Od:
Do:

Biskup Mrzljak predvodio svečano božićno euharistijsko slavlje u varaždinskoj katedrali

Biskup Mrzljak predvodio svečano božićno euharistijsko slavlje u varaždinskoj katedraliVARAŽDIN, 25. 12. 2017.
Varaždinski biskup Josip Mrzljak predvodio je, na Božić 25. prosinca, svečano euharistijsko slavlje u Varaždinskoj katedrali.
Koncelebrirali su generalni vikar Varaždinske biskupije mons. Antun Perčić, preč. Mirko Horvatić, preč. Josip Koprek, preč. Damir Bobovec i preč. Ivan Rak.

Na samom početku biskup je podsjetio kako Bog dolazi za dobro čovjeka
- Bog želi biti s nama. Želi nam govoriti svojim životom. On je jedan od nas. Možemo reći, mi smo Isusova braća i Božja djeca, rekao je biskup te naglasio da je to veliko dostojanstvo i otajstvo pred kojim se mora biti skrušen i ponizan.
 
U svojoj propovjedi, osvrćući se na ulomak iz Ivanova evanđelja, podsjetio je da Bog ima plan sa svakim čovjekom te da nikoga ne ostavlja. Ivan u svom evanđelju ne zapisuje o događaju iz Betlehema, nego govori o utjelovljenoj Božjoj Riječi. Upravo pred tom tajnom utjelovljene Božje Riječi nalazi se svaka osoba. Postavlja se pitanje što ta Božja Riječ govori današnjem čovjeku? Ponajprije, pitamo što ona govori meni, a onda i svakome od nas, jer svakome je upravljena ta Božja Riječ. Čujemo li mi tu Riječ, prihvaćamo li je, ima li ona neko značenje u mojem životu, životu moje obitelji, životu jednoga naroda, društva u kojem živim, životu cjelokupnog čovječanstva? Ima li ta Riječ neko značenje? Prihvaćaju li je ljudi ili ne?

- Sv. Ivan gotovo proročki zapisuje k svojima dođe, a njegovi ga ne primiše. Mogli bismo upravo o tome razmišljati kako Božja Riječ i danas često puta nema odjeka u našem životu. Ako je zapisano već na prvim stranicama Biblije kako je Božjom riječju sve stvoreno, Bog je rekao i sve je nastalo, kako je stvorio svijet i čovjeka ( i stvori Bog čovjeka, muško i žensko stvori ih), a mi bismo danas ljudi mudri, pametni, učeni 21. stoljeća rekli: „Bože, to nije istina, mi ćemo urediti tko je muško tko je žensko, to je naša briga, mi želimo izjednačiti sve ljude, a ljudi neka se odluče što će biti – hoće li  biti muško ili žensko.“ Isus se rodio u obitelji, a današnji čovjek će puno toga krivo reći da je obitelj. Obitelj Josipa, Marije i Isusa – to je sveta obitelj.  A danas će se kazati da bilo kakvo zajedništvo može biti obitelj. Čak nećemo više zvati otac i majka nego ćemo reći  roditelj 1 i roditelj 2 da se izjednači, da nikome ne bude krivo, da možemo postići i vidjeti kakvo je to veliko dostojanstvo čovjeka da su u svemu izjednačeni, da čovjek sve sam može odlučivati, da ne prihvaća nikakvu riječ ni od kuda, nego jednostavno on stvara nešto novo u svijetu. Ne obistinjuju li se upravo ove riječi: k svojima dođe, a njegovi ga ne primiše, upitao je otac biskup.

 Nadalje, osvrnuo se na riječi evanđelista Ivana a onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja te poručio kako su i to snažne riječi za vjernike u kojima je moguće vidjeti stvarnost svetkovine Božića koju slavimo.

- Svjesni smo da upravo Bog podiže čovjeka na najviši pijdestal, najviše što je moguće, da postajemo Božja braća, da je Isus naš brat, da je Bog Otac naš Otac. Ima li nešto veće? Može li čovjek nešto novo tome dodati? Današnj će čovjek misliti da može, da zapravo to treba odbaciti, da je to nešto zastarjelo, a mi ćemo sada stvoriti nešto novo, nešto suvremenije, nešto bolje za čovjeka. No, postoji li nešto bolje za čovjeka osim onoga da sam Bog postaje čovjek? Da pokazuje put kojim čovjek treba ići? Da sam Bog donosi to Svjetlo – Svjetlo dođe na svijet? To govori sv. Ivan - I Riječ tijelom postade i nastani se među nama. On živi među nama. On je s nama. To je radost Božića koja se, dakako, proteže ne samo na današnji dan, nego na cjelokupni naš ljudski život, jer znamo i vjerujemo da je Bog s nama, da nismo napušteni, da nas nije ostavio bez obzira kroz kakve i kolike teškoće u životu prolazimo – kroz kakve god nevolje čovjek može proći – on nije sam, nije ostavljen, Bog ga nije zaboravio! On želi doći svakome od nas, naglasio je biskup Mrzljak, ali i objasnio kako Isusov dolazak nije neka prisila.

