Spomenik blaženog kardinala Alojzija Stepinca otkriven je u Lepoglavi u nedjelju 5. prosinca na dan njegova izlaska iz zatvora u kojem je proveo pet godina na području Varaždinske biskupije kojoj je danas nebeski suzaštitnik.

Stepinčev kip djelo je akad. kipara Anđelka Odaka iz Zagreba, a u godini 50. obljetnice njegove smrti blagoslovio ga je varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak koji je uoči otkrivanja predvodio misno slavlje u župnoj crkvi Bezgrešnog začeća BDM. Budući da je Odakov kip nedavno otkriven i u Cirkovljanu u župi Prelog, s biskupom su suslavili preloški župnik preč. Antun Hoblaj, preč. Matija Berljak, kanonik, rodom iz Cirkovljana, zatim generalni vikar mons. Ivan Godina, dekan Bednjanskog dekanata preč. Stjepan Vorih, direktor Glasa Koncila vlč. Nedjeljko Pintarić i drugi svećenici, a sudjelovao je i domaći sin đakon Ivica Cujzek.

Mnogobrojne okupljene pozdravio je domaći župnik preč. Andrija Kišiček, dok je biskup Mrzljak uvodeći u misu kazao kako je na današnji dan 1951. godine nadbiskup Stepinac iz lepoglavskog zatvora prebačen u kućni pritvor u rodni Krašić. Premda je bio u zatvoru i odvojen od naroda, on nikad nije bio izbačen iz misli i sjećanja naroda i Crkve, a tako je i danas, naglasio je biskup. Kazao je kako lepoglavska crkva čuva i njegov drveni oltar sv. Josipa za kojim je u zatvoru svakodnevno slavio euharistiju, dodavši da će Stepinčev kip u Lepoglavi trajno podsjećati na dane njegova mučeništva.

U propovijedi je biskup Mrzljak kazao kako došašće kao vrijeme iščekivanja želi posvijestiti važnost nade, ali i upozoriti na opasnost da se ta nada izgubi u raznim iskušenjima. Naglasio je kako je čovjek osobito u iskušenju da ostane bez nade kada osjeća da je sve srušeno i da se dalje ne može, no i tada postoji nada da će “iz panja isklijati nova mladica“, upravo zato jer još postoji korijenje. Kazavši kako su u poratnom razdoblju nastupila teška vremena za Crkvu kada je vlast ubijala i zatvarala svećenike te rušila i zatvarala crkve, biskup je istaknuo da je to bilo doba velikog iskušenja za ustrajnost u vjeri. Tako je desetljećima bila zatvorena lepoglavska crkva koju su željeli i srušiti, dok je nadbiskup čak punih pet godina proveo u zatvoru, a zatim je potajice odveden u doživotni kućni pritvor u Krašić. Primijetio je kako je to doba uistinu djelovalo poput odsječenog panja, no iz tog su panja niknule mladice za novo vrijeme koje je rođeno u patnji, stradavanjima i mučeništvu tog vremena. Okupljenima je biskup pročitao izvještaj zatvorske uprave o nadbiskupovom ponašanju tijekom zatvorskih dana, koji najbolje oslikava u kakvim je vremenima živio i trpio nadbiskup Stepinac za kojeg su napisali da je u zatvoru bio “lošeg vladanja i nedisciplinovan, skroz negativan u političkom pogledu, te je govorio da nije ništa kriv, pri čemu je iz njega izbijala mržnja ...“. Naglasio je kako se u današnje vrijeme na drugačiji način gleda na blaženog Alojzija, kao što je već i povijest dala drugačiji sud, nego što su ga ocijenili tadašnji vlastodršci koji su ga osudili i držali zatočenog i time doveli do proslave u mučeništvu. Potaknuo je okupljene da se nadahnjuju na primjeru života blaženog Alojzija kao na mladici koja iz panja neprestano raste, te da pronalaze radost i nadu u ovom vremenu iščekivanja ne samo za ovogodišnji Božić, nego i za svakodnevni kršćanski život svjesni da se u životu isplati prolaziti kroz teškoće i patnje noseći križeve sa sigurnošću i vjerom da nas Bog nije zaboravio ni ostavio. U svetoj misi sudjelovali su i brojni vjeroučenici koji su pročitali molitvu vjernika koju su sami sastavili.

Nakon mise vjerničko mnoštvo okupilo se na prostoru između crkve i župne kuće, gdje je postavljen spomenik od bronce. Župnik Kišiček podsjetio je kako je nadbiskup Stepinac uz jako milicijsko osiguranje u velikoj tajnosti odveden iz zatvora u kućni pritvor, a gotovo 60 godina kasnije uz pavlinsku crkvu u blizini zatvora, gdje je započeo svoje mučeništvo, njemu u čast otkriva se veličanstveni spomenik. Izrazio je radost što kip blagoslivlja krizmano kumče bl. Alojzija, uputio zahvalu anonimnom donatoru na daru kipa, te zahvalio svima koji su pomogli postavljanje spomenika. Podsjetivši kako je Lepoglava bila veliko duhovno središte, kazao je da su četvorica priora lepoglavskog pavlinskog samostana bili i poznati zagrebački biskupi.

Gradonačelnik Marijan Škvarić izrazio je radost zbog postavljanja prvoga kipa u gradu Lepoglavi, a posebno što je to kip blaženog Alojzija. Podsjetio je kako Lepoglava ima bogatu povijesno-kulturnu tradiciju na koju su ponosni, a vezana je uz crkvu i samostan. “No, u svojoj povijesti ona je bila i mjesto ljudskih stradanja, patnje i boli. I sam blaženik Stepinac bio je dio toga, ali je i u patnji bio velik, a još više u opraštanju“, rekao je gradonačelnik te zaželio da sve naraštaje potiče na vjeru i ljubav prema bližnjima.

Predstavnici mladih pročitali su misli koje su o blaženikovu životu zapisali učenici OŠ Ante Starčevića Lepoglava. Na kraju je sam autor kazao kako je nadbiskupa Stepinca želio prikazati u njegovoj dubokoj uronjenosti u odnos s Bogom, pa ga je zamislio kao asketa koji je uvijek u Bogu i u Kristu. Stepinac vezan lancem ujedno je metafora povijesnog odnosa prema Hrvatima koje se uvijek u vjerskom i nacionalnom smislu htjelo sputati i svezati, pa je spomenik zamislio i kao simbol šireg konteksta hrvatske povijesti.

U svečanosti blagoslova sudjelovali su domaći vatrogasci, limena glazba, članovi KUD-a “Lepoglavski pušlek“, domaće čipkarice i gosti “Zrinska garda“ iz Čakovca, te uz župljane i drugi gosti, uzvanici te predstavnici društvenog života.

Jasminka Bakoš-Kocijan