MARIBOR, 20. 10. 2013.

Na Misijsku nedjelju 20. listopada varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak pohodio je Hrvatsku katoličku misiju bl. Alojzija Stepinca u Mariboru u susjednoj Sloveniji te tom prigodom u crkvi sv. Alojzija Gonzage predvodio svetu misu za sve žrtve komunističkog režima, a nakon mise na novom mariborskom groblju Dobrava, u blizini Tezanskoga Gozda, najvećeg grobišta pripadnika hrvatskog naroda izvan Hrvatske, sudjelovao u prigodnom programu i predvodio molitvu u spomen na žrtve komunističkog sustava iz svibnja 1945. godine.

Vlč. Marko Zadravec, domaćin i voditelj misije, u ime svih vjernika pozdravio je, na početku, mons. Stanislava Lipovšeka, celjskoga biskupa i administratora Mariborske nadbiskupije, mons. Josipa Mrzljaka, varaždinskog biskupa, nekolicinu svećenika te hodočasnike koji su došli bilo kao pojedinci, bilo kao članovi hrvatskih katoličkih misija u Sloveniji, te društva i udruge iz Slovenije i Hrvatske.

U pozdravnom govoru biskup Lipovšek izrazio je radost što može u zajedništvu s varaždinskim biskupom kao i svim vjernicima moliti za žrtve te slaviti euharistiju. Napomenuo je kako dobro poznaje Varaždinsku biskupiju i velik dio njezinog teritorija, te naglasio međusobnu povezanost dviju biskupijâ. 'Svi smo pozvani biti misionari gdje se god nalazimo', istaknuo je biskup Lipovšek.

Biskup Mrzljak u uvodu je napomenuo kako su se sabrali da se svi zajedno prisjete i mole za one koji su pobijeni te se nikad nisu vratili svojim domovima. Ti ljudi postali su žrtve komunističkog režima, kao i nedavno proglašeni blaženik don Miroslav Bulešić, koji je okrutno ubijen od komunističke vlasti, rekao je biskup Mrzljak.

U homiliji je biskup Mrzljak kazao da često od Boga nešto tražimo, i mnogi nam kažu zašto se moliti Bogu kad se on neće pobrinuti za materijalno, za našu egzistenciju, ali mi u prvom redu nismo oni koji od Boga samo nešto traže, mi prije svega Boga slavimo, njemu izražavamo poštovanje, njemu se klanjamo i upravo je zato molitva neprestan odnos, kontakt s Bogom kojega čovjek ne smije prekinuti. Neprestano moramo biti povezani u svojim riječima i djelima, taj odnos se mora pretočiti u svagdašnji život, mora se pretočiti u djela. Biskup je istaknuo kako se mi ovdje molimo u svjetlu vjere za sve one koji su pobijeni nakon II. svjetskog rata, ni krivi ni dužni, molimo se za njih ali i za one koji su to zlo učinili, da se obrate, da se pokaju, da budu svjesni da su učinili nešto loše. Čovjek ne može biti bolji čovjek i ne može napredovati sve dok ne prizna svoje pogreške i zlo koje je učinio. Molimo i za sve one predstavnike zločinačkog komunističkog sustava, koji ni danas ne priznaju zločin, koji se ne kaju kao da žele da se sve to zaboravi, da se o tome ne govori. Često puta se kaže: zaboravimo prošlost, okrenimo se prema budućnosti. Kako možemo zaboraviti svoje roditelje, svoje prijatelje koji su, kako oni kažu, nestali, pitao se biskup Mrzljak.

Na kraju mise, u ime svih vjernika HKM Maribor, Mato Ćerkezović i Jozo Lukenda – članovi pastoralno-misijskog odbora, zahvalili su biskupima na dolasku te im na dar poklonili sliku bl. Ivana Pavla II. Liturgijsko pjevanje animirao je oktet Donum iz župe sv. Nikole u Varaždinu pod ravnanjem mo. Višeslava Jaklina.

Nakon mise svi okupljeni uputili su se na mariborsko groblje Dobrava gdje je u Memorijalnom centru održana zajednička molitva te su upaljene svijeće u znak spomena za sve nevine žrtve totalitarnih režima. Prigodnom programu i molitvi prisustvovali su biskupi Lipovšek i Mrzljak, predstavnici drugih vjerskih zajednica, mariborski gradonačelnik dr. Andrej Fištravec, Stipe Zeba - izaslanik zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, te predstavnici Veleposlanstva Republike Hrvatske u Republici Sloveniji, predstavnici raznih udruga iz Hrvatske i Slovenije, kao i članovi i dužnosnici braniteljskih udruga. U molitvi i prigodnom programu sudjelovalo je tristotinjak ljudi. Oktet Donum izveo je pjesmu Bliže, o Bože moj, dok je mariborski gradonačelnik Fištravec položio vijenac u znak pijeteta na Tezansku tragediju.

