Od:
Do:

Spomen na žrtve ratnih i poratnih stradanja povodom obljetnice mučeničke smrti vlč. Matije Žigrovića

Spomen na žrtve ratnih i poratnih stradanja povodom obljetnice mučeničke smrti vlč. Matije ŽigrovićaGORNJE JESENJE, 16. 7. 2017.
Povodom 74. obljetnice mučeničke smrti župnika Matije pl. Žigrovića ( 08. 02. 1886. - 17. 07. 1943. ), župnika na župi Gornje Jesenje održana je u nedjelju, 16. srpnja komemoracija za žrtve ratnih i poratnih stradanja Drugog svjetskog ratu, stradale od posljedica vladanja totalitarnih ideologija XX stoljeća te poginule u Domovinskom ratu.

Po peti puta, sjećanje na žrtve ratova i totalitarnih ideologija, organiziralo je Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Varaždina, a sjećanje na žrtve i stradale
započelo je misom zadušnicom u crkvi sv. Ivana Krstitelja  u župi Gornje Jesenje, kojom je desetak godina, do svoje tragične i mučeničke smrti, upravljao i vodio župnik Žigrović.

Misu je predvodio sadašnji župnik, vlč. Danijel Herceg, a u prigodnoj homiliji govoreći o Sijaču koji je sijao riječ Božju rekao je:
- I naš pokojni župnik Matija je također po uzoru na našeg učitelja i spasitelja sijao sjeme Božje riječi i svjedoci smo učinka sijanja tog sjemena. Neki su sjeme prihvatili, donijeli plodove i dalje sijali, a nekima ta sjetva nije nimalo pasala pa su „uklonili sijača“. Prividno su pobijedili, ali Bog se uvijek pobrine da u sjetvu svoje riječi pošalje nove sijače. I danas nije puno drugačije. I dan danas ima onih kojima smeta sjeme Božje riječi, koji ga različitim trnjima pokušavaju zagušiti. Uvijek je bilo otpora, ali mi ne smijemo odustati i predati se, makar nas to koštalo i ovozemaljskog života. Puno puta i naši rezultati neće biti odmah vidljivi, ali dok jednoga dana naše sjeme Božje riječi razraste i donese ploda, biti će nam to najveća i najljepša nagrada za trud. Truditi nam se, a svi oni koji su i svoje živote dali tražeći plodno tlo, poput našeg župnika Matije, neka nam budu stalni poticaj da nikad ne posustajemo, pa i po cijenu vlastitog života! Trudimo se što više srdaca ljudi učiniti plodnim tlom za rast Božje riječi i donošenje plodova. Trudimo se, a nagrada nam slijedi gore na nebesima.

Spomen na žrtve i stradanja je, nakon mise, nastavljen polaganjem vijenca, paljenjem svijeća i molitvom na groblju u Krapini gdje je, nakon pronalaska iznakaženog tijela, župnik Matija Žigrović u franjevačku grobnicu i pokopan. Sjećanje na žrtve poginule u ratovima i progonima od vladanja totalitarnih ideologija i diktatura XX stoljeća završeno je molitvom kod spomen križa na lokalitetu Lepa Bukva u gori Macelj gdje je nakon završetak Drugog svjetskog rata poratna partizansko-komunistička vlast pogubila više od tisuću ljudi, civila i zarobljenih vojnika, a između ostalih ubijen je i 21 svećenik,  redovnik i bogoslov.

Povodom obilježavanja godišnjice stradanja održan je sastanak predstavnika župe Gornje Jesenje i Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava na kojem je predloženo da se u znak sjećanja na mučeničku smrt župnika Žigrovića  i u župi rođenog bogoslova Izidora Bistrovića (1949. - 1969.) ubijenog u JNA, postavi spomen ploča, a koja će ujedno biti postavljena i u spomen na sve žrtve i poginule u ratovima i stradalih od totalitarnih ideologija iz župe.
 
Svećenik, Matija pl. Žigrović  rođen je 8.veljače 1886,  mjesto rođenja Kalinje - Sv. Ivan Zelina. Za svećenika ga je zaredio nadbiskup Antun Bauer, 24. ožujka 1912. godine. Bio je kapelan u Stupniku i Grubišnom Polju, a za vrijeme Prvoga svjetskog rata četiri je godine proveo na ratištu kao vojni svećenik. Poslije toga bio je kapelan u Turnašici i Mađarevu, a zatim je imenovan župnikom u Kostelu. Posljednjih 10-ak godina života proveo je kao župnik u Gornjem Jesenju.  Sa župnog dvora odveden je od partizana 17. srpnja 1943. godine, mučen i ubijen. Iznakaženo tijelo župnika pronađeno je 29. srpnja i potom pokopanu u franjevačku grobnicu na groblju u Krapini.
 
Bogoslov Izidor Bistrović, rođen je 5. prosinca 1949. godine u župi Gornje Jesenje u mjestu Brdo Jesenjsko, sin je Franje i Marije rođ. Šaško. Na blagdan Velike Gospe 1967. godine stupio je u novicijat Družbe Isusove u Zagrebu. Pozvan je na „odsluženje“ tada obvezne vojske koju je počeo služiti u Doboju, a potom je premješten u Tuzlu nakon čega je bio upućen u Blažuj, gdje je ubijen početkom prosinca 1969. godine.

TEKST: Franjo Talan
FOTOGRAFIJE: članovi Društva, Dragutin Šafarić i Franjo Talan


Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika