'Zajedno u Kristu' krenuli su na hodočašće mladi Varaždinske biskupije, Sisačke i Bjelovarsko-križevačke biskupije, uz nekolicinu mladih iz Zagrebačke, te Požeške i Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Pripreme su započele prije devet mjeseci prigodnim katehezama po biskupijama. Put Madrida krenuli su 14. kolovoza. Do Španjolske i natrag trebali su proći oko 5.000 km.

Molitva, pjesma, kreativno upoznavanje, poticajni filmovi, druženje, svjedočenja, razgovori, upoznavanje povijesti pojedinih gradova, noćenja po hotelima i svetištima, sve im je to pomoglo da im put ne bude naporan, a zajedništvo postane izvor nove snage i poleta. Shvatili su da samo ako su ukorijenjeni u Kristu mogu svjedočiti i biti novo svjetlo ovome svijetu.

Mladi su predivan cvijet kojeg nam je Bog poklonio; i oko tog se cvijeća isplati truditi, jer što ga više njeguješ ono ljepše cvjeta i na kraju budeš obogaćen njegovim mirisom, ljepotom i plodovima koji ispunjaju dušu.

Sa 70 mladih to su iskustvo proživjeli Tihomir Golub, stručni vodič iz agencije, vlč. Branko Koretić, povjerenik za mlade Sisačke biskupije, te s. Damjana Barbarić, uršulinka koja je vodila mlade Varaždinske biskupije i sve prijave za Madrid, te stručni pratitelj uz kameru i fotoaparate vlč. Ivica Mađer.

Prebogatih 10 dana proživjeli su hodočašćeći po mjestima u Francuskoj i Španjolskoj; zajedničke internacionalne ili hrvatske mise zbližavali su ovu ekipu u jedno srce i jednu dušu, ponosni što su Hrvati i to nisu nimalo krili na svim putovima po Lurdu i Madridu. Tu su još Monaco, Monte Carlo, Nica, Montpellier, Carcassonne, San Sebastian, Burgos, Zaragoza, Barcelona, Montserrat, Avignon.

Sami dani u Madridu bili su osmišljeni kroz kateheze i prigodne programe za mlade, a moglo se sudjelovati cijeli tjedan ili samo vikend. Ova je grupa sudjelovala u petak, subotu i nedjelju.

Mnogi su čuli kako je na samom bdjenju 20. kolovoza počela padati kiša i digao se silan vjetar… vrlo znakovito. Papa Benedikt XVI. prekinuo je govor jer je bilo nemoguće bilo što govoriti od silnog vjetra i kiše koja se spustila na dva milijuna mladih na aerodromu Cuatro Vientos u Madridu, a što nitko nije očekivao budući da je cijeli dan bilo vedro i jako vruće, preko 40 stupnjeva. Neki su pokisli jako, neki manje, vjetar koji je kasnije nastavio puhati, srećom bio je jako topli, tako da je sve i posušio. Bogu hvala noć je bila vedra s mnoštvom zvijezda na nebu. Papa je bio ponosan na mlade i pozvao da mole, bilo bi zaista teško da je kiša nastavila padati cijelu noć… No, Bog je uslišio molitve…

Bdjenje je nastavljeno klanjanjem pred Presvetim u potpunoj tišini. Bilo je zadivljujuće klečati u tom mnoštvu čitavoga svijeta koje šuti pred živim Bogom zajedno s Papom, biskupima, svećenicima i redovnicama cijeloga svijeta.

Bilo je možda previše očekivati da će se program nastaviti cijelu noć. Sve je prepušteno na volju svakoj grupi kako će osmisliti cijelu noć na otvorenom. Mnogi su od umora i traženja lunch-paketa ubrzo nakon smještaja na polju zaspali u vrećama za spavanje. Sam je aerodrom ogroman, od jednog do drugog ulaza na neka polja trebalo je pješačiti i do 5 km.

U nedjelju ujutro slavili su misu, koja je uglavnom bila latinsko-španjolska, tako da, na žalost, mnogi nisu sve razumjeli… no, ono što je sve zaprepastilo, na toj misi nije se dijelila pričest… koji su razlozi bili, nije se saznalo iz pouzdanih izvora, te se čežnja za euharistijskim Isusom produbila do sljedećega dana u Zaragozi gdje su u kripti katedrale imali svoju misu na hrvatskom i gdje su se svi pričestili i zajedno u Kristu slavili i pjevali na hrvatskom jeziku.

Od svega ovoga puta, najvažniji dio događao se u busu i u špilji ukazanja BDM u Lurdu. Bilo je predivno slušati svjedočenja mladih u busu koji su ovo hodočašće doživjeli kao pravu duhovnu obnovu, postali istinski bliski, te im želimo da prijateljstvo koje je nastalo, a o kojem se neće pisati, raste do sve punine Kristove.

Dragi mladi prijatelji, hvala vam za svaki osmijeh i radost, pa i onda kad ste morali spavati u školi na hodniku, tuširati se u kupaćim kostimima na igralištima Madrida, kad niste dobili hranu na vrijeme i kad ste morali trpjeti neorganizaciju smještaja; gužvu i vrućinu pred metroom. Vaša želja da budete pravi kršćani neka bude izazov mnogim vašim vršnjacima, ne bojte se svjedočiti da je za kvalitetan život potrebno silaziti u dubinu i tišinu vlastitoga srca.

