U Varaždinu spomenuta 300. obljetnica izgradnje zavjetne kapele sv. Roka
VARAŽDIN, 16. 8. 2015.
U nedjelju 16. kolovoza na blagdan sv. Roka varaždinski kapucini spomenuli su se 300. obljetnice izgradnje kapele posvećene tome svecu, podignute na južnom prilazu gradu Varaždinu.
Zavjetna kapela svetog Roka izgrađena je 1715. godine kako bi se grad zaštitio od prijetnje epidemije kuge koja je u to vrijeme izbila u okolnim krajevima. Tri mise u kapeli sv. Roka u Zagrebačkoj ulici kod tvornice Varteks toga su dana predvodili varaždinski kapucini, koji vode župu sv. Vida na čijem se području kapela nalazi, podsjetivši okupljene vjernike na obljetnicu. Večernju misu predvodio je župnik i gvardijan fra Mirko Kemiveš koji je napomenuo kako je kapela podsjetnik na bogatu varaždinsku prošlost koja je imala i teška vremena kada su prijetile razne nedaće.
U prigodi obljetnice njezinu je prošlost pobliže u župnoj kronici istražio dugogodišnji župnik fra Zvonimir Bono Šagi.
Župa sv. Vida osnovana je na području tada tzv. samostalne prebende sv. Vida koja je imala sjedište u crkvi sv. Vida. Osnovana je 27. rujna 1961. g. dekretom zagrebačkog nadbiskupa Franje Šepera te predana na upravljanje Kapucinskom samostanu u Varaždinu, pa je kapucinska crkva Presvetog Trojstva postala župna crkva novoosnovane župe, a naslovna crkva sv. Vida filijalna. Župe sv. Vida svečano je otvorena 8. listopada 1961., a pripala joj je i zavjetna kapela sv. Roka, koja je dotad bila potpuno zapuštena. Prozori su bili zabiti daskama, a krov i toranj jako oštećeni. U uredu prebende o njoj nije bilo povijesnih podataka, osim da je to zavjetna kapela izgrađena u čast sv. Roku, zaštitniku od kuge. Stoga su kapucini trebali pribaviti povijesne podatke kako bi se sačuvala i zaštitila od rušenja koje joj je prijetilo od tadašnjih vlasti koji su na tom prostoru željeli proširiti prostor Varteksa.
Kako bi se utvrdilo vrijeme izgradnje, pribavljen je arhivski zapis kanonskih vizitacija Varaždinskog arhiđakonata Zagrebačke nadbiskupije. Ni u jednoj od brojnih vizitacija sve do godine 1716. ne spominje se kapela sv. Roka, pa se može pretpostaviti da ranije nije ni postojala. Prof. Rudolf Horvat u knjizi "Povijest grada Varaždina" navodi da je 1712. godine bila kuga u Mađarskoj, koja je prešla u Podravinu. Varaždinski građani su se zavjetovali da će, ako kuga mimoiđe Varaždin, sagraditi kapelu sv. Roka. Kuga je uistinu mimoišla Varaždin, te su građani uz cestu izvan grada prema Zagrebu sagradili kapelu sv. Roka, koja je bila gotova 1715. godine. Već iduće godine posjetio ju je vizitator i zapisao da je temelj drvene kapele zidan. Vizitacija 1748. navodi da kapela ima 3 kaleža, 5 kazula i 4 albe, a oko nje je groblje gdje se pokapaju stranci i siromasi na trošak grada, pa se zove "Bogečko groblje". Vizitacija 1755. navodi da je kapela zidana što znači da je na mjestu stare drvene sazidana nova. Imala je drveni trijem spojen s kapelom, a iznad njega tornjić s jednim zvonom. Oltara su bila tri, a bila je kamenom popločana. Godine 1768. dodano je s jedne strane svetište, a s druge strane predvorje, te je napokon pridodana i sakristija. Vizitacija 1771. navodi da je sagrađena darovima građana. Spominju se tri oltara, te da je drveni trijem uklonjen. Procesija je dolazila na blagdane sv. Roka i sv. Donata. Na groblju se više nije pokapalo. Posljednja vizitacija 1808. prikazala je kapelu kakva je danas.
Varaždinski kapucini na čelu s fra Bonom Šagijem uz mnogo muke s tadašnjim vlastima počeli su obnovu 1962. godine. Nakon dvije godine trajanja obnove obnovljen je i uređen u baroknom stilu glavni oltar. Na vrh oltara stavljen je veliki stari kip sv. Roka, koji je nekad zajedno s kipom sv. Florijana stajao u podnožju kipa sv. Ivana Krstitelja na Vidovskom trgu, sve do nemira 1918. godine kada su srušena sva tri kipa. Kip je od uništenja spasila gđa Ožeg te ga rado ustupila kapucinima za kapelu. Manji kip, koji je dotad bio na oltaru, nakon obnove postavljen je iznad ulaznih vrata, gdje se i sada nalazi.
Čim se počelo s obnovom, 1962. godine, kapucini su održali i prvo proštenje sv. Roka 16. kolovoza te zamolili vjernike da svojim darovima pomognu obnovu. Od tada je uvedena i jutarnja misa nedjeljom na koju su dolazili radnici i radnice Varteksa nakon noćne smjene, a sama kapela bila je prepuna vjernika i okružena njihovim biciklima, a mnogi vjernici još danas na mise rado dolaze upravo biciklima.
