VARAŽDIN, 7. 12. 2024.

---

Ured za crkvenu glazbu Varaždinske biskupije na čelu s maestrom Višeslavom Jaklinom organizirao je u subotu 7. prosinca adventski susret zborovođa, orguljaša i ostalih crkvenih glazbenika s područja Varaždinske biskupije. Susret je bio zamišljen kao duhovna i stručna podrška djelovanju crkvenih glazbenika, a nakon pozitivnih reakcija na korizmeni susret ove godine.

U uvodnom dijelu susreta okupljenima je duhovni nagovor održao vlč. Lovro Biškup, župnik iz Remetinca. Govorio im je o vremenu došašća u kojem razmišljamo o tri Isusova dolaska: onom povijesnom kada se kao dijete rodio u Betlehemu, o Isusovom svakodnevnom dolasku u naš život i onom slavnom dolasku koji iščekujemo na kraju vremena. „Posebno smo u ovoj duhovnoj obnovi promišljali kako će svatko od nas, kada se dogodi taj bliski susret s Isusom, njega pozdraviti, kako mu se obratiti. Polazeći od ordinarija mise: Gospodine smiluj se, Slava Bogu na visini, Svet i Jaganjče Božji pokušali smo vidjeti kako su to lijepi pozdravi koji potječu iz Svetog Pisma, a koje smo preuzeli u naše obrede svete mise. Tu smo onda promišljali iz one biblijske perspektive što znače ti pozdravi, kolika je dubina tih pozdrava i koji su korijeni svete mise, da oni sežu ne samo u prva stoljeća kršćanstva nego i u židovsku vjeru. To nas je dovelo do dubljeg razumijevanja riječi onoga što u svakoj svetoj misi pjevamo. Kad nešto dobro razumijemo onda nam je to i ljepše i dublje prodire u naše srce“, kazao je vlč. Biškup.

Nakon toga uslijedio je osvrt maestra Jaklina na ovogodišnji Festival svete Cecilije, a potom je Mislav Lucić, suradnik Ureda za crkvenu glazbu varaždinske biskupije održao praktičnu radionicu pjevanja i pripreme misnog slavlja.

Treći dio susreta bila je sveta misa koju je u varaždinskoj katedrali predslavio varaždinski biskup Bože Radoš u zajedništvu s voditeljem duhovne obnove vlč. Lovrom Biškupom i tajnikom vlč. Mišelom Kovačevićem. U svojoj je homiliji uz spomendan sv. Ambrozija, biskupa i crkvenog naučitelja, biskup Radoš govorio o duhovnom pozivu i karakteristikama Isusovih učenika.

Najprije se biskup osvrnuo na Isusovu naredbu 'molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju' rekavši kako su radnici u žetvi Gospodnjoj izabrani i poslani od Gospodina. „Radnici u žetvu nisu odabrani kroz jedan natječaj, kroz kampanju. Nema tu apela, javite se vi koji ste velikodušni, vi koji želite biti u ovome pozivu. Nego oni su izabrani, a nakon toga su poslani od Gospodina. On je taj koji izabire, On je onaj koji šalje, On je onaj koji određuje misiju. Zato je važno biti u dodiru s Njim. Molitva je bitna, ona je ključna. Žetva, njiva nije naša, ona uvijek ostaje Gospodinova. Ponekad pomislimo da je to naša njiva, da je Crkva naša njiva, ali ne, ona je uvijek Gospodinova“, protumačio je biskup Radoš.

Upozorio je potom kako „bez stalnog odnosa s Bogom, misija, poslanje, postaje profesija, posao, kao što su to i drugi poslovi“ te potaknuo okupljene da mole Gospodina kako poslanje biskupa, svećenika, đakona i drugih službi u Crkvi nikada ne bi postala samo profesija. „Plodnost pastoralnog djelovanja učenika svih vremena ovisi o daru Duha Svetoga, ne o nama, ne o sigurnosti broja ljudi koji su se odazvali, ni od njihove sposobnosti, institucija, organizacije i drugoga, nego je uvijek plod Božje ljubavi prepušten Duhu Svetom da on vodi“ naglasio je biskup.

Govoreći potom o karakteristikama Isusovih učenika biskup je na prvom mjestu spomenuo kako su Isusovi učenici stalno na putu, nikada ne stoje, nisu na jednome mjestu, uvijek idu dalje. „U kršćanskom životu, u životu s Bogom, ne možemo nikada stati. Kada se stane, tada se počne mrmljati, javlja se nezadovoljstvo“, pojasnio je biskup Radoš i dodao kako se Isusovi učenici ne zaustavljaju nad poteškoćama, ne ostaju nad problemom već s pouzdanjem u Gospodina ide dalje.

„Isus učenike šalje kao janjce među vukove kako bi se pouzdavali u Božju snagu“ prikazao je nadalje biskup drugu karakteristiku Isusovih učenika. Podsjetio je u tom kontekstu na kralja Davida i njegovu borbu s Golijatom i kazao: „Gospodin je naša snaga, jer Gospodin čini... Često uzimamo logiku svijeta i kažemo, ali vuk je jako lukav. Jedna od najlukavijih životinja. Zna kako loviti u čoporu. Ako postanemo vuci, izgubili smo zaštitu onoga koji čuva samo one koji su janjad. Jer ako si janje, ako sam janje, onda je Bog sa mnom.“

Treća karakteristika Isusovih učenika koju je istaknuo biskup je radost. „Poteškoće nisu razlog nesreći. Onaj tko nosi Gospodina, taj je radostan čovjek. Ne može bez radosti nositi Radosnu vijest. Radosna vijest ima svoje prirodno stanište u onome koje je ispunjen radošću“ protumačio je biskup Radoš.

Povezujući ove karakteristike Isusovih učenika sa službom crkvenih glazbenika biskup je istaknuo kako oni imaju posebno mjesto u euharistijskom slavlju, izvoru prave kršćanske radosti. „Imamo li ljepši način, prirodniji način da se izrazi radost, da se napojimo radošću od pjesme? Pjesma je ona koja nosi radost. To je ona frekvencija na kojoj radost možemo najbolje doživjeti“, rekao je biskup i završavajući homiliju poručio okupljenim zborovođama i pjevačima: „Vi imate poslanje u Crkvi. Da idete,...da sve nas pozovete na radost, da nam dajete prave note, kako bi mogli iščekivati Gospodina koji je najveća i jedina, konačna radost našega života.“

Na kraju svete mise biskup je, podsjetivši na nedavno održani Festival svete Cecilije u varaždinskoj katedrali, izrazio radost i zadovoljstvo zbog ovakvih susreta te zahvalio maestru Jaklinu i njegovim suradnicima na organizaciji i trudu koji ulažu u njegovanje crkvene glazbe i okupljanje crkvenih glazbenika.

---