ŠENKOVEC, 22. 9. 2019.

---

U nedjelju 22. rujna mons. Josip Mrzljak, apostolski administrator Varaždinske biskupije, predslavio je svetu misu u župnoj crkvi svete Jelene Križarice u Šenkovcu i krstio Floriana Felixa Petkovića, sina Saše i Tine Petković. Florian Felix je inače 11. dijete u njihovoj obitelji, a braća i sestre su mu Noa, Tajna, Brigita, Vito, Lea, Pia, Fran, Viktor, Iskra i Filotea. Kumovi, koje su roditelji odabrali za svog sina, bili su Vladimir i Monika Petrić.

Na početku slavlja pozdravnu riječ uputio je župnik preč. Vladimir Kolarić i istaknuo je kako je krštenje uvijek radost za župnu zajednicu jer dobiva novog člana. Pozdravio je biskupa, obitelj novokrštenika i okupljenu zajednicu. U uvodnim riječima mons. Mrzljak je naglasio da nâs različite povezuje krštenje.

- Svima nam je zajedničko da smo kršteni, da smo kršćani. Krštenje svakoga od nas ima početak u obredu, ali nema završetka i kada odlazimo s ovoga svijeta označeni smo tim znakom Božjeg djeteta  – istaknuo je biskup nakon čega je uslijedio obred primanja malog Floriana Felixa.

Svoju homiliju biskup Mrzljak započeo je pitanjem „Tko su to kršćani?“ Ustvrdio je da su to pitanje postavili ljudi u vremenu kada se kršćanstvo počelo širiti. Budući da kršćani žive i rade kao i drugi, pitali su se ima li razlike između onih koji vjeruju u Isusa Krista i onih koji ne vjeruju. Biskup primjećuje da se kršćani sastaju nedjeljom, slušaju Božju riječ, okupljaju se oko Isusa pod prilikama kruha i vina za kojega vjeruju da je živ. Vjeruju, također, da ovaj život ima cilj negdje drugdje – u vječnosti koja je glavni cilj našeg života.

Biskup nastavlja promišljanje i kaže kako slušajući današnje evanđelje ostajemo zbunjeni jer gospodar pohvaljuje nepravednog upravitelja kako je snalažljiv. On pohvaljuje njegovu snalažljivost. Prisjeća se vremena komunizma kada je bila poznata uzrečica „Snađi se, druže!“ u prijevodu: možeš činiti što hoćeš da uspiješ. Biti kršćanin znači ići ovim svijetom drukčijim načinom života negoli ovaj svijet koji se pita o smislu. Kod mnogih kršćana vjera postaje jedna tradicija, običaj, nešto što će oni pohvaliti, ali će reći život je drugo. Promatrajući nepravednog upravitelja vidi u njemu ljude koji promišljaju kako će uspjeti ovdje na zemlji nešto učiniti. Mi kršćani živimo u ovom svijetu, takvom kakav jest, jer ne možemo birati neki drugi svijet,  ali smo pozvani donijeti nešto dobro ovom svijetu u kojem živimo. Svjedočanstvo i način života kršćana trebaju biti drukčiji, a tako će biti i privlačni.

Svoju homiliju zaključio je spomenom na svete i rekao da promatramo ljude koji su proglašeni svetima, koji su bili svjesni su svojih slabosti, da su samo ljudi, ali su, isto tako, bili svjesni da Bog može u čovjeku djelovati, da Bog može činiti velika djela. Zato i mi uzdamo se u Boga da on po nama može činiti velika djela u našem svagdanjem životu.

Nakon homilije uslijedila je sveopća molitva. Potom je litanije svih svetih pjevao Noa Petković, najstariji sin u obitelji Petković, a nakon obreda krštenja započela je euharistijska služba.
Na kraju misnog slavlja biskup je čestitao obitelji i kumovima novokrštenika te im je udijelio blagoslov.
 

---