Od:
Do:

Biskup Mrzljak uz spomendan sv. Katarine i 40. obljetnice župnog zbora slavio misu u Hlebinama

Biskup Mrzljak uz spomendan sv. Katarine i 40. obljetnice župnog zbora slavio misu u HlebinamaHLEBINE, 25. 11. 2017.
U subotu 25. studenoga, na spomendan svete Katarine, varaždinski biskup Josip Mrzljak je u župnoj crkvi svete Katarine djevice i mučenice, u Hlebinama, predvodio misno slavlje. Uz župni blagdan, vjernici ovog kulturno i vjerski bogatog podravskog mjesta proslavili su i 40 godina djelovanja župnog zbora.

Zajedno s ocem biskupom između ostalih slavili su mons. Josip Đurkan, župnik u Ludbregu, zatim preč. mr. Damir Bobovec, kanonik Stolnog kaptola varaždinskog ujedno i domaći sin rodom iz Hlebina, dekan Virovskog dekanata vlč. Ivica Bačani, domaći župnik vlč. Leon Lozančić te drugi svećenici iz dekanata.

Prije početka misnog slavlja sve je srdačno pozdravio župnik Lozančić, a ujedno zahvalio gospodinu Josipu Ružiću koji nesebično vodi župni zbor. Varaždinski je biskup čestitao pjevačima 40. obljetnicu postojanja zbora pritom rekavši kako slaviti ovakav jubilej znači zahvaliti Bogu za sve proteklo vrijeme i za sve uloženo kako bi pjevači učinili liturgiju lijepom.

U svojoj homiliji biskup Mrzljak je vjernicima govorio o tome kako u kratkom vremenu slavimo spomendane nekoliko svetica koje su vrlo popularne, a o čijim životima znamo jako malo; Cecilije, Katarine, Barbare i Lucije.

- Sve su to bile djevice i mučenice koje su živjele u počecima kršćanstva i o njima znamo vrlo malo. Postoje brojne legende isprepletene oko njihovih života, ali istina je da su one bile uvijek predmet vjere mnogih jer su bile svetog života. Sveci nisu posebni ljudi, oni su obični kao i mi, ali su u određenom trenutku svog života otkrivali pravu istinu o svom životu i o Kristu kojem treba vjerovati čak i pod cijenu vlastita života. Sveta Katarina je trebala žrtvovati poganskim bogovima, što nije htjela, pa joj je slijedila smrtna osuda. No, car ju je htio poštedjeti, jer je, prema predaji, bila lijepa i pametna, pa ju je car želio spasiti od smrti. Radi nje je sabrao 50 najmudrijih ljudi svoga vremena s ciljem da Katarinu obrate s kršćanstva. No, dogodilo se čudo - mudraci nisu obratili nju, već je ona njih preobratila na kršćanstvo uvjerivši ih u to u čemu se sastoji prava istina. To je poruka i za ovo naše vrijeme kada je svijet prepun ‘mudraca’ koji žele uvjeriti nas kršćane da to što vjerujemo nije pravi put. Da je važnije sačuvati zemaljski život, čak i odreći se vjere, kako bismo ostvarili neku karijeru na Zemlji. Tako nas ti ‘mudraci’ poučavaju o tome što je to život, kada on počinje i kada završava. Kao da mi ne znamo da život počinje onda kada se začne, da je život i onih 9 mjeseci kada čovjek živi u utrobi svoje majke. Isto tako, znamo da život ide do onoga trenutka kada ga prekine Onaj koji nam život i daje. Također, ‘mudraci' ove Zemlje žele nas poučavati što je obitelj i od koga se sastoji. Prema njima, obitelj može biti bilo koja zajednica ako se dvoje ljudi sastanu i žive zajedno. No, mi itekako dobro znamo što bi trebala biti obitelj i kako ju je Bog zamislio. Važno je da mi te ‘zemaljske mudrace’, baš poput svete Katarine, poučavamo riječima, ali i svojim životom, da mi vjerujemo u nepromjenjivu istinu. To je istina koja je počela na brdu Sinaj gdje je Bog dao svojih 10 zapovijedi, kao stupove kojih se trebamo držati. To je vjera koju treba učvrstiti i ispovijedati. U tome nam sveta Katarina može biti uzor i primjer kako se treba othrvati tim ‘mudracima’. Njezina vjera je bila čvrsta, a vjera je dar koji Bog daje svakom čovjeku. No, taj dar treba primiti, jer vjera traži otvoreno srce da Isusove riječi mogu pasti na plodno tlo. Božja riječ pada na tlo naše duše, a kakav će plod biti, ovisi o nama - poručio je mons. Mrzljak.

