Od:
Do:

Biskup Bože Radoš na „Svetu subotu“ u Ludbregu: Isusova krv ne viče za osvetu, nego za posvetu, da svi budu jedno u Bogu

Biskup Bože Radoš na „Svetu subotu“ u Ludbregu: Isusova krv ne viče za osvetu, nego za posvetu, da svi budu jedno u BoguLUDBREG, 05. 09. 2020.
Povodom proslave ludbreške „Svete nedjelje“, dan uoči proslave Predragocjene Krvi Kristove, u subotu 5. rujna, u euharistijskom svetištu Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu u Zavjetnoj kapeli na otvorenom, svetu misu je predslavio varaždinski biskup Bože Radoš u zajedništvu s biskupom u miru Josipom Mrzljakom i velikim brojem svećenika.

Prije svete mise hodočasnike je pozdravio domaćin, mons. Josip Đurkan kazavši: „Iskrena vam hvala što ste u ovim neprilikama širenja bolesti, ipak došli u zagrljaj ljubavi Božje. Na hodočašće se odlazi iz vjere koja želi na ovome mjestu ponajprije osluškivati kucaj ljubavi Božje. Čovjek ozračen tom ljubavlju spreman je na klicanje, zahvalnost Gospodinu iz čijeg se probodenog srca izlila cijena našeg spasa. Bilo te ljubavi želi ući u svako ljudsko srce kako bi ga vodilo kroz nevolje, bolesti, žalosti, tjeskobe života. Želio bi da se to svima nama dogodi.“

Dobrodošlicu hodočasnicima uputio je i gradonačelnik Ludbrega Dubravko Bilić: „Ludbreg je mali, ali u isto vrijeme veliki grad koji odolijeva svim nedaćama i izazovima našega vremena. Grad koji je prepoznat diljem Hrvatske i svijeta i grad čiji je identitet uvelike određen ovim prošteništem i tradicijom hodočašćenja stotinama godina unatrag. Grad koji danas, kao i prije 281 godinu može biti mjesto zazivanja pomoći da odolimo svim kušnjama i sačuvamo vjeru u dobro koje mora pobijediti. Hrvatski je sabor upravo u Ludbregu zazvao pomoć Isusa Krista i relikvije Njegove Krvi da odagna pošast virusa kuge koja je harala Hrvatskom i koja je državne poglavare učinila bespomoćnim. I nakon pobjede nad pandemijom kuge u spomen na zagovor i vjeru da je upravo taj zagovor pomogao, Ludbreg je proglašen posebnim saborskim prošteništem, jedinim takvim u Hrvatskoj. Dobrodošli u takav Ludbreg koji daje snagu za velike pobjede i uspjehe.“

U homiliji, varaždinski biskup Bože Radoš progovorio je o isprepletenosti krvi i života. Kad promišljamo o krvi, mons. Radoš govori kako je to uvijek izričaj ljubavi prema drugome, prema životu: uz dobrovoljne davatelje krvi koji su spremni dati dozu svoje krvi da bi pomogli drugome, ima i onih koji su spremni izliti svoju krv da bi započeo jedan novi put, novi život obitelji, naroda. „Uvijek je to gesta koja pokazuje duboku čežnju čovjeka za životom. Onaj tko prolijeva, iz ljubavi, krv, uvijek govori da je život najvredniji. Svjestan je da ako daje krv iz ljubavi, da netko čuje taj glas, da taj glas dopire do neba. I to je najsnažniji glas čovjeka na zemlji. Krv koja je prolivena iz ljubavi dopire do Božjih ušiju do Božjega srca.“ kazao je Biskup.

U Svetom pismu, rekao je mons. Radoš, krv znači život, ona je slika, simbol života i dodao kako 370 redaka govori o Krvi Kristovoj, „kao da je to mreža života koja povezuje cijelo tijelo Riječi Božje.“ Jer „Riječ Božja u sebi nosi život, ona je uvijek svježa i oni koji je slušaju s vjerom bivaju priključeni na taj božanski život.“

Pozvavši vjernike da zaustave pogled na krvi koja viče snažnije od krvi Abelove, pravednika koji je ubijen iz mržnje, iz osvete, Biskup je poveo na dva mjesta gdje Isus govori o krvi: na mjesto intime – stol Posljednje večere i mjesto sirovosti ljudskog života – na Kalvariju. „Mjesto intime je stol gdje Isus okuplja svoje učenike na Posljednjoj, Pashalnoj večeri.“ objasnio je varaždinski biskup, rekavši „Mi često pobjegnemo od naših svakidašnjih iskustava ovakvoga druženja, Isus poziva svoje učenike, sjeda s njima za stol, uzima čašu i čini jedan gest zahvale prema Bogu i govori 'zdravicu'. Da, kad nekoga pozovemo da dođe kod nas, u kuću, da sjedne s nama za stol da mu ponudimo piće, što mi želimo? Želimo da u toj čaši, u šalici kave ili nečega drugoga što ponudimo, drugome ponudimo sebe, ponudimo priču. Priča je najljepša kada ljudi dođu jedni drugima na razgovor, na čašicu razgovora, na čašu pića. Ma nije piće ono zbog kojega smo žedni, nego smo žedni blizine drugoga, želimo se njemu približiti, iznijeti ono što u sebi nosimo, povezati se s njim, uspostaviti jednu dublju vezu, dublju komunikaciju. Upravo to Isus čini na Posljednjoj večeri sa svojim učenicima, želi ih pozvati na čašicu razgovora. I u tu čašu, koju podiže, stavlja, tajanstveno, cijeli svoj život.“ U Božjoj Riječi čitamo kako u tom razgovoru i druženju ništa nije ostalo sakriveno, Isus je izlio cijeli svoj život, protumačio je Biskup i dodao kako Isus „želi da učenici ispiju cijeli njegov život i da daju dalje. Oni koji ispijaju njegovu intimu, njegov život postaju dio njega, tajanstveno, postaju nova obitelj.“ Nije li okupljanje na Pashi, ujedno znak jedne nove obitelji? pita biskup i nastavlja „na Pashi se okuplja obitelj, mogu doći i susjedi i najbliža rodbina, a za Isusa najbliža rodbina, njegova obitelj su njegovi učenici, započinje jedna nova obitelj koja nastaje po dijeljenju, davanju Krvi Kristove, postaju jedno jer u njima teče ista krv.“

