Mons. Vjekoslav Huzjak, biskup Bjelovarsko-križevačke biskupije, sudjelovao je na 13. po redu zavjetnoj procesiji grada Koprivnice koja se kreće od kapelice sv. Josipa do župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Močilama.

Ova procesija ukinuta je nakon Drugog svjetskog rata, no koprivnički dekan mons. Leonard Markač ponovno ju je uveo 2000. godine te se tradicionalno održava na Uskrsni ponedjeljak.

Osim sudjelovanja u procesiji, mons. Huzjak predvodio je i euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Močilama.

Domaći župnik i dekan mons. Markač na početku slavlja svima je uputio riječi dobrodošlice u ovom prošteništu Majke Božje u Močilama gdje su se, kako je rekao, stoljećima okupljali naši pređi i tu pronalazili uskrsnu vjeru i nadu te učvršćivali jedni druge u vjeri koju je Isus Krist svojom milošću svima udijelio.

Biskup Huzjak zahvalio je u uvodu mise na pozivu istaknuvši kako je procesija znak nade i povjerenja. Išlo se za križem, ali on vodi k uskrsnuću, do oltara Gospodnjega gdje je izvor života.

U propovijedi biskup Huzjak podsjetio je da je Kristovim uskrsnućem ostvarena konačna pobjeda nad zlom, grijehom i smrću. Jaz, koji se stvorio između Boga i čovjeka na početku vremena, nije mogao premostiti nitko od ljudi, nego je Nebo i zemlju ponovno pomirio Bogočovjek Isus Krist.

Osvrćući se na Evanđelje istaknuo je kako je bilo onih koji su željeli izbrisati događaj uskrsnuća. Objasnio je da se, ako je Krist uskrsnuo, ostvarilo što je govorio, a to znači da bi, oni koji to nisu željeli, trebali povjerovati, a samim time radikalno promijeniti svoj život, sebe i svoje stavove. Unatoč svemu što su od Isusa vidjeli, čuli i doživjeli, ni apostoli isprva nisu vjerovali da je Isus doista Uskrsnuo, no sumnje je raspršio susret s Kristom Uskrslim te apostoli postaju neustrašivi svjedoci i navjestitelji događaja. “Taj susret s Kristom je toliko snažno djelovao u njima da su oni promijenili svoj život. Oni nisu trebali kupovati 'medijsku' istinu o Isusu. Oni nisu trebali namještati stvari da bi bilo po njihovom, nego su pustili da milost Božja uđe u njihova srca, da im promijeni život, da oni postanu drugi ljudi. Oni su tada doista i postali slobodni, sretni, blagoslovljeni, neustrašivi i hrabri“, rekao je biskup Huzjak.

Nadalje, dotaknuo se i Pavlovih riječi 'Ako smo suuskrsli s Kristom, tražimo ono što je gore'. Ako tražiti ono što je gore nije dio nas, onda nismo dionici uskrsnuća, nego samo promatrači. Upravo takvi su bili pismoznanci i farizeji. Oni su sve vidjeli i čuli, u svemu prisustvovali, ali nisu htjeli prihvatiti u svoje srce, a samim time nisu postali niti dionicima uskrsnuća. Dionici uskrsnuća, pak, traže što je gore, a ondje su Otac, Sin i Duh Sveti te neizmjerna i neograničena ljubav između njih. “Gore je ono što čovjeku daje snage i jakosti, a to je Bog Trojedini i troosobni. Bog koji jest s nama i Bog koji jest za nas. To nam je Krist Gospodin došao reći. Biti dionikom uskrsne radosti znači mijenjati se da znamo tražiti što je gore i da znamo biti neustrašivi i hrabri svjedoci Kristovoga uskrsnuća“, poručio je biskup Huzjak.

Kršćani u svijet trebaju donositi radost uskrsnuća, ali ne “mašući transparentima“, nego svjedočeći svojim životom u svijetu i društvu u kojem se kreću. Slobodni su ljudi i mogu pokazati svoju vjeru. “Pokažimo je radosno s oduševljenjem. Pokažimo je tako da oni koji nas tuže i optužuju budu posramljeni našom vjerom. Ne posramljeni u smislu da budu poniženi – ne želimo nikoga ponižavati, nego svakome čovjeku otvoriti perspektivu života u punini u Kristu Gospodinu. To je naše poslanje, naš život i Uskrsnuće u kojega mi vjerujemo“, naglasio je biskup Huzjak te na kraju sve prisutne ohrabrio da se ne daju pokolebati niti sablazniti od svega što nas svakodnevno okružuje. Bog nosi cijeli svijet, a kršćane nosi zato da cijelom svijetu kažu da je Bog onaj koji ljubi čovjeka kojega spasava svojom mukom, smrću i uskrsnućem.

“U tom smislu želim da i ovaj Uskrs bude vama radostan i lijep i da razumijete uvijek da je Kristovo uskrsnuće naše uskrsnuće, da je ono snaga naše pobjede i našega života i da iz tog uskrsnuća buja naš kršćanski život. Da znamo jedni druge gledati u lice, da ponajprije u obiteljima znamo stvarati ozračje ljubavi. Ono što je gore između Oca, Sina i Duha Svetoga da bude tu među nama, u našim međuljudskim odnosima, da svi zajedno živimo to uskrsnuće Kristovo. Da nam to uskrsnuće bude egzistencija, da doista budemo svjedoci Krista Uskrsloga, da na našim licima ta uskrsna radost bude prepoznatljiva“ zaključio je biskup Huzjak.

Uz predvoditelja slavlja mons. Huzjaka koncelebrirali su dekan Markač te svećenici Koprivničkog i susjednih dekanata.

Iva Kuzmić