MOLVE, 8. 9. 2013.

Svečanim euharistijskim slavljem u Molvama na blagdan Male Gospe u nedjelju 8. rujna zaključena je hodočasnička godina Majci Božjoj Molvarskoj.

Ove godine na poseban način bilo je svečano jer je svetu misu predvodio mons. Alessandro D’Errico, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj. Za vrijeme mise bio je i zaziv Duha Svetoga u povodu započete školske i vjeronaučne godine. Koncelebrirali su o. Ivica Hadraš D.I., suradnik u nuncijaturi i prevoditelj, o. Tomislav Glavnik, župnik i gvardijan u Molvama, o. Filip Musa, vikar samostana i o. Zdravko Tuba, creski gvardijan. Za vrijeme mise pjevao je župni zbor pod ravnanjem s. Lidije Mahovlić.

U svojoj propovijedi je rekao:

"Draga moja braćo i sestre! Danas je marijanski blagdan koji je tradicionalno vrlo drag hodočasnicima koji dolaze u Molve: slavimo rođenje Marijino, i zajedno želimo promatrati i upijati taj milosni događaj, da bismo se također i mi nahranili na putu naše vjere, kao što su to činili stoljećima oci naše vjere.

Evo dakle, prvog elementa za naše razmišljanje. Rođenje djeteta ili djevojčice uvijek je radosni događaj, zbog dara života koji donosi radost  obitelji. Tako je bilo i za svetog Jakova i Anu, Marijine roditelje. Možemo zamisliti njihovo iščekivanje velikog dana, pripreme za rođenje njihove djevojčice, molitve koje su pratile taj događaj. Ali za nas, koji promatramo i upijamo rođenje Marijino u perspektivi vjere, radost je još veća od one koju su imali Jakov i Ana. Zašto? Zato jer znamo da Marija nije bilo kakva djevojčica. Ona je ona koja će biti Isusova Majka, utjelovljenog sina Božjega, središte naše vjere. To je veliki misterij: tajna Božjega milosrđa prema nama grešnicima, koje šalje Sina da nas spasi i oslobodi od grijeha, i zato poziva Mariju da bude ništa manje nego Isusova Majka, to jest Majka Božja. To je razlog zbog kojeg je Marija već od rođenja drugačija. Između nje i druge djece koja se rađaju, ima jedna velika razlika, zato jer Marija dolazi na svijet bez izvornog grijeha. Ona je ona koja treba u svom krilu nositi Sina Božjega, zato ne može biti uprljana grijehom niti najmanje. Mala Marija je posve čista, posve lijepa, sveta, kao što su rado pjevali o Njoj naši oci vjere. Marija je svanuće, zora našeg spasenja, kao što o Njoj kaže i današnja liturgija. Promatrajući i upijajući Marijino rođenje, danas se osjećamo pomalo kao i pastiri, kojima je Otac nebeski dao privilegij da promatraju i da se klanjaju Djetetu Isusu. Kao pastiri, želimo danas iznad svega zahvaliti Bogu, Ocu svake utjehe, koji nam je došao u susret s darom Isusa i Marije. I kao naši oci u vjeri, također i mi danas želimo pjevati slavu Mariji, Majci Isusovoj, Majci Božjoj i Majci našoj. To činimo riječima koje su kasnije anđeo i Elizabeta uputili Mariji. Zajedno s anđelom Gabrijelom kažemo: Zdravo Marijo puna milosti; a to znači Božjih milosti i dobročinstava; Gospodin je s tobom, zato jer ćeš u svom krilu roditi Isusa, Sina Božjega. Zajedno s Elizabetom kažemo: Blagoslovljena među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus.

Želio bih dodati drugu kratku točku za razmišljanje. Nakon Isusovog rođenja, ni jedno drugo rođenje nije tako dragocjeno u Božjim očima, i tako važno za dobro čovječanstva, kao što je to Marijino. Ali ipak to rođenje ostaje u sjeni, jer Sveto Pismo ne kaže ništa o tome. Prvi put Marija se pojavljuje u Evanđelju, prilikom spominjanja Isusovog rodoslovlja, kao što smo to čuli u današnjem Evanđelju: „Jakovu se rodi Josip, muž Marijin, od kojega se rodi Isus, Krist“. Taj diskretan i tih način, prati Mariju u Njezinom djetinjstvu (o kojem sa sigurnošću ne znamo ništa), u danima Njezinog božanskog materinstva (o kojem znamo samo ponešto); i također u godinama javnog Isusovog života (o kojem znamo malo više). Taj je način nama velika pouka. Svi smo pozvani da radimo kao Ona, da oponašamo Njezino poučavanje. Ono što je važno za Jakova i Anu, za Marijino rođenje, iznad svega je ono što će uvijek biti važno za Mariju, a to je ispunjavati volju Božju, služiti braći koju susrećemo na našem putu. Sve ostalo je manje važno. Njezina je pouka da se ne trebamo brinuti previše o onom što svijet smatra važnim. Kao Marija, moramo biti uvjereni, da ako je moguće učiniti malo dobra, to je dar Božji, poslanje koje nam je povjerio Nebeski Otac, djelitelj svakog dobra. Osobito moramo biti uvjereni da sve moramo činiti na slavu Svevišnjega. To je Marijin način, koji je već danas zasjenjen u njezinom rođenju. Suglasnost s voljom Božjom pomoći će joj da uvijek bude spremna na potpuno i iskreno prianjanje uz nju, pa i onda kada je tamna i tajnovita. Dosta je pomisliti na siromaštvo Betlehema, bijeg u Egipat, na ponizni život u Nazaretu, na Isusov odlazak u apostolski život, na bolne sate Kalvarije. Njezin neka mi bude, koji je izgovorila na dan Naviještenja, govori o ustrajnosti Njezinog života. Ali, osim traženja volje Božje, ima još jedan drugi prioritet u Marijinu životu: to je pažnja koju ona ima prema braći, a osobito prema onima koji su u potrebi. Dosta je prisjetiti se zauzetosti za mladence na svadbi u Kani, na brižnost za rođakinju Elizabetu, na majčinsku brigu za učenika Ivana, i na njezino mjesto pod Križem. Drugim riječima, čitav Marijin život, od njezinog rođenja koje danas slavimo, poučava nas da je autentično zajedništvo s Bogom u prianjanju uz Njegovu volju, i u ljubavi prema braći kao što ih Bog ljubi.

Draga moja braćo i sestre, zaista sam radostan da se mogu danas pridružiti vama u ovom poznatom marijanskom svetištu, da bismo pjevali slavu Mariji, na dana slavlja Njezinog rođenja, zore našeg spasenja. Zajedno s vama, zahvaljujem Bogu za dar koji nam je dao po Njezinom životu i primjeru. Molim za vas da pouka koja proizlazi iz Marijina rođenja može postati snažan oslonac za naš kršćanski život. Moja je želja, da i mi možemo biti jaki u izvršavanju Božje volje kao što je bila Ona i uvijek sretni da možemo pomoći braći u potrebi."

opširnije...