Drugo mjesto jest Kalvarija, Isusova krv viče „snažnije od Abelove krvi, ona viče ne za osvetu, nego za posvetu, da svi budu jedno u Bogu, da sve što je mržnja porušila, izgradila kao zapreke između Boga i ljudi, Bog sada odvoji, da se stvori jedno novo savezništvo da se priključimo na Njegovu krv.“ kazao je mons. Bože Radoš. I uputio na Isusa na križu i Njegov otvoreni bok „koji postaje izvor života koji rađa novu obitelj.“ A ispod križa je obitelj: „nekoliko žena, Marija i Isusov učenik kojega je posebno ljubio, Ivan. Rađa se Crkva iz Isusovoga boka, iz njegovoga ranjenoga, otvorenoga srca, to je srce ljubavi koja teče na novi život. Ne može više biti ubijeno jer je prošlo kroz muku, ne može biti više odvojeno od Boga jer je to savezništvo ne u našoj krvi, ne u krvi janjeta, ne u ljudskoj slabosti, nego u Božjoj posvemašnoj ljubavi koja se otvara Ocu, njemu zahvaljuje, otvara se iz ljubavi prema nama i nas želi tako zahvatiti da njegov život teče u nama, da ne živimo više sebi, da ne živimo više od sebe, od svoje krvi, nego da živimo po njemu, po njegovoj vječnoj ljubavi. Na krštenju smo svi rođeni iz Božje ljubavi, iz njegove muke, iz njegove smrti, iz njegovoga probodenoga rebra, boka, iz njegova srca iz kojega teče nova rijeka, rijeka krvi.“ protumačio je varaždinski biskup. Osvrnuo se Biskup i na često prekidanje propovijedi svećenika s „Braćo i sestre!“ i rekao:„možda vam se čini da je to fraza, ali to je najveća istina naše vjere. Upravo po krštenju, po Kristovoj krvi, po njegovoj muci postajemo braća i sestre, sinovi nebeskoga Oca, postajemo međusobno braća, u nama teče njegova krv, njegova smo djeca, po njegovoj smo krvi slični, isti, pripadamo njemu, ne samo mi pojedinci, nego cijela Crkva se povezuje u njegovo mistično tijelo, tijelo Crkve.“ poučio je mons. Radoš.

„Danas slavimo jednu sveticu - Majku Tereziju iz Kalkute“ podsjetio je varaždinski biskup i dodao: „često je Kristova Krv tako svježe potekla po nekoj djeci Božjoj koja se hrane Krvlju i Tijelom Kristovim na oltaru. Tako je svježa, moćna, snažno potekla iz srca ove žene jer se priključila na Kristovu. Toliki koji su bili izvan krvotoka društva, izvan Crkve, po njoj su ponovno bili pridruženi Crkvi. Jedna obična, siromašna žena. Ona nam je otkrila gdje je ta tajna ljubavi koja moćno, kao rijeka, teče u njezinom životu. Uvijek je naglašavala: to je Euharistija, to je euharistijski Krist, to je hranjenje sa stola tijela i krvi Kristove. Danas molimo zagovor ove svetice, neka nas njezin zagovor prati da se i mi hranimo na stolu Tijela i Krvi Kristove, neka nam ona bude putokaz u jednostavnosti kako se pridružiti Kristu, kako biti onaj koji sja njegovim svjetlom, koji pokazuje svijetu da u nama živi, kola Kristova krv ljubavi koja želi dotaknuti ljude s kojima živimo, posebno želi dotaknuti one koje je krvotok društvenoga života stavio na rub i do njih ne dotiče, da dotekne do onih koje smo mi, možda ljudi Crkve, stavili negdje na rub. Neka nam Gospodin dade snage i putokaz kako da svatko od nas bude živi put tijela Kristova kroz kojim teče živa, Kristova krv koja nas spašava.“ završio je varaždinski biskup Bože Radoš.

Nakon svete mise, varaždinski biskup i hodočasnici ophodom oko oltara u Zavjetnoj kapeli gdje je izložena relikvija Predragocjene Krv iskazali su štovanje Predragocjenoj Krvi Kristovoj.

Tekst: Ivana Šimunić
Fotografije: Anita Treščec


Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika