Od:
Do:

Mons. Josip Mrzljak predvodio misno slavlje na nacionalnom susretu lovaca uz dan svetog Huberta

Mons. Josip Mrzljak predvodio misno slavlje na nacionalnom susretu lovaca uz dan svetog HubertaLUDBREG, 4. 11. 2017.
Ludbreg je protekle subote 4. studenoga bio domaćin nacionalnog susreta lovaca Hrvatske. U “centar svijeta” pristiglo je tim povodom više od 1200 lovaca iz svih krajeva Hrvatske. U sklopu velike proslave, ali i spomendana svetog Huberta koji se slavio dan ranije 3. studenoga, varaždinski biskup Josip Mrzljak predvodio je u Svetištu Predragocjene Krvi Kristove na otvorenom svetu misu.

Od centra Ludbrega prema samom Svetištu formirana je povorka lovačkih saveza i društava na čelu sa svetim Hubertom na bijelom konju. Svetoj misi nazočio je, kao što smo spomenuli, velik broj lovaca, a predvodili su ih Đuro Dečak, predsjednik Hrvatskoj lovačkog saveza i Ivan Kutnjak, predsjednik Lovačkog saveza Varaždinske županije. Ispred Varaždinske županije manifestaciju je podržao župan Radimir Čačić.

S ocem biskupom suslavili su u Svetištu domaćini, župnik i župni vikar Župe Presvetog Trojstva u Ludbregu, mons. Josip Đurkan i vlč. Kristijan Stojko, vlč. Nikola Tomašević te svećenici članovi lovačkih društava; pater Vitomir Glavaš, župnik u Novom Marofu, vlč. Zorislav Šafran, župnik u Križovljanu te don Ivica Jurišić, župnik Župe Murvice u Zadarskoj nadbiskupiji.

Život posvećen za druge

Prije početka euharistijskog slavlja svim hodočasnicima lovcima obratio se domaćin, mons. Josip Đurkan, ludbreški župnik, ujedno upravitelj Svetišta.

- Kroz punih šest stoljeća ovdje dolaze hodočasnici koji su potaknuti čudesnim znakom koji je Gospodin dao jednom svećeniku. Danas je na oltaru župne crkve prava pravcata krv. Relikvija krvi čuva se u prošteništu. I vi ste ovdje na oltar donijeli specifičan znak, znak Isusova križa u rogovima jelena kojeg je prema legendi lovac Hubert ugledao prilikom lova u Andama. Prije toga pogodila ga je do dna smrt njegove supruge te je duhovno i duševno bio izgubljen. Hodajući u prirodi i u lovu imao je prilike susresti se s Božjim stvorenjima, ali i sa samim sobom. Gospodina je molio da se više nikada od Njega ne odijeli. Krist mu je dao smisao duhovne snage. Po uzoru na Huberta, danas sveca, i nama ljudima 21. stoljeća mnoge nevolje mogu opteretiti život. I upravo druženje s prirodom, međusobno prijateljstvo i kada se dosta vremena provodi na čeki, daje nam priliku da razmišljamo o divnim Božjim stvorenjima, o sebi samima, o svom životu i ponašanju. To je pogodan trenutak koji nas dovodi bliže Bogu, da svoj život posvetimo ne samo za provode i zabave, nego i za druge. Da činimo više dobra bližnjima i tako pronađemo i sačuvamo smisao i radost života. Dragi lovci, neka vam današnji dolazak u proštenište bude svakome ponaosob poticaj da što češće susrećete Gospodina u nedjeljnoj i blagdanskoj euharistiji - poručio je mons. Đurkan nakon čijeg je govora Đuro Deček, predsjednik Hrvatskog lovačkog društva, upalio svijeću koju su lovci donijeli na dar u zavjetnu kapelu.

Varaždinski biskup Josip Mrzljak podsjetio je kako nakon blagdana Svih svetih i Dušnog dana, dolazi slavlje svetog Huberta, zaštitnika lovaca koga je Katolička Crkva proslavila dan ranije.

- Danas je blagdan svetog Karla Boromejskog, odnosno Dragutina. Nakon Svih svetih, kada smo molili za naše pokojne, u ovoj svetoj misi slaveći blagdan svetog Huberta lovca, želimo se sjetiti i pokojnih lovaca. Nažalost događaju se ponekad u lovu nezgode i nesreće - naglasio je biskup Mrzljak.

Hvaljen budi moj Gospodine

U svojoj homiliji okupljenim lovcima i gostima u Ludbregu, varaždinski je biskup podijelio nekoliko misli pape Franje iz njegove enciklike “Laudato si mi Signore” (Hvaljen budi, moj Gospodine).

