Priopćenje Biskupskog ordinarijata Varaždinske biskupije

u svezi aktualnih događaja vezanih uz izdvajanje sela Jakopovec i Kaštelanec

iz župe Varaždinske Toplice i pripojenje župi Jalžabet

 Brojni događaji koji su uslijedili nakon što je varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak dana 24. studenoga 2010. donio odluku o izdvajanju sela Jakopovec i Kaštelanec iz župe Varaždinske Toplice i pripojenju župi Jalžabet, ponukali su nas da se javnosti obratimo ovim priopćenjem.

Da bismo razumjeli sam ustroj Crkve, potrebno je prije svega imati na pameti da je Crkva Božja tvorevina. Crkvu je ustanovio Isus Krist, a brigu o njoj povjerio je dvanaestorici apostola koje je sam izabrao. Kao glavu tog apostolskog zbora postavio je Šimuna kojega je nazvao Petrom - Stijenom na kojoj je sagradio Crkvu. Nakon Isusovog uskrsnuća i nakon što su na Duhove primili silu Duha Svetoga apostoli su po cijelom tadašnjem svijetu osnivali nove zajednice vjernika, kojima su oni sami bili na čelu. Tako nastaju biskupije kojima se na čelu nalaze biskupi kao nasljednici apostola.

Crkva je, dakle, hijerarhijski ustrojena. Vrhovnu vlast u njoj vrši Petrov nasljednik - rimski biskup tj. papa u zajedništvu s biskupskim zborom.

Sveopću pak Crkvu čine pojedine mjesne Crkve - biskupije kojima se na čelu nalaze biskupi. “Dijecezanskom biskupu u biskupiji koja mu je povjerena pripada sva redovita, vlastita i neposredna vlast koja se traži za vršenje njegove pastoralne službe osim nekoliko slučajeva koji su pravom ili odlukom rimskog prvosvećenika pridržani vrhovnoj ili nekoj drugoj crkvenoj vlasti“ (kan. 381). Jedna od zadaća koja je izričito povjerena mjesnom biskupu svakako jest osnivanje i ukidanje župa, kako stoji u Zakoniku kanonskog prava (ZKP):

“Kan. 515 - § 1. Župa je određena zajednica vjernika trajno ustanovljena u partikularnoj Crkvi, za koju je pastirska briga, pod vlašću dijecezanskoga biskupa, povjerena župniku kao njezinu vlastitom pastiru.

§ 2. Osnivati, ukidati i obnavljati župe zadaća je samo dijecezanskog biskupa, koji neka župe ne osniva, ne ukida i znatnije ne obnavlja, osim pošto se posavjetuje s prezbiterijalnim vijećem.“

Dakle, prema crkvenim zakonima zadaću osnivanja i ukidanja župa, te mijenjanja granica župa ima mjesni biskup. U skladu s time, želimo naglasiti kako je odluka o izdvajanju sela Jakopovec i Kaštelanec iz župe Varaždinske Toplice i pripojenju župi Jalžabet dobro promišljena, o njoj se razmišljalo kroz dugi niz godina te je donesena u skladu sa ZKP.

Već je 1964. župnik Josip Dumić u Spomenicu župe Varaždinske Toplice zapisao: „… da je protekle godine razgovarao sa župnikom iz Jalžabeta Stjepanom Golubićem o razgraničenju župe Varaždinske Toplice, tako da bi Jakopovec i Kaštelanec otpali od ove župe jer su cestom daleko 10 km i uopće ovamo ne gravitiraju jer nemaju ovdje ni općinu više ni matičara. Prijedlog od 12 točaka Preč. Nadb. Duh. Stolu, osujetio je preč. Antun Novak preko svojih veza pa je stanje ostalo isto na duhovnu štetu tih sela. Od malih župa u Knegincu i Jalžabetu su daleko cestom (ravnom) oko 4 km. Argumentacija je bila ta da su oni prije pripadali Topličkoj župi pa trebaju i sada. Dalje ne ću ovdje više o tome govoriti.“

