KLOŠTAR PODRAVSKI, 15. 11. 2009.

 Drugi ovogodišnji broj glasila župe sv. Benedikta i Žalosne Gospe u Kloštru Podravskom, koji već devetu godinu izlazi pod nazivom "Benedikt", u cijelosti je posvećen žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća te župe Đurđevačkog dekanata na istoku Varaždinske biskupije.

Riječ je o posebnom izdanju koje donosi istraživanje o žrtvama II. svjetskog rata i poraća koje je sa suradnicima provodio župnik fra Ivan Široki od proljeća 2008. godine. Glasilo, koje uređuju župnik fra Ivan Široki i prof. Marin Domović, donosi popis oko 300 žrtava (uglavnom osoba u dobi od 20 do 25 godina), koje su zabilježene kroz istraživanje. Domaći župnik u predgovoru ističe kako je obilazeći starije i bolesne u župi primijetio na zidovima njihovih domova manje slike, često bez okvira, za koje su mu domaćini kazali kako je riječ o poginulima i nestalima u ratu i nakon njega. Neposredan povod za istraživanje bio mu je poticaj varaždinskog biskupa mons. Josipa Mrzljaka da župnici u svojim župama pokušaju popisati žrtve II. svjetskog rata i poraća dok još ima živih svjedoka koji se sjećaju i mogu ih prepoznati na starim fotografijama. Biskup Mrzljak to je zaželio potaknut izdavanjem Martirologija ubijenih svećenika i redovnika, ali i osobnom tragedijom budući da mu je u kristalnoj vukovarskoj noći 1945. godine nestao otac Vladimir i vjerojatno bio ubijen od komunista poput mnogih u to vrijeme.

U posebnom izdanju "Benedikta" župnik Široki objašnjava na koji je način organizirao i proveo istraživanje te prikupljao potrebne podatke od svojih župljana. Do podataka je također došao preko matičnih knjiga rođenih i umrlih, putem župne Spomenice te knjige "Vrijeme zločina" Zvonimira Despota. Najviše pojedinosti o životu žrtava saznao je od rodbine u pojedinačnim razgovorima, a neke je priloge sastavila sama rodbina. Svaka žrtva ima svoju tragičnu priču, a mnoge obitelji ostale su bez sve djece ili svih sinova. U samoj završnici pred tisak župniku je predan i rukopis preminulog Luke Mikuldaša koji je istraživao žrtve rata za cijelu bivšu općinu Đurđevac, pa je nova imena uvrstio u dodatke pojedinih jedinica. Stoga župnik Široki to istraživanje smatra plodom zajedničkog napora mnogo ljudi.

Istraživanjem su prikupljeni podaci o žrtvama u borbama i logorima, o ubijenim župljanima nakon predaje hrvatske vojske, kao i o stradalim civilima u vojnim operacijama. Uvršteni su svi koji su stradali zbog ratne i neposredne poratne tragedije hrvatskog naroda. Razvrstani su po tradicionalnoj podjeli po naseljima u župi: Kloštar, Budančevica, Prugovec i Dinjevec. Izdanje donosi, ipak, tek manji dio stradalih na tom području jer bi tom broju trebalo pridružiti žrtve iz zajedničkih grobnica na grobljima te tisuće i tisuće anonimnih i masakriranih vojnika i civila nakon rata u Seči i Limbušu. Na tim mjestima podignuti su križevi u znak sjećanja na nesretnike iz cijele Hrvatske koji su dovedeni iz Bjelovara ili su izvučeni iz kolone Križnog puta ili su likvidirani u vrijeme poraća. Mnogi nisu do danas dostojanstveno pokopani, niti im se zna grobno mjesto.

Župnik Široki naglašava kako se prikazima žrtava u posebnom izdanju nije htjelo donositi prosudbe, niti tražiti krivce, nego identificirati žrtve na području župe, koja je zauvijek obilježena stratištima i grobištima Sečom i Limbušem i natopljena krvlju mnogih nedužnih ljudi, zarobljenika i ranjenika koji su stradali bez oružja u rukama u neopisivim mukama i patnjama.

U izdanju župnik također podsjeća na ratne zapise u župnoj Spomenici tadašnjeg župnika Alojzija Stelle, koji je zabilježio stradavanje župljana, kao i oštećenje župne crkve i župnog dvora u ratnim sukobima, te zapisao okolne svećenike i katehete koji su bili zatvarani u logore i napadani, dok je vlč. Vinko Majstorović iz Đurđevca bio osuđen na smrt.

Jasminka Bakoš-Kocijan