LUDBREG, 18. 11. 2010.

Štefica Gložinić, rođ. Štefanek, uzorna vjernica iz župe Ludbreg, okrijepljena svetim sakramentima nenadano je preminula u srijedu 17. studenog 2010. g. u 57. godini života.

Rođena je 14. studenog 1954. godine od roditelja Ivana i Marije rođ. Gložinić, koji su joj od djetinjstva usađivali kršćanske vrijednosti. Vjenčala se 2. lipnja 1972. g. s Dragutinom Gložinićem, te su nastavili svoj zajednički život u Hrastovskom, filijali ludbreške župe.  U braku im se rodilo dvoje djece: Vesna, koja ima svoju obitelj, te Zoran koji je danas svećenik Varaždinske biskupije i župnik u Ivancu.

Čitavi svoj radni vijek Štefica je provela kao radnica u tvornici. Zajedno sa svojim suprugom, u skromnoj radničkoj obitelji svojoj djeci pružala je obilje roditeljske ljubavi, te dobar ljudski i kršćanski primjer života. Osobito je bila zauzeta u radu župe i svetišta Predragocjene Krvi Kristove, pomažući u organizaciji svih slavlja i događaja. Bila je aktivno uključena u rad župnoga Caritasa, te članica molitvene zajednice Krvi Kristove, najprije u Ludbregu, a kasnije se njenim nastojanjem osnovala zajednica u Hrastovskom, u kojoj je okupljala tridesetak, mahom mlađih žena. Dugi niz godina brinula se za kapelu Krista Kralja u Hrastovskom, skrbeći da uvijek bude čista, okićena cvijećem, te da misno ruho bude oprano i spremno. Osobito je voljela djecu, te ih je u velikom broju okupljala na svibanjske i listopadske pobožnosti, brinući da uvijek dođu u zagrijanu dvoranu, a skupila je i 40 pretplatnika vjerskih glasnika u svome selu. Skromna i samozatajna, privlačila je mnoge ljude s problemima, te su mnogi u razgovoru s njome ponovno zaživjeli aktivnim duhovnim životom. Na srcu je nosila bolesnike i nemoćne, brinući se da nitko iz mjesta ne ode u vječnost bez svetih sakramenata. Posebna radost bilo joj je svećeništvo sina Zorana, a za njegovo svećeničko ređenje i mladu misu govorila je da joj je vrhunac života. Od tada još je više i svjesnije pomagala svećenicima, za njih molila i prikazivala dnevne žrtve i tegobe života.

Pokopana je u četvrtak 18. studenog na gradskom groblju u Ludbregu. Sprovodne obrede predvodio je generalni vikar Varaždinske biskupije mons. Ivan Godina u zajedništvu s 30-ak svećenika. Pročitano je i pismo sućuti varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka, a o pokojničinom životu govorio je domaći župnik preč. Josip Đurkan. U oproštajnom slavlju sudjelovalo je mnoštvo domaćih vjernika, članice molitvenih zajednica Krvi Kristove kao i vjernici iz župa Ivanec, Pitomača, Bl. A. Stepinac iz Koprivnice i Đurđevca, gdje je njezin sin službovao kao đakon i svećenik, te dvadesetak redovnica. Sprovod i euharistijsko slavlje pratio je ludbreški župni zbor izborom pjesama koje je pokojnica osobito voljela. Sprovodnu misu u župnoj crkvi u zajedništvu s desetak svećenika predvodio je mons. Ivan Godina koji je zahvalio Bogu na daru Štefičina plodnog života, moleći da ono što je posijala donese obilje novih duhovnih plodova. (vb)