Na kraju misnog slavlja, prisutnima se obratio i mons. Josip Đurkan, budući da je upravo on prije 40 godina bio najzaslužniji što se osnovao župni zbor. Naime, prva zajednica koju je današnji upravitelj ludbreškog svetišta Predragocjene Krvi Kristove kao župnik vodio bila je upravo ova mala podravska župa. Bio je stoga veoma radostan što nakon toliko godina može zajedno sa svojim zborom i nekadašnjim mještanima slaviti svetu misu i zahvaliti Bogu na plodovima.

Krajem listopada 1977. godine u Hlebinama je gostovao župni zbor iz Legrada koji je pjevao na nedjeljnoj misi i održao poslijepodnevni koncert. Crkveni odbornik Franjo Gabaj tom je prilikom župniku rekao da su i oni pred Drugi svjetski rat imali zbor pa bi on pokušao okupiti muške članove toga zbora. Župnik se time oduševio i na misi sljedeće nedjelje pozvao sve zainteresirane za pjevanje da se prijave. Zamolio je i svojeg prijatelja iz Legrada, mladog profesora Josipa Ružića, da vodi novoosnovani zbor.

Budući da se javilo više od pedeset osoba, održana je audicija na spomendan sv. Katarine. Tako je zbor započeo s radom s tridesetak pjevača. S posebnim žarom angažirali su se muški članovi zbora. Kao tenori pjevali su: Franjo Gabaj, Milan Sekirica, Josip Pakasin, Matija Horvat, Stjepan Šekutor, Drago Ritoša, a njima se nešto kasnije pridružio i Ivan Blažek-Jelkica koji je još uvijek aktivni, a ujedno i najstariji član zbora. Basovi su bili Josip Hegedušić, Franjo Sigetić, Ivan Kovaček i Ivan Tropšek. Svi su oni ostali vjerni zboru dok su im to tjelesne snage dopuštale. Zboru su se vrlo brzo priključile i mnoge mlade djevojke, a među njima i sadašnja načelnica Općine Božica Trnski.

Probe su se održavale svake subote nakon mise sve do kasnijih večernjih sati. Rezultat je ubrzo bio vidljiv, pa je zbor već 1980. godine pjevao dvije mise u zagrebačkoj katedrali nakon čega su ih ispred katedrale čekali ljudi s komentarima kako bi bilo lijepo da dođu opet.

Zbor je do sada imao gostovanja u Slavoniju, pjevali su i Osijeku, ali i u đakovačkoj katedrali. Gostovali su i u okolnim župama, a više puta i u Svetištu Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu. Pjevali su i u Aljmaškom svetištu Gospe od utočišta te u Bednji. Također, i oni su imali priliku ugostiti druge zborove i to iz Zagreba, Vugrovca, Vidovca i Lepoglave.

Tijekom četrdeset godina, kroz zbor je prošlo dvjestotinjak pjevačica i pjevača, od kojih kontinuirano svih četrdeset godina pjevaju: Ivan Blažek, Ankica Bobovec, Marija Janković, Barica Belec, Slavica Horvat, Marija Ružić i Božica Trnski. Od prve postave u zboru je opet i Brankica Međimorec, a zbor trenutno broji tridesetak članova.

U zboru su radosni i ponosni na mlade snage te vjeruju da će upravo mladi održati svjetlu tradiciju zbora.
 
Goran Damjanić