Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Varaždina i Društvo za obilježavanje grobišta žrtava komunizma iz Čakovca organizirali su tradicionalni Križni put grobištima i stratištima na području Varaždinske biskupije, koji je održan u subotu 9. ožujka.

Sudionici 4. po redu molitveno-hodočasničkog pohoda u pobožnosti su se sjetili hrvatskih stradanja u 20. stoljeću, te preminulih članova dvaju društava. Za pobožnost su korištene molitve križnog puta Crkve hrvatskih mučenika koji je sastavio mons. dr. Mile Bogović, gospićko-senjski biskup, predsjednik Komisije HBK-a i BK BiH-a za hrvatski martirologij.

Prolaskom od postaje do postaje hodočasnici su upoznati s mjestima stradanja te s tragedijom i tužnom sudbinom brojnih nevinih žrtava i njihovih obitelji, stradalih u poratnim likvidacijama nakon Drugog svjetskog rata. Križni put povezao je stradanja stanovništva u ratovima 20. stoljeća, kao i u doba totalitarnih režima prošlog stoljeća, a spomenulo se i hrvatskih branitelja koji su svojom ljubavlju, odvažnošću i požrtvovnošću, s krunicom oko vrata, pridonijeli obrani Republike Hrvatske u Domovinskom ratu.

U molitve su uključene i žrtve najvećeg grobišta na području Varaždinske biskupije: grobišta Dravska šuma Varaždin, kao i brojne nevine žrtve grada Varaždina, “nestale“ i poubijane od strane jugo-komunističke vlasti u poratnim danima Drugog svjetskog rata, među kojima su bili i poznati varaždinski profesori Štefica Deutschbauer, Josip Kaštelan, Vlado Gerčan i Franjo Galinec, kao i brojni svećenici, intelektualci, seljaci i osobe iz svih slojeva društva. U duhu novog komunističkog poretka u likvidacijama su stradali brojni koji s ratom 1941.-45. nisu imali doticaja, među kojima je bio i umirovljeni pukovnik Dragutin Perko koji je značajno pridonio istjerivanju mađarske vojske iz Međimurja potkraj 1918. godine.

Tijekom križnog puta autobusom je prijeđeno više od 200 kilometara, a trajao je desetak sati.

Križni put počeo je u Čakovcu na Trgu Republike kod spomen-zida poginulim braniteljima Domovinskog rata iz Međimurja. Zatim se pomolilo ispred ulaza u ćelije nekadašnjeg zatvora u Starom gradu Zrinskih, kod spomen-križa na grobištu Ksajpa u Šenkovcu, kod grobnice  ekshumiranih žrtava likvidiranih nakon 2. svjetskog rata kod Gornjeg Hrašćana, kod spomen-kapele žrtvama Drave i poubijanima u OZN-inim likvidacijama kod Otoka pri Prelogu, na grobištu Leš poratnih žrtava 2. svjetskog rata u Kotoribi, u Cvetkovcu u spomen na žrtve križnog puta i poubijane u okolnim šumama, u Čukovcu kod Ludbrega u spomen na žrtve partizansko-komunističkog terora, u Svibovcu Topličkom kod spomenika kod OŠ u spomen na 11 branitelja Domovinskog rata iz župe i poubijane u partizanskim likvidacijama 1943. na grobištu Leskovec, u Varaždinskim Toplicama za prešućene hrvatske žrtve 2. svj. rata i poraća, u Možđencu u spomen na žrtve grobišta Paka poubijane u poratnom razdoblju 2. svjetskog rata, na groblju u Remetincu u spomen na žrtve ratova 20. stoljeća, u Svetom Iliji kod biste vlč. Vilima Cecelje u spomen na poubijane i prognane svećenike, časne sestre, sjemeništarce i bogoslove Varaždinske biskupije, te u Tužnom na grobištu Drvaričeva šuma u spomen na poubijane 29. lipnja 1945. i pokopane u šumi.

Hodočasnicima su se na pojedinim postajama pridružili čakovečki župnik i dekan fra Stanko Belobrajdić, donjomeđimurski dekan i preloški župnik preč. Antun Hoblaj, voditelj svetišta Predragocjene Krvi u Ludbregu i župnik preč. Josip Đurkan, župnik u Svibovcu vlč. Juraj Kopjar, župnik u Remetincu preč. Josip Pavlek, te vlč. Alojzije Pakrac, župnik župe Margečan pod koju spada i filijalna kapela sv. Antuna u Tužnome u kojoj je na kraju križnog puta misno slavlje za sve žrtve totalitarnih ideologija i poratnih likvidacija Drugog svjetskog rata, kao i za poginule hrvatske branitelje u Domovinskom ratu, predvodio mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup.

Franjo Talan