---

U prigodi proslave 255. obljetnice zavjeta sv. Roku u Draškovcu u donjem Međimurju održan je sadržajan duhovni program od 13. do 16. kolovoza. Središnje hodočasničko euharistijsko slavlje na sam blagdan sv. Roka u nedjelju 16. kolovoza predvodio je pomoćni zagrebački biskup mons. Ivan Šaško u zajedništvu s velikim brojem svećenika.

Misa je proslavljena u perivoju sv. Roka neposredno uz župnu crkvu, posvećenu tome svecu koja je specifična po dva istovjetna zvonika. Svima okupljenima, među kojima je bilo mnoštvo vjernika iz međimurskih župa i okolice, članova udruge Prijatelji sv. Roka u odorama te članova drugih crkvenih i svjetovnih udruga te predstavnika svjetovne vlasti i raznih ustanova, pozdrav je uputio domaći župnik vlč. Matija Vonić.

U uvodu mise biskup Šaško izrazio je radost što je ponovno pohodio župu Draškovec nakon dvije godine kako bi nastavili rasti u ljubavi, vođeni primjerom i zagovorom svetoga Roka. Svima sabranima u predivnom međimurskom ozračju molitve i pobožnosti prenio je pozdrave zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. Napomenuo je kako se ovogodišnja svetkovina sv. Roka slavi upravo u nedjelju, na dan Gospodnji, te podsjetio da bez nedjeljnoga slavlja euharistije kršćani ne mogu živjeti.

Osvrnuvši se u propovijedi na nedjeljna čitanja, biskup je istaknuo kako je Sveto pismo škola života, u kojoj se ne uče samo pojmovi mudrosti i pravila, nego ona dopušta usvajati sam smisao življenja u ljudskome odnosu prema Bogu i bližnjima. Upozorio je kako se nasuprot mudrosti nalazi ono što Sveto pismo naziva djetinjarijom, a to je ponajprije pokušaj isključivanja Boga iz svoga života i prihvaćanje raznih ponuda koje zavodljivo obećavaju sreću, blagostanje, život, ali to ne mogu dati. Takav stav vodi u trajno razočaranje i nezadovoljstvo, u otuđenost. U Bibliji je otuđen onaj koji ne pripada više ni Bogu niti sebi; koji više nema doma u kojemu se može radovati, rekao je biskup Šaško dodavši da to najčešće čini čežnja za bogatstvom, vlašću, ugledom i moći, što lako prelazi u neutaživu ovisnost koja zarobljava tijelo i dušu. Nasuprot tome mudrost ide ususret svima, pa i onima koji su krenuli pogrješnim putem, jer mudrost ne zahtijeva, nije nasilna, ne ucjenjuje i nije prijevarna. Svima nudi svoje svjetlo i zna da može biti odbijena. Lako ju je prepoznati kao ljubav koja osjeća za čim čovjek gladuje i žeđa, kazao je biskup.

U nastavku je govorio o potrebi da se ljudsko srce ispunja Duhom, da slavi Boga u radosti i zahvalnosti, a osobito u euharistiji koja je velik Božji dar koji se može objasniti samo ljubavlju. Vjernicima je poručio kako je normalno da propituju i istražuju, ali ne i da dovode u pitanje Božja obećanja, jer se baš tu nalazi granica između vjere i idolatrije. Vjera prepoznaje Božje putove i onda kada nam se ne sviđaju, kada se čini da su prezahtjevni, a idolatrija prihvaća samo Boga koji ide putem proračunatosti i lakomislene sigurnosti, rekao je biskup. Naglasio je kako upravo u euharistiji vjernik susreće onu ljubav koju je svjedočio sveti Rok. Kršćanska kultura ljubavi građena je na prepoznavanju Boga u slabosti, u bolesti, u ranjenosti čovjeka. To za svetoga Roka nije bila samo plemenita ideja, nego otajstvo ljubavi koje prihvaćaju svi oni koji se daruju drugima, počevši od najizravnije pomoći bližnjima u bolestima i nemoćima. Blagovati kruh života ne znači samo doći na misu i biti na pričesti. Primajući pričest svjedočimo da svoj život živimo za druge, poručio je biskup Šaško.

Kazavši da je za kršćansku kulturu posebno znakovita kultura blagovanja i kultura stola, istaknuo je da je važno to spomenuti u Međimurju jer upravo te kulture međimurski čovjek prepoznaje kao dar i cijeni ih. No, mnogima je to oduzeto. Upravo je sveti Rok osjetio odvojenost bolesnih od te radosti jer bolesnici su najčešće odvojeni od zajedništva blagovanja. Dirljivo je vidjeti kako netko pomaže bolesniku prinijeti žlicu k ustima da bi mogao jesti; dragocjeno je isključene privesti k stolu; neizreciv je dar razgovarati za stolom i biti zajedno, naglasio je biskup Šaško dodavši da je cijela kršćanska duhovnost vezana uz euharistiju, a euharistija uz blagovanje.

