GORNJI KNEGINEC, 17. 11. 2014.

Zvonimir Čavlek, zauzeti vjernik laik i suradnik više katoličkih udruga te predsjednik Kolpinške udruge Varaždinske biskupije, koji je preminuo u subotu 15. studenoga, pokopan je u ponedjeljak 17. studenoga u rodnom Gornjem Knegincu kod Varaždina.

U nazočnosti pedesetak svećenika i velikog mnoštva vjernika sprovodne obrede i misu zadušnicu predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. Pismo sućuti varaždinskog biskupa mons. Josipa Mrzljaka pročitao je kancelar mons. Antun Perčić, u ime župljana na pokojnikov život osvrnuo se župnik župe Kneginec vlč. Jadranko Benjak, u ime Kursilja vlč. Andrija Vrane, a u ime obitelji kći Ana Jerbić.

Zvonimir Čavlek rođen je na blagdan sv. Florijana 4. svibnja 1942. godine u Gornjem Knegincu od roditelja Josipa i Klare Čavlek, koji su imali četvero djece. Osnovnu je školu pohađao u Knegincu i Varaždinu, srednju vjersku školu u Osijeku, a klasičnu gimnaziju kod franjevaca na Kaptolu. Nakon dvije godine teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, odlučio se za studij njemačkog i latinskog jezika u Beogradu, jer u Hrvatskoj komunistički režim nije priznavao vjerske škole.

Četiri je godine predavao njemački jezik u Skorenovcu u Vojvodini, o čemu se sam znao našaliti: "Zamisli! Ja Hrvat, u Srbiji, u mađarskom selu, na granici s Rumunjskom, predajem njemački."

Vrativši se u rodni Kneginec u Osnovnoj školi predavao je njemački jezik, a latinski jezik u Rudarskoj srednjoj školi u Varaždinu i drugim područnim školama (Maruševcu i Novom Marofu), te u Gimnaziji, Medicinskoj školi… Godine 1973. zasnovao je obitelj s Magdolnom Nehez s kojom je imao šestero djece. Jedan od njih, Mihael, svećenik je Varaždinske biskupije, trenutačno na službi župnika u Dubrovačkoj biskupiji, u župama Smokvica i Čara na otoku Korčuli.

Zvonimir, kao aktivni vjernik, osim u svojoj župi u Knegincu, gdje je bio dugogodišnji odbornik, a kasnije član i tajnik Župnoga pastoralnoga vijeća, obnašao je dužnost predsjednika Kolpinške udruge Varaždinske biskupije, bio je član Zajednice bračnih susreta i dugogodišnji suradnik u pokretu Kursiljo od samih njegovih početaka.

Svima je bio poznat i po mnogim govorima u raznim prigodama: vjenčanja, krštenja, proštenja, hodočašća, jubileji, obiteljska i druga slavlja. Ti su govori, a najviše oni spontani, bili prožeti i dobrom dozom zdravog životnog humora koji je bio i više od humora: bio je vjera koju je on svjedočio u svojoj obitelji, župnoj zajednici, kao profesor, u crkvenim pokretima i udrugama, među ljudima.

Često puta je govorio: "Bog nas poživi i čim kasnije k sebi primi!". Sigurno je da će sjeme njegovih dobrih djela i sjeme vjere koju je živio donijeti plod u vječnosti.

Primivši svete sakramente preminuo je nakon duge bolesti 15. studenoga na blagdan sv. Alberta Velikoga, njemačkog biskupa i crkvenog naučitelja, koji je, između ostalog, zapisao: "Tko Ga blaguje s pobožnošću iskrene vjere, nikada neće okusiti smrti.", podsjetio je župnik Benjak.

Pokojni Zvonko ispraćen je u vječnost, a svima ožalošćenima upućena je iskrena vjernička sućut.