Na nedjeljnoj tribini u Katoličkom domu Franjevačkog samostana u Čakovcu 10. travnja o temi “Od Cvjetnice do Uskrsa” govorio je gvardijan i župnik fra Stanko Belobrajdić.

U vrlo zanimljivoj župnoj katehezi osvrnuo se na niz detalja koje donose biblijski tekstovi od Cvjetnice na dalje. O samoj Cvjetnici govore sva četiri evanđelista, premda s dosta razlika. Ime cvjetnica dolazi od latinske riječi flos – cvijet, Pascha floridum – cvjetni vazam. Tada se donosilo prvo cvijeće i prva zelen u crkvu na blagoslov. Liturgijski dan Cvjetnice ima tri obilježja: Prvi je blagoslov cvijeća – maslinovih grančica. Crkva je blagoslivljala grane biljaka kako bi pokazala da je snaga u blagoslovu koji dolazi od Boga. Slijedi procesija koja je polazila izvan grada, te svečano ulazila u grad Jeruzalem i na kraju Euharistijsko slavlje u kojem se naviješta Muka (svake se godine čita od drugog evanđeliste – Matej, Marko, Luka i Ivan – čije se evanđelje uvijek čita na Veliki petak).

Veliki ponedjeljak donosi tri događaja: Isus proklinje neplodnu smokvu, baca trgovce iz hrama i govori o svojoj smrti. Liturgijski te događaje popraćuje evanđeoski tekst mise od Velikog ponedjeljka, te evanđeoski odlomak o Isusu u Betaniji gdje Marija pomazuje Isusu noge.

Uz Veliki utorak vezano je mnogo događaja: osušena smokva, prispodoba o dva sina, prispodoba o svadbenoj gozbi, porez caru … razvaljenje hrama … prispodoba o deset djevica, prispodoba o talentima i posljednji sud. U liturgiji utorka čitamo evanđeoski odlomak po Ivanu o navještaju izdaja koje će se dogoditi; jedan će me od vas izdati (Juda) i pijetao neće zapjevati dok me tri puta ne zatajiš (Petar).

Veliku srijedu obilježava sjednica Velikog vijeća, sporazum Jude i Velikog vijeća. Na Veliku srijedu u liturgiji se čita odlomak iz Matejevog evanđelja o dogovoru Jude i glavara svećeničkih, te događaj s Posljednje večere gdje Isus govori i pokazuje tko će ga izdati. Veliki četvrtak označava završetak korizme, a u večernjim satima započinje sveto Trodnevlje. Toga četvrtka Isus je blagovao svoju posljednju večeru s apostolima. To je oproštaj i predigra: poslije večere bit će uhvaćen. Prema nekim biblijskim tumačima, Posljednja večera bila je 6. travnja poslije zalaska sunca 30. godine poslije Krista. U svim se crkvama slavi samo jedna Euharistija, i to na večer. Prije podne slavi se u katedralama sv. misa posvete ulja u kome se blagoslivlje ulje i ulje krizme koje se zatim dijeli svećenicima u dotičnoj biskupiji. Ova misa izražava zajedništvo biskupa i njegova prezbiterija.

Veliki petak je dan Isusove smrti i pokopa. To je spomen Kristove muke i smrti. Toga dana vjernici liturgijskim slavljem sudjeluju u muci posteći. Post je bio strog, bez uzimanja ikakva jela i pića četrdeset sati (voda i kruh bili su dopušteni samo bolesnicima i slabima). To nije korizmeni, odnosno pokornički post, već vazmeni post koji govori o življenju prelaska iz muke u uskrsnuće. Od početka (4. st.) euharistijsko slavlje na Veliki petak bilo je samo služba riječi. Kasnije dolazi klanjanje Križu, pa se obred završavao molitvom vjernika, a od 7. st. pridodana je i sv. pričest. Boja Velikoga petka je crvena: boja mučeništva i pobjede, čime se naglašava da je razmatranje smrti Kristove izvorište našega spasenja.

Na Veliku subotu Isusovo tijelo nalazi se u grobu koji je čuvan. Vazmena subota nema posebnu liturgiju, nema nikakvih liturgijskih čina. U starini to je bio dan strogog posta i žalovanja koje je usmjereno prema Kristovoj smrti.

Uskrsnuće se dogodilo u prvi dan po suboti, u nedjelju. Do 6. st. vazmeno bdjenje je trajalo cijelu noć i na sam dan Uskrsa nije bilo nikakve druge liturgije. Poslije 6. st. slavlje se počelo pomicati na vrijeme prije ponoći, a u današnje Crkva preporuča da ne počne prije mraka. Uskrsno bdjenje sastoji se od četiri djela: služba svjetla – paljenje svjetiljke uz blagoslovnu molitvu. Unoseći svijeću upaljenu na novom ognju u mračnu crkvu, evocira se Kristovo uskrsnuće. Slijedi liturgija riječi – gdje središnje mjesto zauzima čitanje o prelasku preko Crvenoga mora u kome je sadržana slika prelaska iz smrti u život. Nakon toga dolazi krsna služba – blagoslov krsne vode, uz krštenja i obnovu krsnih obećanja, a završava euharistijskom službom.

O Uskrsu evanđelisti donose mnoga ukazanja Isusova (u Judeji, ženama na grobu, Magdalena trči k apostolima, žene se vraćaju s groba, Petar i Ivan na grobu, Isus se ukazuje ženama, učenicima na putu u Emaus, Šimunu, apostolima, Tomi uz prisutnost apostola. U Vazmeno otajstvo spadaju i Isusovo Uzašašće i Silazak Duha Svetoga.

«Kroz korizmenu katehezu imamo šanse «prodrijeti» u tajnu križa, kojim nas je Isus otkupio i spasio. Isusova patnja je posljedica njegove neizmjerne ljubavi. Za postizanje spasenja treba prihvatiti Kristov put. Veliki tjedan je vrijeme ispita zrelosti našega kršćanstva», zaključio je predavač. (sd)