Zavjetna kapela svetog Roka izgrađena je 1715. godine kako bi se grad zaštitio od prijetnje epidemije kuge koja je u to vrijeme izbila u okolnim krajevima. Tri mise u kapeli sv. Roka u Zagrebačkoj ulici kod tvornice Varteks toga su dana predvodili varaždinski kapucini, koji vode župu sv. Vida na čijem se području kapela nalazi, podsjetivši okupljene vjernike na obljetnicu. Večernju misu predvodio je župnik i gvardijan fra Mirko Kemiveš koji je napomenuo kako je kapela podsjetnik na bogatu varaždinsku prošlost koja je imala i teška vremena kada su prijetile razne nedaće.
U prigodi obljetnice njezinu je prošlost pobliže u župnoj kronici istražio dugogodišnji župnik fra Zvonimir Bono Šagi.
Župa sv. Vida osnovana je na području tada tzv. samostalne prebende sv. Vida koja je imala sjedište u crkvi sv. Vida. Osnovana je 27. rujna 1961. g. dekretom zagrebačkog nadbiskupa Franje Šepera te predana na upravljanje Kapucinskom samostanu u Varaždinu, pa je kapucinska crkva Presvetog Trojstva postala župna crkva novoosnovane župe, a naslovna crkva sv. Vida filijalna. Župe sv. Vida svečano je otvorena 8. listopada 1961., a pripala joj je i zavjetna kapela sv. Roka, koja je dotad bila potpuno zapuštena. Prozori su bili zabiti daskama, a krov i toranj jako oštećeni. U uredu prebende o njoj nije bilo povijesnih podataka, osim da je to zavjetna kapela izgrađena u čast sv. Roku, zaštitniku od kuge. Stoga su kapucini trebali pribaviti povijesne podatke kako bi se sačuvala i zaštitila od rušenja koje joj je prijetilo od tadašnjih vlasti koji su na tom prostoru željeli proširiti prostor Varteksa.
Kako bi se utvrdilo vrijeme izgradnje, pribavljen je arhivski zapis kanonskih vizitacija Varaždinskog arhiđakonata Zagrebačke nadbiskupije. Ni u jednoj od brojnih vizitacija sve do godine 1716. ne spominje se kapela sv. Roka, pa se može pretpostaviti da ranije nije ni postojala. Prof. Rudolf Horvat u knjizi "Povijest grada Varaždina" navodi da je 1712. godine bila kuga u Mađarskoj, koja je prešla u Podravinu. Varaždinski građani su se zavjetovali da će, ako kuga mimoiđe Varaždin, sagraditi kapelu sv. Roka. Kuga je uistinu mimoišla Varaždin, te su građani uz cestu izvan grada prema Zagrebu sagradili kapelu sv. Roka, koja je bila gotova 1715. godine. Već iduće godine posjetio ju je vizitator i zapisao da je temelj drvene kapele zidan. Vizitacija 1748. navodi da kapela ima 3 kaleža, 5 kazula i 4 albe, a oko nje je groblje gdje se pokapaju stranci i siromasi na trošak grada, pa se zove "Bogečko groblje". Vizitacija 1755. navodi da je kapela zidana što znači da je na mjestu stare drvene sazidana nova. Imala je drveni trijem spojen s kapelom, a iznad njega tornjić s jednim zvonom. Oltara su bila tri, a bila je kamenom popločana. Godine 1768. dodano je s jedne strane svetište, a s druge strane predvorje, te je napokon pridodana i sakristija. Vizitacija 1771. navodi da je sagrađena darovima građana. Spominju se tri oltara, te da je drveni trijem uklonjen. Procesija je dolazila na blagdane sv. Roka i sv. Donata. Na groblju se više nije pokapalo. Posljednja vizitacija 1808. prikazala je kapelu kakva je danas.
Varaždinski kapucini na čelu s fra Bonom Šagijem uz mnogo muke s tadašnjim vlastima počeli su obnovu 1962. godine. Nakon dvije godine trajanja obnove obnovljen je i uređen u baroknom stilu glavni oltar. Na vrh oltara stavljen je veliki stari kip sv. Roka, koji je nekad zajedno s kipom sv. Florijana stajao u podnožju kipa sv. Ivana Krstitelja na Vidovskom trgu, sve do nemira 1918. godine kada su srušena sva tri kipa. Kip je od uništenja spasila gđa Ožeg te ga rado ustupila kapucinima za kapelu. Manji kip, koji je dotad bio na oltaru, nakon obnove postavljen je iznad ulaznih vrata, gdje se i sada nalazi.
Čim se počelo s obnovom, 1962. godine, kapucini su održali i prvo proštenje sv. Roka 16. kolovoza te zamolili vjernike da svojim darovima pomognu obnovu. Od tada je uvedena i jutarnja misa nedjeljom na koju su dolazili radnici i radnice Varteksa nakon noćne smjene, a sama kapela bila je prepuna vjernika i okružena njihovim biciklima, a mnogi vjernici još danas na mise rado dolaze upravo biciklima.
Jasminka Bakoš-Kocijan