Ovo hodočašće ima duboke i divne plodove, a za njih se trebalo i pretrpjeti neke stvari pa i pogriješiti, jer je i ono, koliko Božje, uvijek i ljudsko djelo, i kao takvo za organizatore uvijek prilika da pogriješe i krivo procijene. Neka vas dragi Bog čuva za sebe, ne bojte se uvijek Mu se vraćati, ma kako god vas put daleko odnio… jer On ljubi i svakoga od nas poziva: »Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode…« (Mt 28,19) geslo koje je Papa izabrao za Svjetski dan mladih 2013. u Rio de Janeiru.

A do tada, prihvatite se svojih zadataka… snaga i prava utjeha Duha Svetoga bila sa svima vama!

Que Dios los bendiga! (Bog vas blagoslovio!)

s. Damjana Barbarić, uršulinka

Osvrt Marte Kranjčec

»Najviše od svega, oduševilo me duboko zajedništvo, kompaktnost i složnost grupe te radost koja je vladala u nama a koju smo širili i na druge ljude koje smo susretali, što je moglo biti samo djelo Gospodina s obzirom da nas je bilo iz četiri biskupije i većina se prije susreta nije ni poznavala. Osjetilo se da smo bili zajednica mladih gdje je svaki pojedinac zaista krenuo na hodočašće a ne na putovanje, sa željom da još više produbi svoj odnos sa Gospodinom i pruži svjedočanstvo zajedništva i podrške Svetom Ocu u ovim trenucima kada se svetost i značaj Crkve u očima mladih želi na sve načine obezvrijediti. Mislim da smo u tome i uspjeli te pokazali svojim primjerom „ukorijenjenost i utemeljenost na Kristu“ te da Crkva u Hrvata ima itekako svjetlu budućnost. Zajedništvo se jasno uočavalo u međusobnom pomaganju, brizi jednih za druge, strpljivosti i radosti kroz pjesmu i šale kada smo 2 i pola sata stajali u velikoj gužvi na ulazu u metro i kada smo zaista bili na testu izdržljivosti, u tome što nitko nije želio zadovoljiti neke svoje potrebe i željice već se zaista ponašao kao dio cjeline, u sabranosti za vrijeme sv. mise na aerodromu „Cuatro vientos“, u iznimno vrijednim svjedočanstvima te dubokim i iskrenim razgovorima, kroz nesebično dijeljenje hrane i vode u trenucima potrebe ili nedostatka, disciplini i poslušnosti; što su na neki način sve plodovi Duha Svetoga.

Fascinirala me glad i čežnja za sv. pričešću koja je vladala u nama kada smo na nedjeljnoj sv. misi ostali nepričešćeni i kada smo se s Gospodinom susreli samo u duhu, kako su svi osjetili tu unutarnju nepotpunost i glad koja je čeznula da bude zadovoljena, što se očitovalo, osim u riječima, i samim slavljem sv. mise sljedećeg dana u svetištu Montserrat koja je zaista bila dubok, iskren, radostan i potpun susret s Gospodinom.

Osobito me se dojmio i trenutak na bdjenju s Papom, kada je oluja uzela maha i kad se mladi nisu dali smesti već su ostali sjediti na svojim mjestima i kada kao da je Sveti Otac u mladima osjetio tu želju za molitvom s njime pred Presvetim koja kao da mu je unatoč vidnog umora ulila snage te nije htio odustati od nastavka s programom već nam se počeo spontano obraćati riječima ohrabrenja te nas pozvao na zajedničku molitvu za prestanak oluje. Tih 15-tak minuta bilo je za mene osobno vrhunac susreta u Madridu. Žamor i komešanje su se osjetno smanjili i gotovo da se mogla opipati snaga te zajedničke molitve Ocu da umiri oluju. To je možda bio i trenutak najvećeg mira na aerodromu.

Krasni su bili i susreti, razmjena pokoje rečenice ili šale, nekog predmeta te zajedništvo u pjesmi s mladima iz drugih zemalja, npr. Amerikancima, Poljacima, Talijanima, Brazilcima, Jamajčanima, Mađarima te osobito dragi susreti s drugim mladima iz Hrvatske. Ponos i radost koja je plamtjela na licima mladih naše grupe kada smo prolazili ulicama Madrida i drugih gradova, unatoč prosvjednicima i ne baš uvijek izrazima dobrodošlice, koja je uspijevala izmamiti smiješak i onih koji i nisu bili najoduševljeniji gužvama koje je veliki broj mladih u njihovim gradovima stvarao, bila je za pamćenje.

Sve u svemu, kada se svemu ovome pridodaju i milosni trenuci susreta s Ocem ali i našom Majkom Marijom iz Lurda, Montserrata, Montpelliera i Avignona u zajedništvu, ali i samoći te sve ostale ljepote prirode i arhitekture Španjolske i Francuske koje smo imali prilike vidjeti, može se reći da je ovo naše hodočašće na Svjetski susret katoličke mladeži u Madridu bilo jedno neočekivano duboko duhovno iskustvo i prava duhovna obnova gdje je svaki mogao vidjeti gdje se on nalazi na tom putu s Gospodinom u Vječnost, učvrstiti svoje korake i osluškujući Njegov tihi glas čuti gdje i u čemu nas On sada, u ovo vrijeme treba kao svoje vjerne, postojane i autentične učenike i svjedoke riječju i životom, što često nije ni malo lako. Na nama je sada da ono što smo primili donese i plodove. U svemu tome odmorili smo se od naše svakidašnjice i vreve u kojoj živimo, te stekli nova vrijedna prijateljstva i poznanstva.«