VATIKAN, 1. 2. 2017. Nadati se znači i podrazumijeva ponizno srce, siromašno srce. Samo siromah zna čekati. Tko je već pun sebe i svojih dobara, ne umije staviti svoje povjerenje ni u kog drugog doli u sebe samog.

VATIKAN, 25. 1. 2017. Put koji nam pokazuje Judita je put povjerenja, iščekivanja u miru, molitvi i poslušnosti. To je put nade. Ona nam pokazuje da se ne smijemo olako predavati rezignaciji, da moramo učiniti sve što je u našoj moći, ali uvijek ostati na tragu Gospodinove volje.

VATIKAN, 18. 1. 2017. Mi previše olako zaziremo od toga da se obraćamo Bogu u potrebi kao da se radi o koristoljubivoj i samim tim nesavršenoj molitvi. Ali Bog poznaje našu slabost, zna da ga se spominjemo da bismo tražili od njega pomoć, te blagim osmijehom oca Bog odgovara milostivo.

VATIKAN, 11. 1. 2017. Katkad utjehu i sigurnost tražimo u bogu koji se može prikloniti našim zahtjevima ili nekom magijom intervenirati da promijeni stvarnost i učini je onakvom kakvu je mi želimo; to je, upravo, idol koji kao takav ne može učiniti ništa, to je nemoćni i lažni idol.A kad smo snažno vezani uz njega, kupujemo lažne nade. Dok onu nadu besplatnosti, koju nam je donio Isus Krist, položivši slobodno život za nas, u tu se nadu ne uzdamo toliko.

VATIKAN, 4. 1. 2017. Suze su rodile nadu. I to nije lako shvatiti, ali je istina. Toliko puta, u našem životu, suze siju nadu, sjeme su nade.

VATIKAN, 28. 12. 2016. Vjera nije samo šutnja koja sve prihvaća bez odgovaranja, nada nije sigurnost koja nas štiti od sumnje i zbunjenosti.

VATIKAN, 21. 12. 2016. Možemo postaviti pitanje, svaki od nas: je li mi nada suputnik na mom životnom putu ili je moj unutarnji život nepokretan, zatvoren? Je li moje srce zaključana ladica ili ladica otvorena nadi koja mi daje hoditi ne sam, već u Isusovu društvu?

VATIKAN, 14. 12. 2016. Poruka Radosne vijesti koja nam je povjerena je hitna i mi moramo trčati poput glasnika po gorama, jer svijet ne može čekati, čovječanstvo je gladno i žedno pravde, istine i mira.

VATIKAN, 7. 12. 2016. Bog Otac tješi narod tako da mu daje tješitelje, od kojih traži da hrabre narod, njegovu djecu, naviještajući da je nevoljama došao kraj, da je patnja prestala, a grijeh oprošten. To je ono što liječi ožalošćeno i uplašeno srce.

VATIKAN, 30. 11. 2016. Sjećanje na vjerne mrtve ne smije dovesti do toga da zaboravimo također moliti za žive, koji se zajedno s nama svaki dan hrvaju s kušnjama života. Nužnost te molitve još jasnije dolazi do izražaja ako je promatramo u svjetlu ispovijesti vjere koja kaže: "Vjerujem u općinstvo svetih".