VARAŽDIN, 6. 7. 2020.

---

Večernjom svetim misom zahvalnicom u ponedjeljak, 6. srpnja završilo je 331. zavjetno hodočašće vjernika grada Varaždina Majci Božjoj Bistričkoj. Svetu misu predvodio je varaždinski biskup Bože Radoš u zajedništvu sa desetak svećenika grada Varaždina. Vjernicima koji su ispunili varaždinsku katedralu biskup je završno poručio kako ovom misom završava ovogodišnje hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj, ali se i dalje nastavlja hodočasnički životni put vjernika podsjećajući da je put kojim trebamo ići sam Isus Krist koji je za sebe rekao: „Ja sam put“.

Na temelju evanđeoskog odlomka dana iz evanđelja po Mateju biskup Radoš je vjernicima progovorio o Božjoj ljubavi koja liječi. Polazeći od svakodnevnog iskustva kada dijete koje se ozlijedi trči majci ili ocu da dodirnu ili poljube ozljeđeno mjesto kako bi bol prestala možemo zaključiti kako dodir onih koji nas ljube liječi. No, postoje bolesti koje može liječiti samo Bog.

U navještenom evanđelju gledamo dvije slike kako Bog lječi dodirom; najprije Isus dodirom, uzimanjem za ruku, uskrišava kćer jednog glavara koji je svojom ljubavlju prema djetetu i vjerom da Isus može izliječiti njegovo srce i dijete tražio Isusa da dođe u njegovu kuću. Dok su išli, usput se događa još jedno ozdravljenje; žena koja je bolovala dvanaest godina od krvarenja vjeruje da će biti dovoljan samo dodir Isusove haljine da ozdravi. I Isus je ohrabri i ozdravi u njezinoj vjeri. - Isusov dodir je dodir koji liječi, a vjera je put po kojem može doći Božji dodir, vjera je put po kojem Božji poljubac može doći u naš život da nas ozdravi, da nas očisti, podigne. Da se zaustavi svako krvarenje u našem životu. – pojasnio je biskup Radoš.

Protekla dva dana vjernici grada Varaždina boravili su u svetištu.  - Svetište bismo mogli nazvati mjestom gdje nebo ljubi zemlju, mjesto gdje Bog ljubi čovjeka, gdje Bog dodiruje čovjekovo ranjeno mjesto. I vjerujem da smo putem nosili ranjene iz naše kuće, naše obitelji. Sa željom da ih Gospodina dodirne, da njegova ljubav dodirne ta bolesna mjesta u našoj obitelji i rane onih do kojih nam je stalo. Nosili smo ih Gospodinu. Pa i sami smo htjeli da nas Gospodin dodirne, odnosno da mi njega dodirnemo kako bi bili ozdravljeni. – rekao je biskup i na kraju homilije zamolio Gospodina da nas svojom ljubavlju koja liječi dodirne svaki dan, da poput oca iz evanđelja vodimo Isusa tamo gdje je mjesto smrti i umiranja, da poput žene iz evanđelja čeznemo za tim da Isusa svaki dan dodirnemo da nam osnaži vjeru kako bi ona bila put po kojem Božji dodir, Božji poljubac dolazi u naš život i po nama u naše obitelji i zajednice.

---