- Papina enciklika govori o brizi za naš zajednički dom. Dok gledam lovce i lovkinje, sigurno da vas ne zamišljam kao ljude koji ubijaju životinje, već kao ljude koji štite prirodu i brinu se za zaštitu prirodnog staništa. Brinite se, kao što bi rekao papa Franjo, za naš zajednički dom ovdje na Zemlji. S nekoliko misli želim vas upoznati s tom enciklikom pape Franje koja počinje mislima svetog Franje, “Hvaljen budi moj Gospodine”. U toj pjesmi sveti Franjo podsjeća nas da je naš zajednički dom poput sestre s kojom dijelimo svoj život i poput majke koja nas prima u svoje ruke. “Hvaljen budi moj Gospodine, za sestru našu, majku Zemlju koja nas uzdržava i nama upravlja i izvodi plodove razne i šareno cvijeće i travu.” Ta sestra jeca zbog zla koje joj nanosimo, zbog neodgovornog korištenja i zloporabe dobara koje je Bog stavio u nju. Odrastali smo misleći da smo njezini vlasnici i gospodari kojima je dopušteno pljačkati je do mile volje. Nasilje koje prebiva u ljudskom srcu, ranjenom grijehom, očituje se također u znakovima bolesti koje primjećujemo u tlu, vodi, zraku i živim bićima. Zbog toga se među najzanemarenije i najzlostavljenije siromašne ubraja naša potlačena i opustošena zemlja koja se muči u “porođajnim bolima”. Zaboravljamo da smo sami prah. Samo naše tijelo sastavljeno je od istih elemenata od kojih i naš planet, njegov zrak udišemo i njegova nas voda oživljuje i osvježava - kazao je otac biskup.

“Čuvati i obrađivati” vrt svijeta

U jednom odlomku, nastavlja mons. Mrzljak, papa Franjo kaže; “Mi nismo Bog”.

- Zemlja je bila ovdje prije nas i ona nam je darovana. To nam omogućuje odgovoriti na optužbu da je judeo-kršćanska misao, na temelju izvještaja iz Postanka, koju smo upravo slušali, u kojem se čovjek poziva da sebi podloži zemlju, potaknula neobuzdano iskorištavanje prirode prikazavši čovjeka kao vladara i razarača prirode. To nije ispravno tumačenje Biblije na način na koje je shvaća Crkva. Premda je istina da su kršćani katkad pogrešno tumačili Pisma, danas moramo snažno odbaciti shvaćanje prema kojem se iz činjenice da smo stvoreni na sliku i priliku Božju, i zadaće da sebi podložimo Zemlju, može izvući zaključak o čovjekovoj apsolutnoj vladavini nad ostalim stvorenjima. Važno je čitati biblijske tekstove u njihovom kontekstu, s ispravnom hermeneutikom, i podsjetiti da nas oni pozivaju “čuvati i obrađivati” vrt svijeta. Dok “obrađivati” znači orati i obrađivati tlo, “čuvati” znači brinuti se, štititi, nadgledati i budno paziti. To podrazumijeva odnos odgovorne uzajamnosti između čovjeka i prirode. Svaka zajednica može iz obilja koje nudi zemlja uzeti ono što joj treba za njezino preživljavanja, ali ona je također dužna štititi je i jamčiti kontinuitet njezine plodnosti za buduće naraštaje. U konačnici, kaže psalam: “Jahvina je zemlja. Njemu pripada Zemlja i sve što je na njoj.” Zato Bog odbacuje svaki zahtjev za apsolutnim vlasništvom: “Zemlja se ne smije prodati potpuno, jer zemlja pripada meni, dok ste vi samo stranci i gosti kod mene” - prenio je papine riječi u ludbreškom svetištu biskup Mrzljak.

"Čovjek je pozvan poštovati stvoreni svijet"

Mons. Mrzljak citirao je u svojoj propovijedi citat iz Biblije koji kaže: “Kada opaziš kako se magarac tvoga brata i njegov vol svale na putu, ne skloni se, nego mu pomozi. Ako putem naiđeš na ptičje gnijezdo sa ptićima ili s jajima, na stablu ili na zemlji, a majka bude ležala sa ptićima ili na jajima, nemoj uzimati majke sa ptićima”.

