Od:
Do:

Križni put grobištima i stratištima Varaždinske biskupije - za čuvare uspomena na hrvatska stradanja

Križni put grobištima i stratištima Varaždinske biskupije - za čuvare uspomena na hrvatska stradanjaVARAŽDINSKA BISKUPIJA, 25. 3. 2018.
U organizaciji članova Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Varaždina i Čakovca održan je deveti po redu „Križni put grobištima, stratištima i spomen obilježjima Varaždinske biskupije“ na Cvjetnicu 25. ožujka.

Kako se do četvrtka 22. ožujka prijavilo dvadesetak hodočasnika rezerviran je mali autobus s toliko mjesta, a pošto su se na pojedinim postajama priključili još neki hodočasnici na završnom dijelu, od Varaždina krenulo se i s dva osobna automobila tako da nas je u Donju Voću stiglo tridesetak.

Kao i svih proteklih godina početak je bio u Čakovcu kod spomen zida poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu iz Međimurja, a potom se krenulo do ulaza u bedeme Starog grada Zrinskih iz kojeg su nakon Drugog svjetskog rata „nestali“ brojni Međimurci, između ostalih i vlč. Hinko Kroder, župnik iz Vratišinca. Molitva treće postaje bila je u Gornjem Hrašćanu kod grobnice žrtava poslijeratnih komunističkih likvidacija, a sljedeća  na raskrsnici ceste Čakovec – Trnovec – Macinec kod spomen križa postavljenog u spomen na 1000 godina hrvatskog kraljevstva kojeg je 1925. blagoslovio biskup Dominik Premuž, u spomen na sve žrtve koje su stradale kroz povijest.

Kod spomen obilježja mučenicima poslijeratnih likvidacija u Dravskoj šumi u Varaždinu, najvećeg grobišta po broju žrtava Varaždinske biskupije, bila je molitva pete postaje, a molitva šeste postaje je nakon toga bila kod spomen ploče na stadionu Varteksa, iz kojeg su kao jedne od postaja križnog puta 1945. brojni „nestali“ od progona poratne partizansko-komunističke vojske i vlasti.
 
Sedma i osma postaja križnog puta bile su potom na groblju u Biškupcu, prvo kod  groba žrtava križnog puta, gdje je pokopano 9 žrtava, a deseta je u spomen na župnika, vlč.  Tomislava Štefanec, umrlog nakon partizanskog premlaćivanja i nakon rata odvedenog i „nestalog“ njegovog nasljednika, župnika vlč. Josipa Kalajdžića. Sljedeća postaja bila je kod središnjeg križa na poznatijem varaždinskom groblju u Hallerovoj aleji u Varaždinu, a tu smo se sjetili na sve poginule vojnike, Prvog, Drugog i Domovinskog rata, kao i sve pokopane žrtve totalitarnih režima koje su vječno počivalište našle na ovom središnjem varaždinskom groblju, gdje su se hodočasnici podsjetili i na sve preminula članove Društva koji su od osnivanja udruge, 20. rujna 2000., umrli i tu pokopani. Posljednje počivalište na tom groblju od članova Društva imaju; Ivanka Damjanović, Anica Vidaček (rođ. Antekolović), učiteljica Antonija Makaj, Anica djevojački Rodek, Zvonimir Trupković i supruga mu Sidonija, gimnazijska profesorica Bosiljka Paska (rođena Galinec), Branka Šargač i Stanko Lazar, a sjetili smo se i ekshumiranih žrtava grobišta Očura koje su nakon ekshumacije „smještene“ u grobnicu za privremene ukope, bez znaka i spomena, bez molitve i sprovoda.
    
Put nas je potom iz Varaždina vodio prema zapadu, a molitva desete postaje bila je na groblju u Sračincu na mjestu gdje su pokopani posmrtni ostaci ekshumiranih žrtava grobišta Gajec. Nakon Sračinca uputili smo se dalje cestom prema Maribora, kojom su nakon rata 1945. godine prilazile kolone „križnoga puta“ iz Slovenije prema Varaždinu i dalje prema istoku, a zastali smo pred crkvom u Petrijancu te molitvu 11. postaje izmolili na mjestu gdje su postavljene biste svećenika, braće Matije i Stjepana Kranjčića. Put nas je dalje vodio prema Vinici, a nakon molitve za prešućivane poginule hrvatske vojnike i žrtve Drugog svjetskog rata i poraća župe Vinica, koje su zahvaljujući viničkom župniku i dekanu Valentu Posavcu „dobile pravo na postojanje“ krenulo se prema župi sv. Martina Donja Voća.

Trinaesta postaja bila je, u 17,45, u dvorište župnog dvora - kod spomen obilježja žrtvama komunističkih progona i stradanja, a gdje su zahvaljujući župi i zalaganju tadanjeg župnika vlč. Josipa Drvoderića postavljene biste mučenika, Marice Stanković, koja je bila u toj župi učiteljica te stradalih voćanskih kapelana, ubijenih nakon rata 1945. godine, vlč. Antuna Klasića i vlč. dr. Ivana Šimunovića. Tu nam se pridružio i vlč. Marko Zadravec, župnik i grupa vjernika, a 14 postaja bila je potom kod spomen-obilježja poginulim, stradalim  i nestalim župljanima u ratovima 20. stoljeća i proganjanima u doba diktatura i totalitarnih režima. Molitvu je tu predvodila studentica Barbara Turk, a završna, 15. postaja – Uskrsnuće bila je nakon toga, s početkom u 18 sati, u obnovljenoj kapela sv. Tome, povrh groblja.

Nakon obavljene pobožnosti vlč. Marko Zadravec, župnik Župe Donja Voća, zahvalio je hodočasnicima na posjetu župi, a u ime hodočasnika župniku Zadravcu i župljanima Donje Voće na suradnji i pomoći u realizaciji završnog dijela Devetog križno puta grobištima i stratištima Varaždinske biskupije zahvalu je uputio Franjo Talan, predsjednik Društva, nakon čega je Franjo Črep iz Varaždina ukazao na dijela pavlina Ivana Rangera, rođenog u Tirolu, koji je većinu svojih freski načinio kao član te redovničke zajednice dok je bio u Lepoglavi, a plod njegova stvaralačkog rada su i slike u restauriranoj kapeli sv. Tome, u Olimlju u Sloveniji, kao i u brojnim crkvama sjeverne Hrvatske od Lepoglave i Belca, Štrigove i ostalih mjesta.
 
Tekst i fotografije: Franjo Talan


Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika