Od:
Do:

Župa sv. Fabijana i Sebastijana i crkva Dobroga Pastira svečanim slavljem proslavili vrijedne obljetnice

Župa sv. Fabijana i Sebastijana i crkva Dobroga Pastira svečanim slavljem proslavili vrijedne obljetniceVARAŽDIN, 30. 11. 2018.
Varaždinska Župa svetih Fabijana i Sebastijana na dan svoga godišnjeg župnog klanjanja, u petak 30. studenoga, proslavila je i dvije obljetnice. Naime, sama Župa je obilježila 39. godišnjicu osnutka, dok je župna crkva Dobroga pastira proslavila 11. obljetnicu od posvete.

Nakon trodnevne duhovne obnove koju je predvodio fra Mijo Šarčević, gvardijan Kapucinskog samostana u Varaždinu, glavna i središnja svečanost bilo je euharistijsko slavlje koje je u petak u crkvi Dobroga Pastira predvodio mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup.

S biskupom Mrzljakom suslavili su preč. Ivan Rak, kancelar Varaždinske biskupije, preč. Izidor Ferek, dekan Zapadnovaraždinskog dekanata,  vlč. Josip Đurin, domaći župnik,  preč. Mijo Horvat, umirovljeni svećenik inače bivši dugogodišnji župnikove Župe te ostali župnici iz dekanata i drugi svećenici mjesne Crkve.

Prije početka misnog slavlja sve je pozdravio župnik Đurin podsjetivši kako obilježavamo i spomendan svetog Andrije apostola, kazavši za njega kako je u susretu s Isusom doživio svjetlo i dozvao druge da dođu do Isusa. Neka i ovaj naš današnji susret bude nama snaga da budemo radosni svjedoci te iste ljubavi, poručio je župnik.

Na početku euharistije biskup Mrzljak je naglasio kako smo mi svi vjernici živa Crkva koja se okuplja u kamenoj crkvi čiju obljetnicu slavimo. Živa Crkva koja želi slušati Božju riječ i slaviti žrtvu Kristovu, poručio je biskup.

Varaždinski je biskup u svojoj homiliji govorio o događajima koji su prethodili Isusovom djelovanju, tj. dolasku Mesije kojeg je židovski narod s nestrpljenjem čekao. Naglasio je biskup Mrzljak važnost odazivanja na Božji poziv baš poput apostola.

- Među mnoštvom koje je tada išlo na rijeku Jordan, jer su čuli da se ondje nešto događa, bio je i Andrija. Ondje je propovijedao Ivan Krstitelj koji je pokazivao na Isusa govoreći da je to onaj koji dolazi, Jaganjac Božji koji oprašta grijehe. Andrija je potom doveo i svog brata Šimuna Petra, a nakon nekog vremena ostavili su svoje ribarske mreže i pošli za Isusom. Donijeli su odluku i odazvali se nečem važnom. Isus ih je pozvao, a oni su se odazvali. Jesu li bili svjesni što će se dogoditi i tko je On? U sebi su osjetili da se nešto važno događa. Možda su bili zbunjeni, jer su čekali Mesiju, a došao je taj Isus iz Nazareta, običan čovjek kao i oni. Imali su možda neke drugačije vizije, očekujući tog Mesiju kao čovjeka koji će ih osloboditi od rimske okupacije. Imali su zemaljske misli. Kada je Isus pozivao apostole, rekavši im ‘dođite, učinit ću vas ribarima ljudi’, tko zna kako su oni to prihvatili i što im je to značilo. Da ih je Krist pozivao tako da im govori kako će postati mučenici i smrću svjedočiti za Njega, možda bi odustali. U kasnijem susretu s Isusom, ali i još kasnije nakon smrti i uskrsnuća, počinju shvaćati što to znači odazvati se Isusovom pozivu. Bog poziva, a čovjek se odaziva. Tako su se odazvali i apostoli, a danas se spominjemo svetoga Andrije koji je zajedno s bratom Petrom ostavio svoga oca i pošao za Isusom. Odazvao se i krenuo pun povjerenja znajući da ide dobrim putem. Apostoli su se odazvali, ali imaju i svoje poslanje. Isus ih šalje da budu ribari ljudi. Sveti Pavao nam u Poslanici Rimljanima govori upravo o poslanju apostola pa kaže “… Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? A kako propovijedati bez poslanja?...” Apostoli imaju poslanje, ali Isus im je rekao da u tom poslanju neće biti sami. Preko svoga Duha Isus će biti taj koji će ih pratiti u njihovom poslanju. Upravo u pozivu, odazivu, ali i poslanju, možemo promatrati sve nas kršćane. I mi smo pozvani po krštenju. Koliko smo svjesni da nas Bog poziva, kako se treba odazvati i koje je naše poslanje? Ne samo svećenika ili biskupa koji se na poseban način odazivaju poput apostola, nego svakoga od nas koji je pozvan svjedočiti. Svi smo pozvani propovijedati svojim životom. Živjeti kršćanskim životom je najbolja propovijed i svjedočenje - rekao je biskup Mrzljak.