Nakana koja je vodila biskupa u donošenju navedene odluke bila je poboljšanje pastoralne skrbi u tim selima koja zbog prostorne udaljenosti od središta župe i zbog same brojčane veličine župe Varaždinske Toplice nije odgovarala zahtjevima današnjeg pastorala. To posebno potvrđuje činjenica da tijekom ljetnih mjeseci vjernici iz tih dvaju sela nisu imali redovitu nedjeljnu svetu misu u kapeli u Jakopovcu budući da župa Varaždinske Toplice broji 13 sela (od kojih skoro svako ima neku svoju kapelu) u kojima se tijekom tih ljetnih mjeseci slavi sveta misa; nadalje, djecu su roditelji na župnu katehezu vozili u Varaždinske Toplice, što je često bio velik teret za same roditelje od kojih su neki tražili da im se omogući da djecu šalju u Jalžabet. I zbog veličine same župe, toplički župnik nije se mogao vjernicima tih dvaju sela posvetiti u onoj mjeri u kojoj bi to vjernici očekivali.

Dakle, glavna, temeljna i jedina nakana u donošenju navedene odluke bila je poboljšanje pastoralne skrbi u selima Jakopovec i Kaštelanec. Nikakvi drugi razlozi o kojima su mještani tih sela govorili nisu valjani ni argumentirani.

Ovim putem posebno ističemo kako se tom odlukom nije povrijedilo ni jedno njihovo pravo koje im kao vjernicima pripada prema ZKP (kan. 208-223). Dapače, možemo reći da su svojim postupcima sami sebi uskratili jedno od temeljnih vjerničkih prava kako stoji u kan. 213: “Vjernici imaju pravo primati od svetih pastira pomoć iz duhovnih dobara Crkve, osobito iz Božje riječi i sakramenata.“

Pravo koje oni smatraju da imaju, koje bismo mogli formulirati kao pravo na pripadanje župi prema vlastitom izboru, ZKP ne poznaje. Kao što je vidljivo iz kan. 213., pastiri Crkve, u ovom slučaju varaždinski biskup, imaju dužnost omogućiti vjernicima ostvarivanje prava sadržanog u tom kanonu, a to je navještanje Božje Riječi (kateheza) te slavljenje svetih sakramenata (euharistija, krštenje, sveta potvrda, ispovijed…). Biskupovom odlukom to pravo im se ne uskraćuje, štoviše mogućnost ostvarivanja tog prava im se povećava.

Dakle, pravo (ili prava) vjernika tih dvaju sela koje je biskup svojom odlukom navodno prekršio ne postoji(e). S druge pak strane, oni koji se pozivaju da su im prekršena osnovna vjerska prava (koja, dakle, ne postoje jer ih nema u ZKP), sami krše prava koja stvarno imaju. Oni, dakle, koji župniku iz Jalžabeta, kojemu je biskupovim dekretom povjerena briga za tu župu, zaključavaju crkvu kojoj ta sela, također biskupovim dekretom, pripadaju, krše i sebi i ostalim vjernicima pravo na sakramente i na slušanje Riječi Božje. Samim time oni sami čine duhovno nasilje za koje bi prema crkvenim propisima trebali odgovarati te biti pravedno kažnjeni, u skladu s kan. 1375: “Oni koji sprečavaju slobodu crkvenog služenja ili izbora ili crkvene vlasti ili zakonitu upotrebu posvećenih i drugih crkvenih dobara ili zastrašuju izbornike ili izabranog ili onoga tko vrši vlast ili crkveno služenje mogu se kazniti pravednom kaznom.“

Vjernici nezadovoljni biskupovom odlukom kroz nepuna dva mjeseca iznosili su po medijima razne neistine i nagađanja na koja nismo odgovarali smatrajući da će se emocije kojima su vjernici bili vođeni stišati i da će razum prevladati. Budući da se radi o Kristovim vjernicima, članovima Crkve, vjerujemo da će se, kad se emocije malo slegnu, a razum prevlada, svatko u svojoj savjesti pred Bogom preispitati te u skladu s time prihvatiti odluku koja je donesena jedino u njihovu korist.

Dopisi generalnog vikara mons. Ivana Godina i župnika u Varaždinskim Toplicama vlč. Stjepana Mostečaka o čuvanju presvete euharistije u kapeli u Jakopovcu