odnosa prema euharistiji.

Odnos prema Euharistiji nije odnos prema nekom slavlju, obredu, događaju, zajednici, već je to odnos s osobom Isusa Krista, koji nam u evanđelju na svetkovinu Tijelova poručuje da o tom odnosu, onom jesti njegovo tijelo i piti njegovu krv, ovisi naša sadašnjost i budućnost. I dok mi se čini kako je taj odnos, pa i u Crkvi, posebno i u ovim vremenima iza nas, često sveden na ovu zajedničarsku dimenziju, važno je naglasiti kako taj zajedničarski odnos proizlazi iz onog važnijeg odnosa; Isus Krist i ja. Dok u zajedništvu s drugima slavimo euharistiju pozvani smo i osobno sklapati trajni savez s Bogom Isusom Kristom, savez istinskog prijateljstva i ljubavi po sakramentu pričesti. Ovu dimenziju euharistijskog zajedništva ne smije se olako shvaćati, niti se u konačnici „naviknuti“ na euharistiju. Potrebno je ne samo vjerovati u stvarnu prisutnost Kristovu u sakramentu Pričesti, nego toga trebamo postati svjesni; truditi se svjesno sudjelovati u slavljima, svjesno i budno blagovati Njegovo Tijelo i Krv jer „Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.“ (Iv 6, 55-56)

U euharistiji i po euharistiji događa se naše suobličenje Kristu, postajemo njime nastanjeni te kao takvi otkrivamo u drugima, koju primaju Isusa u euharistiji, vlastitu braću i sestre kao što piše i apostol Pavao: „Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha.“ (1Kor 10, 16-17)

Vrativši se na početak ovog promišljanja doista se nadam da će svetkovina Tijelova za mnoge vjernike biti drugačija, svjesnija, hrabrija proslava euharistijskoga Krista koji je u središtu kršćanske vjere i života kao jedini posrednik između Boga i ljudi. On nije neki simbol ili slika, već živi Bog među nama. Mesija i Spasitelj koji nas svojim Tijelom liječi i hrani za život vječni. «Tko jede od ovoga kruha živjet će uvijek» (Iv 6, 51).

Za kraj i poticaj u nastavku stavljam možda najpoznatiji himan sv. Tome Akvinskog  o euharistijskom otajstvu. Taj "teološko - pjesničko - vjernički biser", kako ga se naziva neka bude poticaj za vjerničko promišljanje na blagdan Tijelova.

Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš, što pod prilikama tim se sakrivaš,
srce ti se moje cijelo predaje jer dok promatra te, svijest mu prestaje.

Vid i opip, okus varaju se tu, al' za čvrstu vjeru dosta je što čuh.
Vjerujem u svemu Kristu Bogu svom, istine nad ovom nema istinom.

Samo Bog na križu bješe oku skrit, ovdje je i čovjek tajnom obavit.
Vjerujem u oba, oba priznajem, s razbojnikom isto skrušen vapijem.

Rana kao Toma ja ti ne vidim, ipak Bogom svojim priznajem te s njim.
Daj da vjera moja uvijek življe sja, da se ufam u te, da te ljubim ja.

Uspomeno smrti Spasa premilog, živi kruše što si život puka svog.
Daj da sveđ od tebe i moj živi duh, dokraj žića budi najslađi mu kruh.

Pelikane nježni Spasitelju moj, blatna me u Krvi peri presvetoj
I kap njena može svijet da spasi cijel, da bez ljage bude posve čist i bijel.

Isuse kog sad mi krije veo taj žarku želju molim ti mi uslišaj
Daj da otkrito ti lice ugledam i u slavi tvojoj blažen uživam. Amen.