Društvâ za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Varaždina i Čakovca organizirala su u subotu 26. ožujka drugi križni put grobištima i stratištima Varaždinske biskupije, koji je zaključen na području župe Križovljan u mjestu Virje Otok kod granice sa Slovenijom gdje je u spomen-kapeli bl. Alojzija Stepinca misno slavlje predvodio varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak.

Prethodno je ispred kapele kod spomen-križa pogubljenima na križnom putu na tamošnjem grobištu Pancerica izmoljena posljednja postaja.

Na početku mise zadušnice za sve žrtve ratnih i poratnih stradavanja okupljene u kapeli bl. Alojzija Stepinca pozdravio je domaći župnik vlč. Ivan Košić koji je kazao kako su na obližnjem grobištu Pancerica u tri jame u lipnju 1945. godine komunističke vlasti pokopale žrtve koje su izdvojili s križnog puta i doveli iz sabirnog logora na varaždinskom igralištu. Među njima bilo je i šestero župljana Križovljana, kazao je župnik, podsjetivši da su u Drugom svjetskom ratu stradala 104 župljana, a u poraću još njih 37-ero. Dodao je kako su njima u spomen prvi križ podigli članovi Lovačkog društva, da bi konačno 2000. godine bila podignuta spomen-kapela.

U propovijedi je biskup Mrzljak kazao kako je križni put dio Isusova puta kojim idu i vjernici kršćani koji žele nasljedovati Krista koji je prošao zemljom čineći dobro. Dodao je kako se u križnom putu može gledati život pojedinca, život obitelji, ali i život naroda, pa tako i hrvatskog naroda kroz sva stoljeća, te sve tragedije i događaji kroz koje je prolazio i kada mu je bilo teže ili lakše hoditi kroz život. Prisjetivši se događanja iz 1945. godine kada su diljem Hrvatske stradavali i bili ubijani brojni pojedinci, biskup je primijetio kako tim žrtvama nije bilo omogućeno ono što je Poncije Pilat dopustio da se učini s Isusom, a to je da se njihova tijela saberu i pokopaju s ljudskim i kršćanskim dostojanstvom i poštovanjem. Tim žrtvama to nije bilo omogućeno tada, ali im, na žalost, nije omogućeno niti danas, rekao je biskup dodavši da se danas govori da za to nema sredstava ni vremena. Naglasio je kako je potrebno ustrajati na tome da se završi križni put hrvatskoga naroda, a to znači da je potrebno ispuniti dvije posljednje postaje križnog puta koje su na putu svakog čovjeka čiji život ide ne samo prema smrti, nego i prema uskrsnuću.

No, primjećujemo kako se taj križni put hrvatskog naroda i danas želi zatajiti ili obezvrijediti, rekao je biskup Mrzljak. Neki govore da su stradali oni na kojima je bila krivnja, no znamo da je stradalo i mnogo nevinih ljudi, žena i djece, kazao je te istaknuo da su stradavanja na hrvatskom križnom putu potrajala godinama nakon rata. Stoga je svim Hrvatima katolicima križni put grobištima osobito emotivan događaj, ali i duboki događaj vjere jer smo svjesni da se zasigurno neće pronaći zemni ostaci svih žrtava, pa ih se spominjemo u svojim molitvama vjerujući da su prošli križni put i stigli do uskrsnuća. Nalazimo se u mjesecima kada se dogodila glavnina stradavanja na križnom putu hrvatskog naroda, kada s molitvom i sjećanjima obilazimo grobišta diljem ne samo naše biskupije, nego i diljem Hrvatske te u inozemstvu u Sloveniji i Austriji. Neka nam spomen na sve žrtve bude poticaj da ustrajemo na Isusovu putu, pa tako i na križnom putu koji je sastavni dio tog puta. Upravo je u tome značenje riječi kršćanin, koji nije savršen ni idealan, ali je ustrajan u nasljedovanju Krista i prihvaćanju križa svog svakidašnjeg života na putu prema vječnom životu s Isusom Uskrslim, poručio je biskup.

Na kraju mise biskup Mrzljak zahvalio je svim sudionicima križnog puta grobištima Varaždinske biskupije te organizatorima koji njeguju spomen na žrtve rata i poraća. Zaželio je da se, koliko je to moguće, ispune posljednje postaje križnog puta kako se ostaci žrtava ne bi razbacivali i uništavali, nego se sabrali i pokopali na dostojanstven način iz humanosti i pijeteta prema pokojnima. S biskupom su suslavili domaći župnik vlč. Ivan Košić, vlč. Stjepan Šoštarić, vlč. Vlado Borak rodom iz župe Križovljan, te tajnik biskupa vlč. Marko Đurin, a u misi su sudjelovali i domaći župljani, članovi Lovačkog društva te župni zbor koji je uzveličao liturgijsko pjevanje.

Na križnom putu sudjelovalo je pedesetak članova obaju društava te Hrvatskog domobrana iz Čakovca, koje su vodili predsjednici varaždinskog i čakovečkog društva Franjo Talan i Josip Kolarić. Molile su se meditacije križnog puta crkve hrvatskih mučenika na Udbini, a pobožnost je vodio vlč. Stjepan Šoštarić, župnik u Belici.

Pobožnost je započela molitvom prve postaje na Trgu Republike u Čakovcu kod spomen-zida poginulim i nestalim braniteljima Domovinskog rata iz Međimurja. Zatim je nastavljena postajama kod Staroga grada Zrinskih u Čakovcu, spomen-križa na grobištu “Ksajpa“ u Šenkovcu, te spomen-križa na grobištu Gornji Hrašćan u župi Macinec i grobnice s ukopanim ostacima ekshumiranim 2009. godine. Žrtava poraća spomenulo se i kod spomen-križa na grobištu Repova šuma u Štrigovi gdje je ujedno obilježena 64. obljetnica Udbinih likvidacija 30-tak stanovnika Štrigove i okolice, a u molitvi je sudjelovao i štrigovski župnik i gornjomeđimurski dekan mons. Leonard Logožar. Pobožnost je nastavljena molitvom kod spomenika komunističkim žrtvama i hrvatskim braniteljima u Vratišincu gdje se pridružio i tamošnji župnik vlč. Pavao Mesarić.

Molitveni hod nastavljen je postajama kod obnovljene kapele u spomen na žrtve ratnih i poratnih stradanja u Držimurcu gdje je u ožujku 1947. godine poubijano tridesetak civila iz naselja i okolice te u Kotoribi na grobištu “Leš“ gdje je bila molitva za žrtve tog grobišta i sve pogubljene žrtve Kotoribe. Križni put nastavljen je kod spomen-križa žrtvama komunističkog terora naselja Čukovec kod Ludbrega, kod spomen-ploče žrtvama križnog puta koje su na stratište odvedene sa stadiona Varteksa u Varaždinu te kod spomen-križa na najvećem grobištu Varaždinske biskupije u Dravskoj šumi u Varaždinu, a posljednje dvije postaje bile su kod spomen-križa žrtvama križnog puta pokopanima u šumi Gaj u Strmcu Podravskom te kod spomen-križa na grobištu Pancerica u Virju Otoku. U postavljanju tih spomen-križeva i drugih spomen-obilježja kao inicijatori i organizatori sudjelovala su upravo društva za obilježavanje grobišta iz Varaždina i Čakovca.

Tijekom pobožnosti križnog puta najmlađi sudionik imao je 9 mjeseci, a najstariji 99 godina, a na nekim postajama sudionicima su se pridružili članovi obitelji stradalih žrtava.

Jasminka Bakoš-Kocijan