MADŽAREVO, 27. 10. 2017.

---

U petak 27. listopada u župnoj crkvi svetog Vida i svetog Jurja u Madžarevu voditelj i urednik na Radiju Marija Petar Bilobrk održao je predavanje o dnevničkim zapisima službenice Božje Marice Stanković i njezinoj suradnji s blaženim kardinalom Alojzijem Stepincem. Ovo zanimljivo predavanje dio je aktivnosti kojima se u obilježavanje 60. obljetnice smrti Marice Stanković uključila i Župa Madžarevo, inače rodna župa njezina oca Fabijana Vragovića. Autor predavanja je život i djelo Marice Stanković počeo istraživati, kako kaže, slučajno.

- Ako mi kršćani možemo govoriti slučajno, jer ništa nije slučajno. Počeo sam kroz svoja privatna istraživanja vezana uz doktorsku disertaciju o katoličkom pokretu što me usmjerilo na katoličku akciju i Hrvatski orlovski savez, kasnije Križare, pa, između ostaloga, i na Maricu Stanković - kaže Petar Bilobrk.

Svjedočila odanost Kristu i Crkvi

Marica Stanković je, moglo se čuti na predavanju, jako puno pisala. Počela je još kao djevojka, a nastavila i kasnije kao učiteljica. Naime, školovala se kod sestara milosrdnica, a nakon završene Učiteljske škole radila je kao učiteljica u Sračincu i Donjoj Voći, a nakon Više pedagoške akademije predavala je u Podravskoj Slatini, Čakovcu, Gračacu, Kutini te od 1935. i u Zagrebu.

Uz posao u školi, sudjeluje u radu orlovske i križarske organizacije. Blisko surađuje s blaženim Ivanom Merzom, a od 1930. do 1945. godine predsjednica je križarica. Uređuje glasilo “Za vjeru i dom”, piše članke, putuje, organizira, razgovara, drži predavanja i govore. 1938. godine osnovala je svjetovni institut “Suradnica Krista Kralja”.

No, na sebe je posebnu pažnju, pogotovo tadašnjih vlasti, skrenula na skupu prosvjetnih djelatnika 2. 6. 1945. godine kada javno ustaje u obranu nadbiskupa Alojzija Stepinca. Uhićena je 1. 9. 1947. godine, na suđenju je odbacila sve političke optužbe i zasvjedočila svoju odanost Kristu i Crkvi. Osuđena je na pet godina zatvora u ženskom logoru u Slavonskoj Požegi. Izdržala ih je u cijelosti!

Pisma iz logora bez trunke mržnje

- Potom je i u zatvoru pisala, a ta pisma su druge žene krijumčarile kroz ušivenu odjeću. Ono što je meni najviše okupiralo pažnju su dnevnički zapisi o danima provedenim u logoru. Te dnevničke zapise ona je pisala s puno ljubavi. U njezinim tekstovima nigdje ne možete pronaći mržnju, iako donosi detaljne opise crta lica pojedinih zatvorskih čuvara. No, nigdje u tekstovima nema mržnje - poručuje autor predavanja.

Marica Stanković je iz požeškog zatvora izašla 1952. godine, a 1955. je završila svoj dnevnički zapis. Zbog društvenih okolnosti taj je dnevnički zapis iz tiska izašao tek 2000. godine. Iako je svaki dio dnevničkih zapisa lijepo napisan, na Petra Bilobrka jedan dio je ostavio poseban utisak.

- Najteže sam se osjećao čitajući dio u kojem govori o “pasjim kućicama”. Radi se o pet objekata u kojima su bile smještene pojedine zatvorenice, među njima i Marica. Te “pasje kućice” su bile u potkrovlju zgrade gdje je bio tek mali prozor, njima k tome nedostupan, svjetlo je dolazilo tek u 9 ili 10 sati uvečer, a nisu ni izlazile van. To su bili teški trenuci za nju, ali upravo u tim “pasjim kućicama” ona je provodila i duhovne vježbe - kaže Bilobrk.

Branila je kardinala Alojzija Stepinca

Tih pet godina, koliko je provela u Kazneno-popravnom domu u Požegi, Marica Stanković je ponajprije “zaradila” samo zato što je u Radničkom domu u Zagrebu na spomenutom prosvjednom skupu stala u obranu, danas blaženog, kardinala Alojzija Stepinca.

- Protestirala je protiv svih onih laži i objeda koje su iznošene na Stepinčev račun. S njome je zajedno bila i njezina sestra Marija Grgić i još dvije suradnice. Blaženi Alojzije Stepinac, kao tadašnji zagrebački nadbiskup, davao je Marici podršku. Pomagao joj je i nakon izlaska iz zatvora da dovrši pravila njenog svjetovnog Instituta “Suradnice Krista Kralja”. Na Stepinčevu inicijativu Marica je 1942. godine za svoje zasluge dobila i najveće laičko priznanje od Svete Stolice - “Pro Ecclesia et Pontifice” - rekao je Petar Bilobrk.


Duhovna majka umrla na glasu svetosti

Na pitanje ima li Marica u hrvatskom društvu danas status koji zavrjeđuje, odgovara nedvosmisleno - ne!

- Ne samo zato što je ona službenica Božja i istaknuta laikinja, nego ona je zaista bila žena koja je cijeli svoj život usmjerila na odgoj mladih djevojaka. Zbog torture koju je prošla, Marica Stanković je po svemu sudeći mogla već biti blažena. No, vjerujem da bi bilo puno bolje da bude proglašena jednom od naučiteljica Crkve. Marica Stanković bila je žena koja je znala što hoće. Znala je ljubiti Boga i živjeti za Boga. Stati u obranu vjere, Crkve i svog nadpastira Alojzija Stepinca. Bila je duhovna majka djevojkama toga doba - poručio je predavač Petar Bilobrk.

Marica Stanković je umrla na glasu svetosti u Zagrebu 8. 10. 1957. godine. Njezin grob se nalazi na 57. polju Mirogoja. Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić otvorio je 16. 11. 2006. proces za njezinu beatifikaciju i objavio da se Marica Stanković može nazivati službenicom Božjom.
 

---