SVETI KRIŽ, 14. 9. 2017.

---

U četvrtak 14. rujna, na blagdan Uzvišenja svetog Križa, varaždinski biskup Josip Mrzljak posjetio je mjestašce Sveti Križ pored Male Subotice. Otac biskup je u kapeli uzvišenja svetog Križa, u Župi Rođenja Blažene Djevice Marije u Maloj Subotici, predvodio koncelebriranu misu uz suslavlje petnaestak svećenika Preloškog dekanata. Prije početka euharistije, biskupu je dobrodošlicu zaželio domaći župnik vlč. Đuro Vukalović, a biskup je od župljana dobio i mali znak pažnje. Mons. Josip Mrzljak podsjetio je kako smo misno slavlje započeli načinivši na sebi znak križa rekavši “U ime Oca i Sina i Duha Svetoga”.

- Vjerujem da mnogi od nas prvo što učine ujutro je da napravimo na sebi znak križa. To nas uvijek podsjeća na one riječi koje je naš krstitelj izgovorio nad nama kada nas je polio i rekao “Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga”. Tu smo započeli svoj život pod znakom Križa, Presvetoga Trojstva. Zato se zovemo kršćani - napomenuo je mons. Mrzljak.

U svojoj je homiliji okupljenom mnoštvu, koje se u kapelu uzvišenja svetog Križa sabralo iz svih dijelova Međimurja, biskup Mrzljak rekao kako stojeći pod križem, stojimo pred najvećom tajnom naše vjere.

- Pitamo se zašto je Bog to učinio, nije li postojao drugi način nego da je svoga Sina predao za nas iz ljubavi? Mi ljudi svojim ljudskim razumom ne možemo shvatiti svu dubinu ljubavi koju Bog ima prema čovjeku. Kada molimo Križni put kažemo: “Klanjamo Ti se i blagoslivljamo Te”. Pred tom tajnom mi se možemo samo pokloniti, blagosloviti Boga i zahvaliti mu na tom velikom daru Božje ljubavi. Pokloniti se ne znači samo saviti koljena i pokleknuti, nego u dubini duše priznati kako smo mali i ograničeni, bez obzira na to koliko smo pametni i učeni. Danas je čovjek puno pametniji nego prije 50 ili 60 godina, ali je li i bolji čovjek? To je temeljno pitanje. Trebali bismo postati bolji ljudi slijedeći Isusa koji se za nas žrtvovao i dao svoj život za nas. Isus nije došao na Zemlju da gospodari nad nama, već nam je došao služiti do kraja svog zemaljskog života. Time nam je pokazao kako ovaj zemaljski život jest vrijednost, ali koju valja potrošiti za nešto više. Život valja potrošiti za nešto dobro, za drugoga, za obitelj, za prijatelje, za domovinu. Kada govorimo o tome kako se žrtvovati za drugoga, ne smijemo zaboraviti mnoge naše branitelje u Domovinskom ratu koji su potrošili ovozemaljski život da ostvare nešto bolje i ljepše - poručio je mons. Mrzljak.

Otac biskup dodao je kako je Isus došao na Zemlju da nam pokaže što je to sloboda i kako se čovjek mora opredijeliti za slobodu, onu slobodu za koju nas sam Gospodin Isus oslobađa.

- Zato kada stojimo pred tim misterijem Božjeg silaska među nas, možemo samo reći: “Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te”. Čovjek kao vjernik mora prepoznati svoju malenost i poniznost pred Bogom. Danas se čovjek želi istaknuti u mnogočemu. Želi zapravo i Boga odbaciti pod izlikom da mu Bog smeta i ograničava ga svojim zapovijedima i evanđeoskim savjetima. Bog ‘kao da daje neke granice, a čovjek bi htio dalje, pa kao da smo ograničeni’. To je ta varka kada čovjek misli da se u svojoj slobodi može micati iz tih okvira koje mu je Bog zadao, a zapravo mu ih je Bog dao da ga oslobodi, da bude slobodan od zla i grijeha. To ne može nitko osim Boga, nitko osim Onoga koji je za nas išao na križ. To je pravi osloboditelj koji želi čovjeku pomoći. Ima primjerice mnogo političara koji žele bolji svijet na kojem bi vladali mir i blagostanje. No, da li je to moguće ako se čovjek pouzda samo u sebe? To je zamka na koju mnogi u našem vremenu nasjedaju. Zato se nažalost događaju tragedije, velika zla, mržnje, ratovi i ubijanja - sve ono protiv čega se čovjek bori, ali opet onda upada u to - kazao je biskup Mrzljak.

Biskup je dodao kako to veliko otajstvo naše vjere slavimo u svakoj euharistiji. Zato je i misa, kaže biskup Mrzljak, ta vrijednost i zato nas Crkva poziva da dolazimo na misu, posebno nedjeljom - na dan Gospodnji.

- Za koga je taj dan Gospodnji? Ne za Njega. Bog ne postaje veći zbog toga klanjamo li se mi Njemu ili ne, odnosno dolazimo li na svetu misu ili ne. Ali mi postajemo veći kršćani, bolji ljudi. Upravo putem euharistije mi učimo i dobivamo snage za takav život. Najveće otajstvo vjere je euharistija, ta Isusova prisutnost među nama. On je želio biti s nama na taj otajstven i mističan način. Isusova muka i smrt se neprestano događaju. Najveća sramota onoga vremena bila je umrijeti na križu. A upravo je On to htio radi nas ljudi. Htio nam je pokazati svoju ljubav do konca. Zato mi kažemo: “Tvoju smrt Gospodine navješćujemo, Tvoje uskrsnuće slavimo, Tvoj slavni dolazak iščekujemo”. Dakako da se u tom križu nazire i život - Uskrs - pravi život po kojem je Krist sad među nama. Zato ga i blagoslivljamo i okupljamo se oko njega jer tu vidimo smisao našega života. Ali kada pristanemo ići Isusovim putem, moramo znati da to nije lagan put, no put je to koji vodi pravome cilju. Kroz križ i smrt ulazi se u život. Mi želimo ići tim putem, prihvaćajući Isusov križ, ali i naš osobni križ. Isus je rekao: “Što god napravite jednom od moje najmanje braće, meni činite”. On se poistovjetio sa svakim čovjekom, na poseban način s onima koji trpe i u nevolji su - zaključio je biskup Mrzljak.

---