Mons. Mrzljak je u homiliji govorio i o tome na koji način današnji čovjek prihvaća Isusov nauk o obitelji ili o svetosti života. Dodao je biskup Mrzljak kako smo nažalost svjedoci da današnji svijet ne prihvaća Isusa. Kako stvoriti obitelj, tu Crkvu u malom, kao svetište života?, zapitao se biskup.

- Bilo je tijekom povijesti mnogo onih koji su svjedočili do kraja, poput svetoga Andrije i ostalih apostola, mučeničkom smrću. Isus Krist je put našeg kršćanskog života. Zato kada promatramo živote apostola, možemo sigurno vidjeti i sve nas koji idemo tim putem želeći biti svjedocima. Želimo biti poslani u ovaj svijet. Svijet koji danas ne prihvaća Isusa. Mnogo je onih koji su protiv njega. Možda ne riječima, ali vidimo kako čovjek danas prihvaća Isusov nauk o čovjeku, obitelji i svetosti života. Vidimo kako se u našem Hrvatskom saboru vode rasprave o tom obiteljskom zakonu i nerođenom životu. Kakvi će ti zakoni biti? Govori se o nekim vezama koje nisu tradicionalne kršćanske veze koje u braku ostvaruju muškarac i žena. Čovjek se pita kuda to čovječanstvo ide i što taj čovjek razmišlja. Kako stvoriti obitelj koju želimo vidjeti kao svetište života, kao malu Crkvu? Kako ostvariti to zajedništvo u obitelji? Kada razmišljamo o prošlosti, uvijek se to odražava i na život u sadašnjosti. Život koji želimo temeljiti upravo na tom Božjem pozivu. Poput apostola Andrije, Petra, Ivana, Jakova i drugih. Pozvani smo ići tim putem - poručio je biskup Josip Mrzljak.

Na kraju svečanog euharistijskog slavlja župnik Đurin je zahvalio svim svećenicima i vjernicima koji su doprinijeli slavlju. Zahvalio je svim župljanima koji su svojim donacijama omogućili postavljanje novih klupa u prostoru crkve, župnoj Udruzi svetog Vinka Paulskog čiji su članovi veoma angažirani oko svih crkvenih događanja te ministrantima i župnim zborašima koji su predvodili liturgijsko pjevanje. Također izrazio je zahvalnost i prema svim svećenicima koji su slavili svetu misu, a posebno biskupu Josipu koji se uvijek rado odaziva njihovom pozivu.
 
Goran Damjanić


Slika Župa svetih Fabijana i Sebastijana proslavila 39. godišnjicu osnutka, a župna crkva Dobroga pastira 11. obljetnicu od posvete
Slika Župa svetih Fabijana i Sebastijana proslavila 39. godišnjicu osnutka, a župna crkva Dobroga pastira 11. obljetnicu od posvete
Slika Župa svetih Fabijana i Sebastijana proslavila 39. godišnjicu osnutka, a župna crkva Dobroga pastira 11. obljetnicu od posvete
Slika Župa svetih Fabijana i Sebastijana proslavila 39. godišnjicu osnutka, a župna crkva Dobroga pastira 11. obljetnicu od posvete
Slika Župa svetih Fabijana i Sebastijana proslavila 39. godišnjicu osnutka, a župna crkva Dobroga pastira 11. obljetnicu od posvete
Slika Župa svetih Fabijana i Sebastijana proslavila 39. godišnjicu osnutka, a župna crkva Dobroga pastira 11. obljetnicu od posvete
Slika Župa svetih Fabijana i Sebastijana proslavila 39. godišnjicu osnutka, a župna crkva Dobroga pastira 11. obljetnicu od posvete
Slika Župa svetih Fabijana i Sebastijana proslavila 39. godišnjicu osnutka, a župna crkva Dobroga pastira 11. obljetnicu od posvete
Slika Župa svetih Fabijana i Sebastijana proslavila 39. godišnjicu osnutka, a župna crkva Dobroga pastira 11. obljetnicu od posvete