Od:
Do:

Tradicionalni susret Caritasa Varaždinske biskupije s roditeljima petero i više malodobne djece

Tradicionalni susret Caritasa Varaždinske biskupije s roditeljima petero i više malodobne djeceVARAŽDIN, 2. 6. 2018.
U subotu 2. lipnja u dvorani Pastoralnog centra Varaždinske biskupije održan je tradicionalni susret vodstva Caritasa Varaždinske biskupije s roditeljima petero i više malodobne djece.

Roditelje su ugostili mons. Antun Perčić, generalni vikar te predsjednik Caritasa Varaždinske biskupije, i mr. sc. Ante Šola, ravnatelj Caritasa Varaždinske biskupije.

Mons. Perčić je nakon uvodne molitve srdačno pozdravio sve prisutne uime mons. Josipa Mrzljaka, varaždinskog biskupa, te svoje osobno. Roditeljima je kazao kako su se okupili u zajedništvu da bi razmišljali o darovima obitelji.

- Putem medija možemo čuti kako je nažalost ‘obitelj najgora stvar za djecu i ljude’. A bez obitelji nema života, ni crkvenog ni društvenog. Zato mi vjernici moramo uvijek imati na pameti da je svetost obitelji jezgra svega. To moramo čuvati bez obzira na to što se često nalazimo u teškoćama. Ne smijemo se obeshrabriti. Tako ovaj susret želi samo jedno potvrditi - niste sami! Bog djeluje po dobrim ljudima u svijetu. Osluškujmo to, ali isto tako moramo znati da je svatko za svoj život odgovoran. Kako je rekao sveti Pavao: “Ili jeli, ili pili, ili što god drugo činite, sve na slavu Božju činite”. A slava Božja potiče čovjeka da čini dobro. Sigurno, jedno od velikog zla jest da su obitelji često nestabilne, brakovi se raspadaju. Sve se to u modernom vremenu objašnjava kako svatko ima svoju slobodu. Možemo činiti što želimo samo onda kada smo odgovorni za svoje čini. Ali nažalost, pokazuje se da svijet nije odgovoran za svoje čini - poručio je mons. Perčić.

Nakon uvodnog izlaganja generalnog vikara, preč. Ivan Rak, kancelar Varaždinske biskupije, održao je izlaganje pod nazivom “Katolički nauk o sakramentu ženidbe”. U zanimljivom predavanju preč. Rak je govorio i o temama koje svakodnevno pobuđuju interes javnosti.

- U svijetu koji donosi neke svoje izbore, gdje ženidba nije više promatrana vjerničkim očima, pitamo se što kao vjernici katolici vjerujemo u sakramentu ženidbe? Vi živite ideal ženidbe o kojoj vam želim govoriti. Što bismo trebali ostvariti u bračnom obiteljskom životu? Svaki ideal se ostvaruje samo ako u njega vjerujemo. Pozvani smo vjerovati, jer jedino ono što vjerujemo možemo i ostvariti. Vjerujem stoga da ste se vi vjenčali, jer ste vjerovali u ljubav, brak i djecu. Važno si je stoga osvijestiti što mi katolici vjerujemo. Brak previše idealiziramo i teologiziramo. Odlazimo u sfere koje su udaljene od konkretnog ljudskog života. Crkva nam jasno kaže da je Gospodin Isus prirodnu instituciju braka samo uzidao na dostojanstvo sakramenta. Zašto je to važno? Zato da bismo shvatili da je potreba za ženidbom upisana u ljudsku narav. Čak i prije onog trenutka kada se Bog u Isusu Kristu objavio u ljudskoj povijesti. Ljudski brak nije inovacija i to je ono što mi vjernici vjerujemo i naučavamo - kazao je preč. Rak.

Kako će društvo opstati bez obitelj i djece, upitao je roditelje kancelar Varaždinske biskupije u sklopu izlaganja.

- Time što imate djecu dali ste najveći doprinos hrvatskom društvu. To vam nitko ne može osporiti. Potrebne su nam obitelji. Društvo nameće pravila, pa i pravila kako će se te obitelji sklapati kako bi društvo moglo opstati i ići naprijed. U samoj ljudskoj biti, u ljudskoj naravi, je potreba da budemo sa samo jednom osobom i da je volimo do kraja života. Doduše, radi naše nestalnosti, takve se stvari nažalost promijene. Dođu problemi, poteškoće, razočaranja i stvari se mogu promijeniti, često se nažalost i promjene. Ali na početku nije bilo tako, što govori da je ta naša potreba da taj brak bude konačan i nerazrješiv prema jednoj osobi, upisan u naše srce. Nerazrješivost o kojoj Crkva govori nije pravilo koje je ona izmislila, već nešto što je upisano u ljudsko srce. Samo se vratite na početak vaše ljubavi kada ste prepoznali da je to zaista do kraja života. Druga stvar je ženidba kao vjerska stvarnost. Kada ste se zaljubili, osjetili ste nešto što ne možete opisati. To je nešto sveto. Želja za ženidbom ulazi u prostor svetoga. Kao što i vjera. Može se razumjeti, ali u jednom trenutku ona postaje nedokučivom. Ni mi svećenici ne možemo objasniti sve tajne naše vjere. Tako isto i ljubav, ženidbu i brak. U ženidbi se najviše osjeća ono što je napisano u Knjizi postanka da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku. Bog ima potrebu s čovjekom podijeliti ono što je lijepo. Isto je i s brakom, oženili ste se, jer imate potrebu nešto svoje podijeliti s drugim, ali isto tako dobiti nešto od druge osobe. Bog u svojoj ljubavi prema čovjeku ima potrebe čovjeku reći da ga voli. Zato je brak vjerska stvarnost. Ako se ljubite u braku, vi ste uronjeni u Boga - rekao je preč. Rak.

Nadalje je preč. Rak govorio o karakteristikama ljudske ljubavi, sakramenta zaručničke ljubavi Kristove, o temeljnim dimenzijama supružničke ljubavi koje su ujedno temeljne karakteristike ljubavi Boga prema čovjeku i Krista prema Crkvi, itd.

- U braku prvo biće koje se rađa nije dijete, već jeste vi, par. Isus kaže: “Postat će jedno tijelo”. Vi morate postati jedno tijelo, moja osoba i tvoja osoba, moj karakter i tvoj karakter, moje sklonosti i tvoje sklonosti, ja muškarac, a ti žena. Morate postati jedno tijelo. To je prvo što se mora ‘roditi’. Ako se to rodi na dan ženidbe i podržava u braku, bit ćete jedno. Vjernost je u braku bitna, jer je Bog uvijek vjeran. Ako je brak slika odnosa Krista i Crkve, tada možemo vidjeti da je Krist uvijek vjeran. Još jedna važna stvar je plodnost, plodnost vaše ljubavi i braka. Ali prepoznajte da plodnost vaše ljubavi nisu samo djeca, već je plodnost u svjedočenju bračne ljubavi. Plodnost braka je za društvo, za međuljudske odnose, za vašu dobrotu. Budite plodni ljubavlju, budite bolji ljudi i bolji kršćani - poručio je na kraju izlaganja preč. Rak.

Na kraju susreta, prije podjele obiteljskih paketa u novim prostorima Caritasa na Banfici, sve je okupljene pozdravio i ravnatelj Caritasa mr. Ante Šola te je zahvalio roditeljima na svemu što svakodnevno čine i proživljavaju u obitelji brinući se, i materijalno i duhovno, za svoje najmilije.
 
Goran Damjanić