S Kokotičekima pobliže upoznajemo svetog Martina biskupa
VARAŽDIN, 12. 11. 2019.
U utorak, 12. studenog 2019. godine, održan je susret s korisnicima Udruge za pomoć osobama s intelektualnim teškoćama Varaždinske županije „Kokotiček“. Susret je predvodio vlč. Leonardo Šardi, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji. Prije službenog dijela programa, korisnici Udruge bili su zamoljeni da podijele s nama kako su proveli proteklih tjedan dana i što su sve radili. Prepoznali smo da je važno čuti ih te da je važno da se i sami osvrnu na svoj život takav kakav on u svojoj jedinstvenosti jest.
Zatim nam je vlč. Leonardo malo više približio lik i djelo svetog Martina biskupa. Tako su Kokotičeki doznali da je živio jako, jako davno, 316.godine i kako na početku nije bio vjernik, nije mislio da Bog uopće postoji. Po zanimanju je bio vojnik i često je bio na konju. Jednog kišnog, hladnog dana na svom putovanju je susreo nekog siromašnog čovjeka. Da im još više približi i pojednostavi osobu svetog Martina, vlč. Leonardo je odlučio siromašnom čovjeku dati ime po jednom od korisnika Udruge, i tako je siromašni čovjek iz priče o svetom Martinu, dobio ime Mirko - na što su Kokotičeki oduševljeno pristali. Kad je sveti Martin vidio kako je Mirko siromašno obučen i da mu je hladno, odlučio je presjeći svoj plašt i dati mu polovicu plašta da se ugrije. U jednom snu, sveti Martin potom sanja Isusa koji je nosio polovicu njegovog plašta kojeg je on dao siromahu Mirku. I nakon što mu je Isus rekao kako je, pomogavši tom siromahu, zapravo pomogao Njemu, sveti Martin doživljava obraćenje i krsti se. Dalje nastavlja putovati od mjesta do mjesta i jednom uđe u mjesto gdje su tamošnji vjernici htjeli da on bude njihov biskup. No, sveti Martin nije bio oduševljen tom idejom pa se sakrio među guske koje su tada počele gasno gakati i tako ga otkrile. Nakon tog događaja, odlučuje prihvatiti biskupsku službu. Nije bio mučenik, ali je uvijek rado pomagao drugima. Prikazuju ga kao biskupa ili vojnika s plaštem među guskama. Časti se kao zaštitnik vina i vinograda, iako s tim nema nikakve veze, i kao zaštitnika onih koji rado pomažu.
Kako bi ovo naši Kokotičeki sve još bolje shvatili, vlč. Leonardo im je postavio pitanja vezana uz život i djelo svetog Martina biskupa. Mogli smo zaključiti da su Kokotičeki pozorno pratili i dali točne odgovore. Nakon toga, korisnici udruge su dobili crteže svetog Martina kojeg je trebalo obojiti, što su oni i rado učinili.
Ovom susretu, predvođeni svojim vjeroučiteljem Kristijanom Hercegom, nazočilo je i nekoliko učenika 7.razreda iz humanitarno-volonterske grupe II. Osnovne škole Varaždin. Učenici su se odlično snašli i srdačno pomagali Kokotičekima oko bojanja crteža. Za kraj, misao Thomasa Mertona koja tako dobro opisuje svu ljepotu služenja koju redovito iskusimo u našim susretima s Kokotičekima: „Dobrotvorna je ljubav bez straha: dala je sve što ima i nema što izgubiti. Nosi pravi mir, jer se savršeno slaže sa svim što je dobro i ne boji se nikakva zla. Dobrotvorna je ljubav savršeno slobodna, jer radi ono što joj se sviđa: ne želi, naime, ništa osim da ljubi i ne može biti spriječena da ljubi.“
U utorak, 12. studenog 2019. godine, održan je susret s korisnicima Udruge za pomoć osobama s intelektualnim teškoćama Varaždinske županije „Kokotiček“. Susret je predvodio vlč. Leonardo Šardi, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji. Prije službenog dijela programa, korisnici Udruge bili su zamoljeni da podijele s nama kako su proveli proteklih tjedan dana i što su sve radili. Prepoznali smo da je važno čuti ih te da je važno da se i sami osvrnu na svoj život takav kakav on u svojoj jedinstvenosti jest.
Zatim nam je vlč. Leonardo malo više približio lik i djelo svetog Martina biskupa. Tako su Kokotičeki doznali da je živio jako, jako davno, 316.godine i kako na početku nije bio vjernik, nije mislio da Bog uopće postoji. Po zanimanju je bio vojnik i često je bio na konju. Jednog kišnog, hladnog dana na svom putovanju je susreo nekog siromašnog čovjeka. Da im još više približi i pojednostavi osobu svetog Martina, vlč. Leonardo je odlučio siromašnom čovjeku dati ime po jednom od korisnika Udruge, i tako je siromašni čovjek iz priče o svetom Martinu, dobio ime Mirko - na što su Kokotičeki oduševljeno pristali. Kad je sveti Martin vidio kako je Mirko siromašno obučen i da mu je hladno, odlučio je presjeći svoj plašt i dati mu polovicu plašta da se ugrije. U jednom snu, sveti Martin potom sanja Isusa koji je nosio polovicu njegovog plašta kojeg je on dao siromahu Mirku. I nakon što mu je Isus rekao kako je, pomogavši tom siromahu, zapravo pomogao Njemu, sveti Martin doživljava obraćenje i krsti se. Dalje nastavlja putovati od mjesta do mjesta i jednom uđe u mjesto gdje su tamošnji vjernici htjeli da on bude njihov biskup. No, sveti Martin nije bio oduševljen tom idejom pa se sakrio među guske koje su tada počele gasno gakati i tako ga otkrile. Nakon tog događaja, odlučuje prihvatiti biskupsku službu. Nije bio mučenik, ali je uvijek rado pomagao drugima. Prikazuju ga kao biskupa ili vojnika s plaštem među guskama. Časti se kao zaštitnik vina i vinograda, iako s tim nema nikakve veze, i kao zaštitnika onih koji rado pomažu.
Kako bi ovo naši Kokotičeki sve još bolje shvatili, vlč. Leonardo im je postavio pitanja vezana uz život i djelo svetog Martina biskupa. Mogli smo zaključiti da su Kokotičeki pozorno pratili i dali točne odgovore. Nakon toga, korisnici udruge su dobili crteže svetog Martina kojeg je trebalo obojiti, što su oni i rado učinili.
Ovom susretu, predvođeni svojim vjeroučiteljem Kristijanom Hercegom, nazočilo je i nekoliko učenika 7.razreda iz humanitarno-volonterske grupe II. Osnovne škole Varaždin. Učenici su se odlično snašli i srdačno pomagali Kokotičekima oko bojanja crteža. Za kraj, misao Thomasa Mertona koja tako dobro opisuje svu ljepotu služenja koju redovito iskusimo u našim susretima s Kokotičekima: „Dobrotvorna je ljubav bez straha: dala je sve što ima i nema što izgubiti. Nosi pravi mir, jer se savršeno slaže sa svim što je dobro i ne boji se nikakva zla. Dobrotvorna je ljubav savršeno slobodna, jer radi ono što joj se sviđa: ne želi, naime, ništa osim da ljubi i ne može biti spriječena da ljubi.“
Anika Sačić
