Od:
Do:

Na Nedjelju siromaha varaždinski biskup pohodio Brezovu Goru: “Bog može obogatiti čovjeka”

Na Nedjelju siromaha varaždinski biskup pohodio Brezovu Goru: “Bog može obogatiti čovjeka”BREZOVA GORA, 19. 11. 2017.
Protekle nedjelje 19. studenoga Katolička crkva je prvi puta proslavila Svjetski dan siromašnih, odnosno Nedjelju siromaha. Dan je to koji je papa Franjo proglasio još u lipnju predstavivši istovremeno i svoju poruku za ovogodišnji Svjetski dan siromašnih.

Tim je povodom varaždinski biskup Josip Mrzljak pohodio Brezovu Goru, jedno od najudaljenijih i najzabačenijih mjesta u Varaždinskoj biskupiji. Biskup je, odazivajući se pozivu svetog oca da ne ljubimo samo riječima već i djelima, predvodio misno slavlje u zgradi nekadašnje škole u Brezovoj Gori, filijali Župe svetih Petra i Pavla apostola u Cvetlinu. Da je riječ o doista maloj i skromnoj vjerskoj zajednici govori podatak da u tridesetak domaćinstava ovoga brdovitog kraja na granici dviju biskupija, ali i dviju država, živi svega 53 duša. Od toga tek troje djece! No, usprkos tome, vjernici Brezove Gore okupljaju se svake nedjelje u zgradi nekadašnje osnovne škole (1931. - 1961.) koja, iako u vrlo lošem stanju, ovoj maloj, ali vrijednoj kršćanskoj zajednici, služi kao kapela u kojoj se svake nedjelje duhovno obnavljaju prvenstveno zahvaljujući vlč. Ivanu Hrušku, župniku iz Cvetlina.

S biskupom i domaćim župnikom misu su slavili preč. Mirko Horvatić, kanonik Stolnog kaptola, zatim umirovljeni svećenik Varaždinske biskupije Stjepan Vorih, inače rodom iz Zlogonja iz susjedne župe Višnjica, vlč. Neven Blažon, župnik iz Bednje, vlč. Danijel Herceg, župnik iz Gornjeg Jesenja, te vlč. Nikola Tomašević.

Prije početka misnog slavlja župnik Hruško je zahvalio ocu biskupu što je odlučio pohoditi njihov kraj, a upoznao ga je i s nekoliko crnih statističkih podataka. Naime, unazad pedesetak godina broj mještana smanjio se za čak 500! Biskup Mrzljak u uvodu mise je podsjetio kako je dan Gospodnji najstariji kršćanski blagdan, budući da prvi kršćani nisu imali drugih blagdana osim nedjelje.

- Na prvi Svjetski dan siromašnih želio sam biti u jednoj od najudaljenijih župa naše biskupije. Papa Franjo za tu prigodu tumači tko su to siromašni. Siromaštvo, kaže papa Franjo, nisu samo materijalno siromašni, već i čovjekova osamljenost, napuštenost, nepravda koju doživljava. U Crkvi nitko ne smije misliti da je zaboravljen. Svaki čovjek je važan pred Bogom i zato sam želio pohoditi jedan od najudaljenijih krajeva naše biskupije i na taj način pokazati kako nitko nije zaboravljen niti sam - poručio je mons. Mrzljak.

Svoju je propovijed biskup Mrzljak započeo riječima kako smo se sabrali u zgradi nekadašnje škole gdje su mnogi ljudi stjecali znanje. No, trenutno se nalazimo, podsjetio je otac biskup, u jednoj drugoj školi - onoj za vječni život - naglasio je mons. Mrzljak.

- Mirne duše možemo reći kako smo i sada u školi. Došli smo učiti od učitelja koji se zove Isus Krist. U njegovoj smo školi sada. Teško je reći koja je škola važnija, ali ova druga koja nas priprema za vječnost, je itekako važna. Ta nas škola uči kako upotrijebiti talente koje nam je Bog dao. Nismo svi jednako dobili. Svakom prema njegovoj sposobnosti, kaže Isusova prispodoba. Isus je govorio tako da ga svatko može razumjeti, On je pričao priče, prispodobe, da bi iz njih nešto mogli ponijeti u svakidašnji život, ali i da bi nam to moglo koristiti za vječni život. Zato je ta druga škola značajna. Ona je neprestana, nema razreda ni vrhunca, ona je trajna. Zaista je važno da takvu školu imamo negdje u blizini, kao što je Isus želio biti blizu svakom čovjeku. U toj školi čovjek se može poučiti kako živjeti i kako biti dobar čovjek i dobar kršćanin. Sveti Pavao nas opominje o nestalnosti ljudskoga života. Riječ Božja opominje nas na ozbiljnost života, da se čovjek ne potroši na nešto manje vrijedno. Upravo to znači da čovjek treba iskoristiti talente koje mu je Bog dao. To je škola kršćanskoga života kroz koju je potrebno neprestano ići - kazao je varaždinski biskup.

Kada bismo usporedili te dvije škole, onu obrazovanja i onu kršćanskog života, nastavio je otac biskup, mogli bismo vidjeti kako je ova prva silno napredovala. Pitanje je jesmo li napredovali i kada je riječ o školi kršćanskog života.

- Kada bismo uspoređivali one škole od prije par stoljeća i ove danas, mogli bismo reći kako smo napredovali, a je li u međuvremenu čovječanstvo napredovalo u dobroti, poštenju, istini, ljubavi? Kako se danas čovječanstvo trudi živjeti u miru? Neprestano ratujemo i tučemo se. Papa Franjo upozorava kako već traje Treći svjetski rat. Ne, hvala Bogu, kod nas, iako smo i mi proživjeli strahote Domovinskog i Drugog svjetskog rata. Upravo u ovim šumama koje nas okružuju leže mnoge kosti naših pokojnih za koje nitko ne zna gdje su. Kada papa govori o tom novom svjetskom ratu, sigurno da na mnogim mjestima u svijetu ljudi umiru iz mržnje i od oružja nekog naroda koji misli da se ratom može dobiti nešto dobro. Kada slušamo što nam Isus govori kakvi trebamo biti, vidimo da po tom pitanju i nismo puno napredovali. Tako ova druga škola, škola dobrote, poštenja, ljubavi i istine, zaostaje za onom prvom. Zato je iznimno važno da redovito pohađamo tu drugu školu - svetu misu, sakramente, molitvu, slušanje Božje riječi. Ta riječ je stara 2000 godina, ali ona je uvijek - danas. Ona nas istovremeno usmjerava prema sutra, a mi želimo graditi bolju budućnost. Slaveći nedjeljnu euharistiju molimo dobrog i milosrdnog Boga da osjetimo da smo siromašni i da nam je potrebno da nas on obogati. Bog može obogatiti čovjeka, ali onime što je čovjeku najpotrebnije - dobrotom i ljepotom u kojoj želimo napredovati - kazao je okupljenim vjernicima u Brezovoj Gori varaždinski biskup.

Na kraju euharistijskog slavlja vlč. Ivan Hruško je zahvalio ocu biskupu na dolasku i ohrabrenju vjernicima ovog malenog mjesta. Nakon svete mise biskup Mrzljak se u opuštenijoj i ležernijoj atmosferi podružio i popričao s vjernicima, ohrabrivši ih za njihov svakodnevni život koji sigurno nije lagan. U pratnji svojih domaćina biskup je obišao i obitelj Ovčar, koja doslovce živi na hrvatsko – slovenskoj granici, budući da im granica prolazi dvorištem.
 
Goran Damjanić