Začasni kanonik Zbornog kaptola čazmansko-varaždinskog preč. Andrija Jagečić-Boltek, proslavio je u četvrtak 7. srpnja svoj zlatomisnički jubilej okružen ponajviše članovima dvije crkvene zajednice – župne zajednice Varaždinskih Toplica u kojoj je gotovo tri desetljeća bio župnikom i zajednice vjernika tamošnje Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju u kojoj je već skoro desetljeće dušobrižnikom.

Zlatomisnik je svečanu euharistiju predvodio u prepunoj kongresnoj dvorani hotela “Minerva” i Specijalne bolnice u Varaždinskim Toplicama koja je jednako ispunjena za svih većih blagdana koje bolesnici i pacijenti rado proslavljaju sa svojim dušobrižnikom kojeg svakodnevno susreću po hodnicima i sobama bolničkih zgrada kako duhovno krijepi mnogobrojne koji su u tjelesnoj patnji ili boli. Sa slavljenikom su suslavili kolega jubilarac mons. Lovro Cindori, župnik iz Svibovca vlč. Juraj Kopjar, koji je u propovijedi nadahnuto oslikao životni put zlatomisnika, domaći župnik vlč. Stjepan Mostečak, desetak svećenika Varaždinsko-Topličkog dekanata na čelu s dekanom preč. Stjepanom Makarom, te domaći sinovi mons. Franjo Prstec i vlč. Nikola Bukovčan kojeg je na duhovno zvanje nadahnulo predano svećeničko služenje njegovog dugogodišnjeg župnika.

Uoči mise župna mladež svom je nekadašnjem župniku i krstitelju uputila čestitku recitacijom “Ti si svećenik dovijeka”, a s prigodnim riječima i darovima čestitali su mu predstavnici vjernika. Čestitkama se pridružio i ravnatelj Damir Mihalić u ime uprave Bolnice koji je kazao kako je slavljenik još od prvih dana svog dolaska u Varaždinske Toplice 1972. godine uz redovitu župničku službu bio i dušobrižnik u bolnici, te to nije prestao biti sve do današnjih dana. To će uskoro biti ukupno 40 godina – čitav jedan puni radni staž, primijetio je ravnatelj, podsjetivši da se 1993. aktivno uključio u rehabilitacijski tim koji se bavio zbrinjavanjem, liječenjem i skrbi za velik broj ranjenika i izbjeglica u Domovinskom ratu. Zatim je toplička bolnica kao jedna od prvih u Hrvatskoj s Varaždinskom biskupijom sklopila ugovor o dušobrižništvu, te je uređena i bolnička kapela bl. Alojzija Stepinca, kazao je ravnatelj dodavši da će se se ujesen proslaviti i prvo desetljeće kako je imenovan prvi dušobrižnik – danas svima dragi “dobri duh” bolnice – koji je uvijek na usluzi i uz cjelokupan bolnički tim značajno pridonosi dobrobiti pacijenata, korisnika i djelatnika.

U uvodu mise zlatomisnik je kazao da su se sabrali kako bi najuzvišenijom zahvalom Bogu zahvalio za 50 godina svog svećeništva. Propovjednik Kopjar, koji je sa slavljenikom proveo najviše godina u dekanatu, osvrnuo se na plodonosan vjernički i svećenički život preč. Jagečića koji je vršeći kao dobar svećenik i dragi prijatelj samozatajno i tiho svoju službu dotaknuo srca mnogih vjernika. Na kraju mise, tijekom koje su pjevanje uzveličali župni zbor i KUD Toplice, zlatomisniku je čestitke uputio toplički župnik vlč. Mostečak, kazavši da mu čestita kao župnik iz “susjedne” župe. Slavljenik je na kraju rekao da se kroz proteklih pola stoljeća često pitao zašto je Isus pozvao baš njega slabog i grešnog, te čuo odgovor: ‘Dosta ti je moja milost’. Stoga je zahvalio Kristu na milosti kojom ga je pratio kroz život i rad, te svima koje je kroz život susretao, osobito onima kojima je na raspolaganju posljednjih godina – pacijentima bolnice. Nakon mise na druženju sa slavljenikom zlatomisniku je srdačne čestitke uputio varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak.

Preč. Andrija Jagečić-Boltek rođen je 22. studenoga 1935. godine u Oroslavju u tadašnjoj župi Donja Stubica kao deseto dijete u obitelji Josipa i Barbare. Za svećenika ga je zaredio zagrebački nadbiskup dr. Franjo Šeper na Petrovo 29. lipnja 1961. godine. Mladu misu proslavio je u rodnom Oroslavju, koje je 1941. postalo samostalnom župom. Bio je kapelan u Kutjevu, te upravitelj župe u Stražemanu od 1963. do 1972. godine kada je imenovan župnikom u Varaždinskim Toplicama, gdje je bio i dekanom, služeći u teškim prilikama za Crkvu i hrvatski narod. Godine 1990. kardinal Franjo Kuharić imenovao ga je začasnim kanonikom Zbornog kaptola čazmansko-varaždinskog u zahvalnost za zauzetost u pastoralnom radu i vjeran svećenički život. Po razrješenju službe župnika, službu dušobrižnika u bolnici preuzeo je 31. listopada 2001. g.

“Unatoč svih kušnji i teškoća moj život je ispunjen radošću, koja izvire iz svakodnevnog slavljenja sv. mise, molitve Časoslova, molitve Ružarija Bl. Djevice Marije i ostalih duhovnih pobožnosti. Pastoralni rad s vjernicima traži od mene kao i od svakog svećenika da se približim svojim vjernicima, u prvom redu u njihovim duhovnim potrebama, ali nastojim ih što bolje i dublje upoznati i u njihovim svakidašnjim životnim teškoćama, problemima i nevoljama. Nastojim svakom povjerenom vjerniku biti u prvom redu svećenik, ali u isto vrijeme i iskreni prijatelj koji mu želi pomoći“, kazao je prigodom jubileja zlatomisnik.

Jasminka Bakoš-Kocijan