Ruševno zdanje nekadašnje sinagoge u Varaždinu ponudilo je adekvatni i potpuni proscenij Honeggerova djela.

Nekadašnji hram molitve “Njegovog Izabranog naroda” pretvorio se uvečer 12. svibnja u memorijalnu glazbenu rezonantnu scenu. Glazbeni događaj koji će se dugo pamtiti u Varaždinu. Izvođenje oratorijskog simfonijskog psalma “Kralj David” u tri dijela, sabrao je brojne snage na okup u realizaciji projekta, kojeg je zamislio i strpljivo pripremao prof. Anđelko Igrec, povjerenik za crkvenu glazbu Varaždinske biskupije. Svojim nadahnutim talentom, snažnim entuzijazmom, pripremao je i zamislio cijeli projekt, objedinio i uvježbao zbor, soliste, orkestar i dramski dio izvedbe, a njegova je zamisao i inicijativa postaviti sve skupa baš u taj prostor. Sudjelovali su zbor varaždinske katedrale Chorus Angelicus, solisti Margareta Klobučar sopran, Nikolina Virgej alt, Josip Čajko tenor, Mateo Mikulić dječji glas, Orkestar Oružanih snaga Republike Hrvatske, te djelatnici hrvatskih kazališta. U ulozi naratora Rene Medvešek, vračare Barbara Rocco, redateljice Ksenije Krčar, dok su autori video projekcije bili Ivan Mesek i Luka Bunić.

Koncert je svesrdno podržan od Varaždinske biskupije, Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu, Vojnog orkestra, Galerijskog centra Varaždin i grada Varaždina, te brojnih ustanova. “Kralj David” Arthura Honeggera je vokalno-instrumentalno djelo skladano 1921. godine i uživa nevjerojatnu popularnost, a tome bitno pridonosi pripovijedanje recitatora koji sažima biblijsku prvu i drugu knjigu Samuelovu te prvu knjigu o kraljevima u kojoj se govori i trojici kraljeva - Šaulu, Davidu i Salamonu.

Izvedba je odisala snažim nabojem nadahnuta kompleksnim značajem kralja Davida, prikazanog od njegova djetinjstva, borbe s Filistejcima, s njegovim krivnjama i pokorničkim ushitima, pa do njegova velikog cilja da sagradi Jahvi hram. On je i pjesnik, kako je naglasio na početku u svom pozdravnom govoru varaždinski biskup Josip Mrzljak, te su psalmi koji se njemu pripisuju bili dostojni tekstualni predložak Honeggerovom složenom glazbenom slogu.

Zbor je stajao pred velikim izazovom, nositi se s modernom glazbenom teksturom neuobičajenih harmonijskih nizova, neočekivanih modulacijskih pomaka. Bilo je potrebno suočiti se s cijelom lepezom glazbene složenosti od gregorijanike do bitonalnosti.

Orkestar HV je Honeggerovim rogovima, bubnjevima, trubljama, cimbalima evocirao jerihonski zvuk Mahlerijanskih razmjera. Honegger djelo zaokružuje apoteozom veličanstvenog “Aleluja“, nakon proročanstva da će iz Davidova koljena “isklijati mladica”, “divan cvijet”, obećani, koji će svim ljudima ukrasiti život. Finale koncerta odvija se u gradacijski bogatom polifonom slogu zbora, dok cantus firmus u bas dionici poput fundamenta slijedi Bachov koral. Koncert je, u do posljednjeg mjesta ispunjenoj sinagogi, ostavio slušatelje bez daha.

Nazočnost mnogih kulturnih djelatnika, gradonačelnika Habuša, predstavnika židovskih općina iz Zagreba i Čakovca, rabina Luciana Moše Prelevića, koji je na početku uz pozdravni govor izmolio i psalam i molitvu na hebrejskom, pokazuje da ovakvim projektima, u ovakvom prostoru bivšeg židovskog hrama, ne samo da komemoriramo one koji su bili masovno uništavani, nego “možemo pomoći graditi svijet boljeg razumijevanja među različitim svjetonazorima, kulturama i religijama”, kako je to naznačio A. Igrec.

Josip Detoni