Zajednica „Vjera i svjetlo“ – mjesto služenja i praštanja drugome
ČAKOVEC, 17. 3. 2019.
Druge korizmene nedjelje, 17. ožujka 2019. godine, održan je susret zajednice „Vjera i svjetlo“, koja se okuplja u župi svetog Nikole biskupa u Čakovcu. Na susret je ovog mjeseca došlo i nekoliko novih članova te se zajednica povećava. Tema susreta bila je „Zajednica Vjera i svjetlo - mjesto služenja i praštanja drugome.“
Susret je započeo pjesmom, nakon koje je uvodnu riječ održao duhovnik Zajednice fra Ivan Crnković, koji je progovorio o važnosti služenja drugome, baš kao što je Isus služio svojim učenicima na Veliki četvrtak, kada im je prilikom Posljednje večere oprao noge. Tako su i ljudi našega vremena pozvani na služenje i pomaganje svome bližnjemu u svakodnevnom životu.
Nakon uvodne riječi došao je red na pjesmu, a potom je uslijedila i „vremenska prognoza“. Ovog puta „vremenska prognoza“ bila je nešto drukčija jer su sudionici podijeljeni u nekoliko manjih skupina u kojima su onda razgovarali o nekim važnim događajima u njihovim životima kroz razdoblje od prošlog susreta.
Nakon pjesme, članovi Zajednice pripremili su i izveli igrokaz o razmetnom sinu. Prispodoba je to o ocu koji je imao dva sina i obiteljsko gospodarstvo. Jednog dana jedan od sinova odlučio je napustiti svoju obitelj u potrazi za boljim životom. Taj razmetni sin, koji je odlučio poći nekim svojim putem, rekao je ocu nek mu da njegov cijeli imetak i da on jednostavno odlazi. Naravno, otac je time bio iznenađen, ali ipak je udovoljio sinu te ga pustio da ode. Neko vrijeme taj život vani bio je gotovo idealan jer, dok je bilo novaca, bilo je društva i dobrog provoda. Međutim, kada je novca ponestalo, razmetni sin više nije bio tako zanimljiv, pa je ostao sam te se odlučio vratiti svome ocu i tražiti oprost. Naravno da je otac radosna srca prihvatio svog razmetnog sina oprostivši mu. Ta očeva gesta nije se svidjela drugome sinu. No, otac je time htio naglasiti važnost opraštanja drugome te su i sami sudionici susreta kroz razgovor zaključili da je vrlo važno u svakodnevnom životu znati oprostiti svome bližnjemu i biti otvoren oproštenju.
Po završetku igrokaza uslijedila je kreativna radionica u kojoj su sudionici na papiriće trebali napisati nešto lijepo što žele reći Isusu te su, potom, papiriće lijepili na križ. U tim porukama Isusu najviše se puta čula zahvala za prijateljstvo i zajedništvo, a ujedno je to bila i prigoda za izgovoriti neku svoju osobnu zahvalu ili molitvu. U drugom dijelu radionice, na štapiće od kojih su napravljeni križevi, ispisana su imena sudionika susreta, koji su se zatim izvlačili te je svaki sudionik dobio zaduženje da do idućeg susreta moli za osobu čije je ime ispisano na tome križu.
Uslijedila je potom priprava za svetu misu u kojoj su članovi Zajednice pripremali oživljavanje evanđeoskog ulomka, a vlč. Leonardo Šardi razmatrao je Božju riječ druge korizmene nedjelje s roditeljima i prijateljima Zajednice. Nakon kratke okrepe, svi članovi okupili su se na slavlju Euharistije sa župljanima svetog Nikole biskupa, a svetu misu je predslavio fra Josip Župan.
Susret je započeo pjesmom, nakon koje je uvodnu riječ održao duhovnik Zajednice fra Ivan Crnković, koji je progovorio o važnosti služenja drugome, baš kao što je Isus služio svojim učenicima na Veliki četvrtak, kada im je prilikom Posljednje večere oprao noge. Tako su i ljudi našega vremena pozvani na služenje i pomaganje svome bližnjemu u svakodnevnom životu.
Nakon uvodne riječi došao je red na pjesmu, a potom je uslijedila i „vremenska prognoza“. Ovog puta „vremenska prognoza“ bila je nešto drukčija jer su sudionici podijeljeni u nekoliko manjih skupina u kojima su onda razgovarali o nekim važnim događajima u njihovim životima kroz razdoblje od prošlog susreta.
Nakon pjesme, članovi Zajednice pripremili su i izveli igrokaz o razmetnom sinu. Prispodoba je to o ocu koji je imao dva sina i obiteljsko gospodarstvo. Jednog dana jedan od sinova odlučio je napustiti svoju obitelj u potrazi za boljim životom. Taj razmetni sin, koji je odlučio poći nekim svojim putem, rekao je ocu nek mu da njegov cijeli imetak i da on jednostavno odlazi. Naravno, otac je time bio iznenađen, ali ipak je udovoljio sinu te ga pustio da ode. Neko vrijeme taj život vani bio je gotovo idealan jer, dok je bilo novaca, bilo je društva i dobrog provoda. Međutim, kada je novca ponestalo, razmetni sin više nije bio tako zanimljiv, pa je ostao sam te se odlučio vratiti svome ocu i tražiti oprost. Naravno da je otac radosna srca prihvatio svog razmetnog sina oprostivši mu. Ta očeva gesta nije se svidjela drugome sinu. No, otac je time htio naglasiti važnost opraštanja drugome te su i sami sudionici susreta kroz razgovor zaključili da je vrlo važno u svakodnevnom životu znati oprostiti svome bližnjemu i biti otvoren oproštenju.
Po završetku igrokaza uslijedila je kreativna radionica u kojoj su sudionici na papiriće trebali napisati nešto lijepo što žele reći Isusu te su, potom, papiriće lijepili na križ. U tim porukama Isusu najviše se puta čula zahvala za prijateljstvo i zajedništvo, a ujedno je to bila i prigoda za izgovoriti neku svoju osobnu zahvalu ili molitvu. U drugom dijelu radionice, na štapiće od kojih su napravljeni križevi, ispisana su imena sudionika susreta, koji su se zatim izvlačili te je svaki sudionik dobio zaduženje da do idućeg susreta moli za osobu čije je ime ispisano na tome križu.
Uslijedila je potom priprava za svetu misu u kojoj su članovi Zajednice pripremali oživljavanje evanđeoskog ulomka, a vlč. Leonardo Šardi razmatrao je Božju riječ druge korizmene nedjelje s roditeljima i prijateljima Zajednice. Nakon kratke okrepe, svi članovi okupili su se na slavlju Euharistije sa župljanima svetog Nikole biskupa, a svetu misu je predslavio fra Josip Župan.
Krunoslav Šardi
