Na uskršnje jutro, 16. travnja 2017., u 101. godini umro je Bolto Najman, vjernik iz međimurskog mjesta Cirkovljan, župa Prelog.  Pokopan je na Uskrsni ponedjeljak na groblju u Cirkovljanu. Sprovodne obrede predvodio je župnik  iz Preloga  preč.  Antun Hoblaj, a misu zadušnicu preč. Stjepan Najman.
Bolto Najman je bio otac preč. Stjepana Najmana, župnika župe svetog Nikole u Varaždinu. Prije nekoliko mjeseci, točnije 3. siječnja, Bolto Najman proslavio je svoj 100. rođendan. Na tom je slavlju, uz članove njegove velike obitelji, bio i varaždinski biskup Josip Mrzljak koji je tim povodom predvodio svečano misno slavlje u crkvi svetog Lovre u Cirkovljanu.
Bolto Najman rodio se 3. siječnja 1917. godine, u jeku Prvoga svjetskog rata. Kako se rodio nekoliko dana uoči svetkovine Sveta tri kralja, njegovi roditelji Matija i Magdalena r. Mikec, odlučili su mu dati ime po jednome od njih.  Odrastao je s tri brata i tri sestre u skromnoj obitelji. Oženio se s Katarinom r. Berljak 2. veljače 1949. godine te su 5. siječnja 1951. dobili prvog sina Ivana.  Četiri godine kasnije, 10. kolovoza 1955. godine, dobili su sina Stjepana, a  15. srpnja 1957. i kćer Bernardu. Svoje troje djece zajedno je sa suprugom Katarinom odgajao u vjerničkom kršćanskom duhu.
Umirovljeničke dane provodio je u domaćim poslovima, kada su ga posebno uveseljavali  posjeti njegovih unuka i praunuke. U posljednje dane života, iako u dubokoj starosti, Bolto je volio pratiti nogometne utakmice, kao i dnevno-političke emisije, a do kada mu je vid to dopuštao, jako je volio čitati, posebice katolički tisak.
Svoj duhovni život krijepio je molitvom, redovitim ispovijedima i primanjem svete pričesti koju mu je nedjeljama i blagdanima donosio sin Stjepan. Povodom odlaska Bolte Najmana u vječni život, pismo sućuti poslao je i varaždinski biskup Josip Mrzljak.
- Primivši vijest, sjetio sam se kako smo zajedno proslavili njegov 100. rođendan. Bilo mi je drago što sam se toga dana mogao susresti s njime i donijeti mu svetu pričest. Vjerujem da je sada tamo „gdje je bolje“, kako je sam rekao kod našeg posljednjeg susreta. Tamo gdje naš ovozemaljski život dobiva svoj smisao, u zajedništvu s uskrslim Kristom. Tamo je usmjerio svoj pogled i bio spreman otići, Bogu zahvalan za dugi život, lijepu obitelj. U nadi ponovnog susreta s njime u vječnosti, sjetit ću ga se u svojim molitvama, moleći Uskrsloga da nama koji ostajemo umnoži vjeru koja raspršuje sumnje te ulijeva nadu na putu prema našem uskrsu – poručio je u svome pismu varaždinski biskup.

---