22.6.2023.

---

Već tradicionalno krajem školske i pastoralne godine obitelj Damiš iz Čakovca okuplja vjerničke obitelji iz različitih međimurskih župa na druženju u vlastitom vrtu. Izvješće sa susreta napisala je Ivana Šlezak i možete ga u nastavku pročitati u cijelosti.

---

18. SUSRET OBITELJI NA VRTEKU
Susret obitelji iz međimurskih župa na vrtu obitelji Damiš u Čakovcu
 
„Sve ima svoje doba, i svaki posao pod nebom svoje vrijeme“ veli Propovjednik. I susret obitelji na vrteku ima svoje vrijeme. 22. lipnja , državni praznik, neradni dan usred tjedna, gotovo najduži dan u godini i prvi dan školskih praznika…  Vrijeme k'o stvoreno za susret, za ciku i veselje djece, igru, razgovore ugodne, zajedništvo pri stolu, lomljenje Riječi…

Gospodin se i opet pobrinuo da nas pomiluje toplim i sunčanim danom. Hvala Mu!

Nekoliko muževa pobrinuli su se da ispeku roštilj za sva usta, a bilo ih je 159, pa su tako imali topliji dan od svih ostalih. Hvala im za žrtvu stajanja uz vreli roštilj!

Neumorni Karlo pobrinuo se da svaku obitelj ovjekovječi fotoaparatom. Tako obitelji svake godine imaju novu obiteljsku fotografiju za uspomenu. Ove godine, kako smo za temu susreta odabrali „Vrijeme za…“ svaka obitelj se fotografirala s velikim satom. Hvala Karlo!

Vodena alka opet je iznjedrila nove slavodobitnike, kojima su se iz pehara umjesto pjenušca izlijevali bomboni.

Najveća gužva i vreva nastala je kad je na vrt stigao priželjkivani gost, dragi nam pastir, biskup Bože Radoš i njegova nasmijana i vesela pratnja tajnik vlč. Marko Domiter. Donijeli su sladoleda toliko da su se djeca svojski morala potruditi sve brzo pojesti prije nego se otope. Nakon zajedničkog fotografiranja sa svima koji su u tom trenu bili na vrtu, biskup Bože prošetao je do tihog kraja vrta gdje obitelj Damiš privodi kraju izgradnju malene drvene kapele, koju će posvetiti sv. Obitelji. Tu nam je biskup uputio par riječi podrške i ohrabrenja, za uloženi napor u život u obitelji, koja je 'mala Crkva'. Zbog daljnjih obaveza morao je ubrzo napustiti vrt. Hvala mu što je našao vremena i obišao nas, te time dao podršku obiteljima i vrijednostima koje roditelji prenose djeci.

Uz biskupa Radoša i vlč. Domitera, na susretu su nam se pridružili nakratko i četiri franjevca iz dvije čakovečke župe, dvojica fra Josipa, fra Željko i fra Filip, koji je zaigrao i vodenu alku i pogodio u sridu pa smočio habit. To je bilo vrijeme za smijeh.

I dok su djeca jurila za loptom, rješavala preostale vodene balone i pravila jezero u pješčaniku, mame i tate su se po već uhodanom sistemu podjela po grupama, okupili u 10-ak grupa tematskih naziva: vrijeme za pouzdanje, vrijeme za šutnju, vrijeme za molitvu, vrijeme za istinu, vrijeme za veselje… uz odjek na poticajne citate iz Biblije, koje je pripremila mama Tina, te kroz vlastita promišljanja i iskustva, svatko je svakome bio na blagoslov, izgradnju, podršku i bogaćenje.

Da nije bilo dosadnih komaraca koji su imali laki plijen u svakom golom gležnju, laktu, vratu i čelu, još bi dugo pričali i igrali se. Za kraj smo još odigrali „povuci potegni“ igru, pa su u raznim kombinacijama na krajevima užeta okušavali snagu djeca i roditelji. Naravno da je najsmješnije kad uže popusti pa mnogi popadaju na zemlju.

U nastojanju zajedničkog pospremanja vrta, domovima se razilazimo radosni i u čuđenju kako je dan brzo prošao i kako je vrijeme za odlazak.

Sve ima svoje vrijeme.  

---

Nekoliko osvrta na rad po grupama:
 
GRUPA: VRIJEME ZA VESELJE
Emanuel, Iva, Saša, Tamara, Nives
 
Svaki život nosi svoje patnje, boli, neuspjehe, sukobe s drugim ljudima. Božja nam riječ govori da je to dio života koji je normalan, svakodnevan, neizbježan. No, naša vjera oblikuje naše suočavanje i ostajanje u tim osjećajima. Iznijeli smo mnoga svjedočanstva o nama samima i bližnjima kako postoji velika razlika kako se nositi s takvim situacijama. Često se ljudi ne uspijevaju izdići iznad situacije i trajno ostaju u ulogama žrtve, dok mi učimo kako s pouzdanjem sve brige predati Bogu, mirno leći na počinak u nadi kako Bog sve okreće na dobro i da će riješiti  na način koji je za nas najbolji, koji će nas najviše približiti Njemu i doprinijeti našem rastu u vjeri. Stoga se veselimo svakoj životnoj situaciji, dočekajmo je sa zahvalnošću, bilo 'dobra' ili 'loša' jer mi ljudi ograničeni ne možemo pojmiti što Bog sprema za nas. Čuli smo više svjedočanstva kako Bog u bezizlaznim situacijama čini nemoguće. Na nama je da molimo i vjerujemo Njemu.
GRUPA: VRIJEME ZA MOLITVU
Mirjana, Ivana, Miro, Antonija, Delfina
 
Razgovarali smo o tome kako bi bilo dobro uzeti više vremena za OSOBNU molitvu u tišini. Dobro je obiteljski moliti, no trebam i sam, sama stati pred Boga.
Često uslišane molitve su one dok smo u većim poteškoćama i zavapimo iskrenije, jače.
Iznosili smo primjere uslišanih molitava: molitva za rješavanje stambenog pitanja, za rješavanje poteškoća na poslu.
Miro je istaknuo kako je dobio odgovor Božji kako Bog gradi na ruševinama, diže nove generacije.
Raspravljali smo voditi li djecu u crkvu, na misu. Odgovor je veliki DA.
Jedino tako djeca će s godinama biti sve bliža Bogu, moramo ih naučiti dolaziti k Njemu!
Na kraju smo spontano zahvalili Bogu na mogućnosti, na daru vjere što se možemo družiti s Njim!😇😇😇
  GRUPA: VRIJEME ZA POUZDANJE
Nataša, Krešo, Suzana, Zlatko, Alla, Snježana, Ivana
 
Alla je pitala za značenje riječi 'pouzdanje', a onda nas sve dirnula svjedočanstvom svojeg pouzdanja i zahvalnosti da Bog sve vodi u njihovom životu.
Kroz Riječ i životna iskustva složili smo se da se pouzdanje iskušava u 'lavljoj jami' kad ne vidiš ni lijevo ni desno izlaz, nego samo gore, u pogledu prema Stvoritelju, i kad mu prepustiš sve, pouzdaš se u Njegov plan. Podijelili smo konkretne primjere, svjedočanstva iz vlastitih života. To je uvijek snažno.
I zašto uopće vjerujemo? - pitali smo se. Nije li lakše hedonistički ići kroz život? Micati s puta sve što nam onemogućuje 'uživanje' u životu. Ipak, vjera nam daje smisao svemu, i radosti i patnji i svemu stvorenom i svim odnosima, događajima. Kad bi nam ovog trena izbrisali vjeru iz života, sve bi promijenilo ili posve izgubilo smisao.
Zato vjerujemo. Zato se pouzdajemo. I vrijeme za pouzdanje je UVIJEK. Samo što ga snažnije proživljavamo u kušnjama, nego kad sve 'štima' , 'cvate', 'ide k'o po loju'.
🥰

---