Mons. Marko Culej rođen je 19. siječnja 1938. godine u Repnu, župa Belec, od oca Petra i majke Josipe, rođ. Bočkal. U brojnoj obitelji sa šestero djece, dva sina i četiri kćeri, raste u duhovnom ozračju. Osnovnu školu pohađao je u Belcu i kroz to vrijeme bio je ministrant. Nakon završetka četvrtog razreda osnovne škole u jesen 1949. g. odlazi u Dječačko sjemenište u Zagrebu gdje polazi Interdijecezansku srednju školu za spremanje svećenika. Nakon mature 1957. godine u jesen stupa u Bogoslovno sjemenište u Zagrebu i započinje studij teologije na KBF-u. Od 23.veljače 1958. pa do 15. kolovoza 1959. služi vojni rok. Po završetku vojnog roka vraća se u Bogosloviju u jesen 1959. i nastavlja studij filozofije i teologije.
Za svećenika je zaređen 25. travnja 1964. godine. Mladu misu slavio je u rodnoj župi 3. svibnja 1964. Svećeničku službu započeo je u župi Samobor kao kapelan 1. kolovoza 1964. gdje ostaje do 17. listopada iste godine, kad je u istom svojstvu premješten u župu Desinić. U siječnju 1965. postaje privremeni upravitelj župe, a u srpnju imenovan je upraviteljem župe i tu ostaje do 14. rujna 1981. kad je razriješen dužnosti upravitelja župe.
Od 18. travnja 1965. pa do 16. travnja 1975. bio je i privremeni upravitelj župe Sutlanska Poljana. Od 1970. do 1977. bio je delegat u Svećeničkom vijeću Zagrebačke nadbiskupije.
U rujnu 1981. imenovan je vicerektorom u Bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu. 6. prosinca 1986. imenovan je, uz službu vicerektora, i voditeljem Centra za duhovna zvanja u Zagrebačkoj nadbiskupiji te kanonikom Prvostolnog kaptola u Zagrebu. 23. listopada 1987. imenovan je arhiđakonom Zagorsko-vrbovečkog arhiđakonata.
7. siječnja 1992. imenovan je pomoćnim zagrebačkim biskupom, a 22. veljače 1992. posvećen je za biskupa u zagrebačkoj prvostolnici. Kao pomoćni biskup bio je zadužen za personalna pitanja svećenika u Zagrebačkoj nadbiskupiji. U akademskoj godini 1992./93. bio je rektor u Bogoslovnom sjemeništu. 18. kolovoza 1993. razriješen je službe rektora u Bogoslovnom sjemeništu i imenovan je generalnim vikarom. Prigodom prvog posjeta Svetog Oca Ivana Pavla II. Hrvatskoj 1994. godine bio je predsjednik crkvenog Odbora za pripremu posjeta.
Osnutkom Varaždinske biskupije, 5. srpnja 1997. godine, imenovan je varaždinskim biskupom, a 28. rujna 1997. svečano je ustoličen kao prvi varaždinski biskup, te je za geslo svog služenja uzeo riječi "Vita et Pax" (Život i mir).
Pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji obnašao je različite službe: bio je predsjednik Vijeća za ustanove posvećenoga života i udruge apostolskog života, predsjednik Odbora za sredstva javnog priopćavanja HBK te Komisije "Justitia et Pax". Smrt ga je zatekla na mjestu predsjednika Odbora Hrvatske biskupske konferencije za pastoral Roma, predsjednika Odbora HBK za pastoral osoba lišenih slobode, a ujedno je bio i predsjednik Hrvatskog ogranka Svjetske konferencije religija za mir.