U Katoličkom domu u Čakovcu u nedjelju 27. ožujka preč. Josip  Đurkan, župnik župe Presvetog Trojstva u Ludbregu i čuvar svetišta Predragocjene Krvi Kristove održao je tribinu o 600. obljetnici ludbreškog čuda.

Prema povijesnim dokumentima, 28. listopada 1410. godine osnovana je nova župa Krvi Kristove u Ludbregu, gdje se zbio nesvakidašnji događaj. Za vrijeme bogoslužja svećeniku je nakon sumnje u istinitost riječi Pretvorbe "Ovo je tijelo moje" i "Ovo je moja krv..." u kaležu nakon lomljenja hostije na tri dijela potekla prava krv. Zaprepašten i silno preplašen, svećenik je brzo završio svetu misu. Tekućinu iz kaleža pospremio je u staklenu posudicu, sakrio je i o događaju šutio do kraja života. Tek na samrti javno je priznao što se dogodilo i ampulu s tekućinom predao na čuvanje svojoj subraći svećenicima u župnoj crkvi sv. Trojstva. Nije zabilježeno ni mjesto (crkva u kojoj se to zbilo), ni godina kada se točno dogodilo "ludbreško čudo". Postojeći dokumenti upućuju da je to najvjerojatnije bilo u župnoj crkvi i da je najvjerojatnije riječ o tadašnjem župniku te župe. A što se zapravo dogodilo saznajemo posredno iz bule pape Leona X kojom je priznato "Ludbreško čudo" u kojoj se prepričava događaj: "Dok je neki svećenik slavio misu, nakon što je u njoj posvećen sakrament euharistije, te je, kao što je običaj. Razlomio hostiju u tri dijela i jedan stavio u kalež te, pričestivši se s ostala dva dijela (hostije), nakanivši popiti iz rečenog kaleža tekućinu posvećenu u Krv Kristovu, kojom je slavio rečenu misu, počeo je sumnjati je li u tom kaležu snagom sakramenta istinito Tijelo i istinita Krv Kristova. Tada je tekućina zadobila vidljivu i naravnu boju krvi, pa je rečeni svećenik zaprepašten čudom neko vrijeme krio istinu. Ali na kraju kako se vjerovalo, Bog nije htio da takvo slavno čudo za čvrstoću katoličke vjere protiv sumnjivaca bude dugo skriveno, rečeni je svećenik u smrtnoj borbi javno bio otkrio kako se sama činjenica zbila te je rečeni kalež s tekućinom vidljive i naravne boje krvi predao i odredio da se ima odložiti i trajno čuvati u župnoj crkvi Presvetoga Trojstva trgovišta Ludbreg. I od prilike od onog vremena Svemogući je u istoj crkvi i pred istim kaležom izveo mnoga i velika čudesa".

 Glas o tome čudu posvuda se širio velikom brzinom. Sa svih su strana vjernici odmah pohrlili da vide čudo i da mu se poklone. Kako je već onda bilo onih koji su sumnjali u autentičnost te krvi, zemaljski vlasnik Letenja, Tomo Seč, odlučio je 1512. godine o tome čudesnom događaju  obavijestiti samoga papu Julija II. dana 5. ožujka te iste 1512. godine. Papa je odgovorio na zamolbu na način da je predmet istraživanja povjerio dvojici opata: Ivanu i Leonardu Šketa. Uz papinske izaslanike, istragu o čudesnim ozdravljenjima vodio je odbor uglednih svećenika i svjetovnjaka. Ispitivanje je bilo dugotrajno i temeljito o čemu je  Leonard Šketa sastavio zapisnik od 4. travnja 1512. godine u kome su opširno dokumentirana čudesna uslišanja na zavjet Krvi Kristove u Ludbregu.  Nakon toga Tomo Seč 17. prosinca 1512. godine ponovno piše molbu papi da se riješi "ludbreško čudo", tj. da "Sveta Stolica postupi onako kako doliči Božjoj časti i spasenju duša vjernika". U međuvremenu umire papa Julije II, a dana 19. ožujka 1513. godine, papa Leon X  svojom bulom podjeljuje oproste ludbreškom prošteništu (koje njegov prethodnik zbog svoje bolesti i smrti nije stigao objaviti). Formula oprosta glasi: "Neka bude kako je zamoljeno, tj. onima koji ispune ranije spomenute uvjete podijeli oprost od trećine čistilišnih muka koliko god puta budu taj zavjet ispunili". Četiri su glavna uvjeta koje treba zadovoljiti za dobivanje oprosta: pohoditi Proštenište, ispovijediti se i pričestiti, izmoliti određene molitve na nakanu Sv. Oca Pape i vršiti kršćanska djela milosrđa.

Obilježavanje jubileja 600. obljetnice ludbreškog čuda događaj je od iznimne važnosti za Crkvu, ali i za cijelu domovinu Hrvatsku. Naime, daleke 1739. godine Hrvatski sabor je na zasjedanju u Varaždinu donio odluku da će u ludbreškom svetištu podići zavjetnu kapelu ako u Hrvatskoj stane pošast opasne kuge koja je dotada uzela na stotine života. Kuga je stala, ali zavjet dugo nije ispunjen. Zavjet je konačno ostvaren početkom 1990-tih godina, pa danas u Ludbregu stoji zavjetna kapela Hrvatskog sabora s postajama Križnoga puta. U Ludbreg svake godine dolazi stotine tisuća hodočasnika pokloniti se relikviji Krvi Kristove, a svečanost se održava svake prve nedjelje (Sveta nedjelja) u mjesecu rujnu.

Od prije nekoliko godina, Framaši čakovečke župe sv. Nikole župe pod vodstvom s. Ivke Lučić (tada službujuće u župi) započeli su tradiciju pješačkog pohoda na proslavu Sv. nedjelje u Ludbreg. U godinama nakon toga grupe mladih povremeno su održavale tu tradiciju. Ove godine kada se slavi 600 godina svetišta Predragocjene Krvi Kristove, prigoda je da se ta tradicija obnovi i nastavi. (sd)