- U istom duhu počinak sedmog dana ne predlaže se samo za čovjeka nego također “da ti otpočine i vol i magarac”. Vidimo tako da Biblija ne daje povoda za despotski antropocentrizam koji se ne zanima za druga stvorenja. Dok mi možemo stvari koristiti na odgovoran način, pozvani smo prepoznati da ostala živa bića imaju sama po sebi vrijednost u Božjim očima i “samim svojim postojanjem ona ga blagoslivljaju i slave”, jer se Gospodin raduje u svojim djelima. Upravo zbog svojeg jedinstvenog dostojanstva i zato što je obdaren razumom, čovjek je pozvan poštovati stvoreni svijet i njegove unutarnje zakone, jer “Jahve je mudrošću utemeljio zemlju”. Danas Crkva ne kaže da su ostala stvorenja potpuno podložna čovjekovu dobru, kao da ne bi imala vrijednost u samima sebi i kao da bismo mogli s njima postupati po vlastitoj volji. Tako su njemački biskupi objasnili da kada je riječ o ostalim stvorenjima “može se govoriti o prioritetu onoga biti nad onim biti korisna. Katekizam otvoreno i snažno kritizira ono što bi se moglo nazvati izobličenim antropocentrizmom: “Svako stvorenje posjeduje vlastitu dobrotu i savršenost. Različiti stvorovi koje je Bog htio u njihovom vlastitom biću, svaki na svoj način, održavaju zraku beskonačne Božje mudrosti i dobrote. Zato čovjek mora dobrotu koja je vlastita svakom stvorenju poštovati da izbjegne neurednu upotrebu stvari.” Svi dobro znamo onu pripovijest o Kajinu i Abelu i gdje vidimo da je ljubomora nagnala Kajina da učini krajnju nepravdu protiv svoga brata. To je imalo za posljedicu raskid odnosa između Kajina i Boga i između Kajina i Zemlje, iz koje je bio prognan. To se jasno vidi u dramatičnom razgovoru između Boga i Kajina. Bog pita: “Gdje ti je brat Abel?” Kajin kaže da ne zna, ali Bog ne odustaje: “Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče. Stoga budi proklet na Zemlji.” Zanemarivanje dužnosti njegovanja i očuvanja ispravnog odnosa s bližnjim, za kojega se moram brinuti i kojega moram čuvati, razara moj unutarnji odnos sa samim sobom, s drugima, s Bogom i sa Zemljom. Kada su svi ti odnosi zanemareni, kada pravda više ne prebiva na Zemlji, Biblija nam kaže da je sam život u opasnosti. To je ono što nas uči izvještaj o Noi, kada Bog prijeti da će iskorijeniti čovjeka sa Zemlje zbog njegove stalne nesposobnosti da živi na visini zahtjeva pravednosti i mira: “Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se Zemlja napunila opačinom i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom.” U tim tako starim pripovijestima, bogatima dubokim simbolizmom, već je prisutna svijest koja nam je danas zajednička: da je sve međusobno povezano, i mi ljudi, priroda, sva živa stvorenja na ovoj Zemlji. To je sve ono što vi prepoznajete kada djelujete kao lovci i lovkinje u očuvanju našeg okoliša - napomenuo je varaždinski biskup lovcima na njihovom nacionalnom susretu.

Papa završava encikliku “Laudato si” jednom molitvom za koju biskup Mrzljak kaže kako bi bilo dobro više puta moliti:

Svemoćni Bože,
koji si prisutan u cijelom svemiru
i u najmanjem od svojih stvorenja.
Ti koji svojom nježnošću obasipaš
sve što postoji,
izlij u nas snagu svoje ljubavi
da bismo štitili život i ljepotu.
Ispuni nas mirom
da živimo kao braća i sestre,
ne nanoseći nikomu štetu.
O, Bože siromaha,
pomozi nam da spasimo napuštene
i zaboravljene ovoga svijeta,
koji su tako dragocjeni u tvojim očima.
Iscijeli naš život
da štitimo,
a ne pljačkamo svijet,
da širimo ljepotu,
a ne onečišćenje i uništavanje.
Dotakni srca
svih onih koji gledaju samo u korist,
na štetu siromašnih i zemlje.
Nauči nas otkriti vrijednost svake stvari
i promatrati ju s divljenjem,
da prepoznamo da smo duboko sjedinjeni
sa svim stvorenjima
dok putujemo prema tvojoj beskrajnoj svjetlosti.
Hvala ti što si s nama svakoga dana.
Podupri nas, molimo te, u našoj borbi
za pravednost, ljubav i mir.


Na kraju svete mise biskupu je na slavljenju svete mise zahvalio predsjednik Hrvatskog lovačkog saveza Đuro Deček uručivši mu prigodan poklon. Pjevanje je na svetoj misi animirao Župni zbor Presvetog Trojstva iz Ludbrega.
 
Goran Damjanić


Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika