Vlč. mr. Josip Janković, župnik u Novom Selu na Dravi, međimurskoj župi nedaleko od Varaždina, nedavno je objavio svoju jubilarnu 25. knjigu, što ga čini jednim od najplodnijih autora u Hrvatskoj.

Dosad je od 1998. godine objavio 12 knjiga poezije, te isto toliko knjiga aforizama i epigrama, dok mu je ove godine izašla i prva knjiga proze "Lord u bogosloviji".

Osobito plodne bile su mu posljednje tri godine. Tako je 2007. i 2008. godine objavio po tri knjige, dok je 2009. izdao čak četiri knjige, i to tri zbirke aforizama te zbirku pjesama "Josipe, ne boj se!". U pretposljednjoj knjizi "Lord u bogosloviji" autor objavljuje, kako sam kaže, istinite humoreske. U njoj opisuje zbivanja u bogosloviji te čitatelje upozorava kako je svaka sličnost sa stvarnim događajim i likovima – namjerna. Knjigu je posvetio svojim nezaboravnim kolegama, te poštovanim poglavarima i profesorima.

U posljednjoj 25. po redu knjizi, zbirci aforizama "Vedro lice – veselo srce", župnik Janković čitatelje uvodno podsjeća da je lice zrcalo duše ili duhovnog života, dok je pravilan rad razlog za vedrinu lica, ili kako piše Sirah: Vedro je lice znak vesela srca. Pritom autor upozorava da se može često i pogrešno prosuditi čovjeka, ako se gleda samo njegovo lice, jer Bog gleda ljudsko srce. Autorova posljednja zbirka, kao i mnoge prijašnje, donosi više stotina aforizama kojima britko i pitko progovara o stotinjak pojava u svakodnevnom ljudskom životu.

Josip Janković rođen je u Štefancu kod Čakovca 1944. godine, a mladu je misu proslavio 1969. godine u Maloj Subotici. U Zagrebu je završio studij teologije, te magistarski i doktorski studij, ali disertaciju nije dovršio zbog smrti mentora. Diplomirao je i magistrirao upravo s temom poslovica.  Poeziju je počeo pisati u osnovnoj školi, prve aforizme počeo je stvarati još u vojsci, pisao je priloge o međimurskim kajkavskim poslovicama, dok je prvu pjesmu objavio 1960. godine. Piše poeziju na kajkavskom i književnom jeziku. Poznat je i kao aforist, epigramatik, paremiolog, recitator i propovjednik, a priredio je i jednu izložbu svojih slikarskih radova. Izdavanje svih knjiga financirao je osobno, a tiskane su u tiskari TIVA u Varaždinu.

U prvim zbirkama poezije "Sunčani osmjesi" (1998.) i "Nebo dječjeg oka" (1999.) pisao je o savršenom optimizmu, o Muci Kristovoj progovorio je u zbirkama pjesama "Svjetlo Kalvarije" (1999.) i "Cvet križnoga dreva" (2000.). O Mariji je objavio stihove u zbirkama "Kralica ajngelska i apoštolska" (2002.), te u trilogiji "Mlijeko Djevice Marije" (2006.), "Nova Eva" (2007.) i "Mater Dolorosa" (2008.). O svecima je ispjevao brojne stihove u zbirkama "Zvezde vu nebici" (2003.), "Jecaj slavujeve violine" (2004.) i "Josipe, ne boj se!" (2009.). Aforizme i epigrame objavio je u zbirkama "Kamenčići mozaika mudrosti" (2004.), "Biserje pred ljude" i "Zlatne jabuke u srebrnoj posudi" (2005.), "Misao - iskra srca" (2006.), "Veselo srce vrači betege" i "Ruže s trnjem" (2007.), "Zrno soli" i "Zrnje kroz trnje" (2008.), "Barem mrvice, Ljupkost malih koraka" i "Prah na vagi" (2009.) te "Vedro srce – veselo lice" (2010.). Zbirkama se ove godine pridružila i jedina knjiga proze "Lord u bogosloviji" (2010.).

Jasminka Bakoš-Kocijan