- On ne provaljuje u nečiju kuću, ne ulazi nasilno, nego daje ponudu. On kuca na naša vrata – hoćemo li mi ta vrata otvoriti ili ne, ovisi o nama. O svakome od nas pojedinačno, od naših obitelji, od našega društva u kojem živimo. To je taj Božji ulazak u našu ljudsku povijest: kada Ga prihvaćamo ili možda ne prihvaćamo, kada Ga odbacujemo. Upravo smo zato danas ovdje – da slavimo Božić! Jer smo svjesni kako je potrebno otvoriti Bogu vrata naše duše, našeg srca, našega života. Da to ne ostane samo možda nešto skriveno u našim dušama, srcima, nego da iz te Riječi onda živimo. Da se ta Riječ utjelovljuje po nama, da ona i danas postane živa, rekao je biskup.

Slaveći blagdan Isusova rođenja koje se dogodilo prije 2017. godina, biskup Mrzljak podsjeća da to nije samo događaj povijesti, nego je i nešto što se danas događa. Isusova sudbina može biti ista kao što je bila u ono vrijeme kada je Sveta Obitelj došla u Betlehem i tamo su naišli na odbacivanje – za njih nije bilo mjesta u svratištima. Hoće li Isus doživjeti takvu sudbinu u ovom našem svijetu, vremenu? Može se vidjeti da često puta to doživljava. Ljudi današnjeg vremena kao da okreću novu stranicu kojom žele izbrisati Božje Riječi, a početi zapisivati neku novu povijest ljudskog roda. I postavlja se pitanje kamo to sve vodi?

- Vodi li to u propast jedne civilizacije ili kulture za koju se mnogi tako hvale da je silno napredna, ali i mnogi kažu i misle  kako je ova civilizacija došla do svojega vrhunca.  I kamo će dalje? Hoće li padati, hoće li napredovati, ili se vratit nekim vrijednostima koje su kroz stoljeća provjerene i koje su sigurne i stalne. Koje se temelje upravo na Božjim riječima, a ne na riječima bilo kojega čovjeka, mudraca, učenoga, pametnoga čovjeka, nego to su Božje riječi. To je nešto što dolazi izvan, ali dolazi k nama, među nas, dolazi nam tako blizu da bliže ne može. Ne može doći bliže nego što je došla i On zaista želi, u ovo naše vrijeme, živjeti s nama, a mi Ga moramo prepoznati, moramo vidjeti tu opasnost:  k svojima dođe, a njegovi ga ne primiše.

Biskup Mrzljak naglasio je i da trebamo prepoznati Božje riječi upravljene nama danas u ovom našem vremenu u kojem mi živimo. Prepoznati Ga u onima koji su najpotrebniji naše ljudske pozornosti, naše blizine, jer Bog želi preko nas djelovati kao što je i u ono vrijeme djelovao po svome sinu Isusu, koji je bio vidljivo prisutan.

- On je i danas prisutan među nama i želi biti prisutan, posebno po Svojoj riječi, po euharistiji, po sakramentima, to je danas Njegova prisutnost, to je ta Njegova blizina kojom se želi približiti svakome čovjeku, a na nama je da se odazovemo i da zaista možemo u dubini duše polako prilaziti tom misteriju i Riječ tijelom postade i nastani se među nama, poručio je biskup i naglasio kako je to duboka misao i poruka koja nas treba poticati da neprestano u sebi, u svojem srcu, u svojoj duši, razmišljamo o tome što zapravo to znači da se Bog utjelovljuje, da On želi doći u život svakog čovjeka i svake obitelji, u život svakog naroda, ovog društva u kojem živimo.

- To je poruka Božića, a na nama je da o tome razmišljamo i da molimo Svemogućega Boga, čija je Riječ od početka bila, da ta Riječ i nama danas bude Svjetlo, da ne ugasimo to Svjetlo koje dolazi k nama. To je to svjetlo Božića koje izvanjski toliko naglašavamo. Rasvjetljujemo naše domove, ulice, a da li to vanjsko svjetlo može doći unutra? Vidimo li Ga mi svojom dušom i svojim srcem? Rastjeruje li to svjelo tamu ovoga svijeta? Tamu u koju čovjek često puta ulazi, a da zapravo ne zna kako je to velika tama i kako u toj tami može samo posrnuti i otći nekamo kamo ne bi htio i to jednostavno zato, jer nije prihvatio Božju Riječ, nego nečije tuđe riječi te onda odlazi krivim putem. Isus koji je došao i koje je rekao da je On Put, Istina i Život, On želi biti naš put, On je ta istina koju mi neprestano imamo pred sobom, ali On je i život kojega mi sada živimo, no na poseban način život kojega ćemo živjeti jednom u vječnosti, zaključio je svoju homiliju biskup Mrzljak.

Na kraju svečanog božićnog misnog slavlja, biskup je podsjetio da je rođendan našeg zajedničkog brata i prijatelja Sina Božjega, koji je nas učinio Božjom djecom i kako je zato to naš zajednički blagdan te je poželio da ovaj otajstveni događaj – Božić – bude svima sretan i blagoslovljen.


tekst: Iva Kuzmić
fotografije: Goran Damjanić
 
 


Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika
Slika