Oni koji ne znaju što vjerujemo vide nas okupljene oko prostrtoga stola na kojem su kruh i vino, a oko stola ljudi sa svojim životima, jedni pokraj drugih. Otajstvo Crkve koje stane u gestu blagovanja, napomenuo je biskup poručivši kako nas euharistija uči da ne odbacimo čovjeka i da zahvaljujemo za dar. Blagovanje je čin zajedništva, a ne samoće. I niti jedan čovjek ne bi smio pokraj nas kršćana živjeti samoću. Blagovanje nam također govori da ljubav ne prestaje i da je protegnuta u vječnost, rekao je biskup pozvavši da u tome svjetlu promatramo svetost svetoga Roka. On je znao da kršćanstvo živi samo ako utjelovljuje ljubav. On je blagujući Kristovo tijelo, kruh života, osjetio poziv da ljude u potrebi, osobito one koje je društvo zbog bolesti udaljilo od sebe, ne prepusti samoći i udaljenosti od Božjega stola. Sveti je Rok istinski vjerovao da je Bog zajedništvo osoba; da je čovjek stvoren na njegovu sliku i da pravo umiranje započinje tamo gdje zajedništva nema. I mi Boga poznajemo iz naše čežnje za zajedništvom. Ta čežnja je trag Duha Svetoga koji preobražava kruh i vino u Kristovo tijelo i krv, kao i nas vjernike, Crkvu, u isto Kristovo tijelo, u vidljivost Božje ljubavi u svijetu.

Sveti je Rok uistinu svetac suvremenosti, jer ne pokazuje samo osjetljivost prema onima koji trpe zbog bolesti, nego ponajprije prema svima kojima prijeti otuđenost, gurnutost na rub zbog neučinovitosti, zbog nezanimljivosti u svijetu mladih i zdravih, zbog neprihvaćanja ljudske slabosti, kazao je biskup Šaško te pozvao okupljene da zahvale Bogu za sve milosti, da mole svetoga Roka da Boga lakše prepoznaju među sobom, u ljudima kojima su pozvani darivati kruh života. Napomenuo je kako su vjernici uz pojedine crkve i njihove zaštitnike nastojali oblikovati svoje živote po njihovu primjeru. Taj je trag ostao živjeti i u Draškovcu, gdje je prekrasan primjer i uzor svetoga Roka. Blago nama, ako ćemo po njemu izgrađivati Crkvu i hrvatsko društvo, poručio je biskup u propovijedi.

Misi na otvorenome u perivoju sv. Roka prethodila je velika svečana procesija sa svečevim kipom, a nakon mise uslijedio je blagoslov hodočasnika biciklista kojima je biskup Šaško uputio zanimljiv nagovor o biciklu gledanom pogledom kršćanina. Priređen je i ophod oko glavnog crkvenog oltara uz štovanje moći sv. Roka.

Za proslavu blagdana sv. Roka vjernici su se pripremali trodnevnicom koju je u župnoj crkvi sv. Roka od 13. do 15. kolovoza vodio fra Josip Župan za župljane na čelu sa župnikom Vonićem, Prijatelje sv. Roka i sve zainteresirane vjernike. Kroz tri dana bilo je riječi o temama "Zdravlje", "Zdrava hrana" i "Čudesna ozdravljenja". Prije mise bile su molitva krunice sv. Roka i litanija sv. Roka. U četvrtak nakon mise predstavljena je knjiga "Dišeča starina" uz prigodan program, u petak su u Perivoju sv. Roka nastupili puhački orkestri, a u subotu 15. kolovoza je u crkvi održan koncert klasične glazbe s nastupom zborova.

Na samo Rokovo u nedjelju 16. kolovoza priređena je izložba "Narisani sveti Rok", misu za bolesnike s blagoslovom predvodio je p. Lujo Jeđud, te je popodne održan 9. Festival duhovne glazbe Sveti Rok. Među brojnim sadržajima bili su i nastup prijatelja KUD-a Sümeg, video-veza s prijateljima sv. Roka u svijetu sati te klanjanje pred Presvetim s mladima iz zajednice Totus tuus.
 

Jasminka Bakoš-Kocijan
fotografije: Studio VIPRO Prelog