Nazočnima su se obratili i Šime Ivanjko, počasni konzul Republike Hrvatske u Mariboru, gradonačelnik Maribora te Ivan Sabolić - izaslanik Veleposlanstva Republike Hrvatske u Sloveniji. Konzul Ivanjko, u svom obraćanju, pitao se zašto se to trebalo dogoditi, zašto je nakon rata morao biti zaustavljen korak mnogih nevinih ljudi. Mnogim žrtvama ne znamo ni imena, no to su bili ljudi, to je bio nečiji otac, nečiji brat, nečiji suprug. Došli smo ovdje da se tim žrtvama poklonimo i dužni smo da ostanemo vjerni sjećanju da se taj događaj nikada ne zaboravi te da se nikada više ne ponovi. Gradonačelnik Fištravec rekao je kako se puno puta pitamo zašto, i ako na taj zašto nemamo odgovora onda je veoma teško ići prema naprijed. U teškim iskušenjima ljudi mogu živjeti samo ispod križa, a život ispod križa znači život opraštanja. Kada toliko ljudi strada, onda je to znak da se svi mi moramo naučiti praštati. Gradonačelnik je rekao kako je misterij križa na Golgoti misterij koji govori o ljubavi i praštanju. Dr. Fištravec je s dubokim žaljenjem istaknuo kako je danas ovaj dan - tužan dan, kako je danas ovo mjesto – tužno mjesto, ali ovo nije samo mjesto sjećanja jer ovo je mjesto na kojem možemo zajednički graditi sutrašnji dan u ljubavi i praštanju. Izaslanik Sabolić je, između ostalog, rekao da ovako okupljeni čine zajednicu koja je svjesna da su istina i pravednost jedini temelj na kojem se mogu graditi suvremena društva, temelj na kojem se gradi europsko demokratsko društvo.

U prigodnom nagovoru biskup Mrzljak rekao je kako pozdravlja sve prisutne na mjestu na kojem na prožimaju razni osjećaji. Ponajprije, to je osjećaj pijeteta prema žrtvama koje su ovdje pokopane. Kada govorimo o ovih 15.000 ljudi, koji su ovdje u nekoliko dana bili mučeni i ubijeni, onda je ovo jedno od najvećih i najtragičnijih grobišta nas Hrvata, zato ovo mjesto ne smijemo nikada zaboraviti. Dolazimo ovdje s poštovanjem, s molitvom, ne zaboravljamo, sjećamo ih se – to su osjećaji koji nas prožimaju. Onaj drugi osjećaj je onaj kada se pitamo zašto se sve to dogodilo i tko je to naredio. Jer netko je morao reći: ove ljude treba pobiti! Zašto? Zato jer su Hrvati i katolici. Netko je to rekao, tko?, pita se biskup Mrzljak. Kada ćemo dobiti javni odgovor na to pitanje ili će oni koji su odgovorni još uvijek biti proglašavani nekim velikanima naše povijesti. To je ono što nas ovdje boli, ne samo ovdje već i na ostalim mjestima gdje su mnogi pobijeni. Već više od 70 godina ne možemo dobiti odgovor, javni odgovor. Netko bi se trebao ispričati za te zločine. Ti osjećaji nas prožimaju i oni su s vremenom sve jači. Osjećaj da nitko nije odgovoran i da se sve to „slučajno“ dogodilo povećava našu tjeskobu. Uz ovu molitvu, ovo je poruka svima onima koji ne žele čuti za ovakva mjesta. Tko je naredio ubojstva tih ljudi poruka je koja vapi s ovog grobišta i čeka svoj odgovor, zaključio je biskup Mrzljak.

Nakon toga uslijedila je molitva za pokojne žrtve koju su predvodili predstavnici drugih vjerskih zajednica te biskup Mrzljak u zajedništvu s biskupom Lipovšekom.

Valja i ovom prilikom napomenuti da je komemoracija održana u blizini posebnog groba u kojem počivaju hrvatski vojnici i civili koje je u okolici Maribora sustigao vihor jugokomunističke mržnje te ih pokosio u proljeće njihova života po završetku II. svjetskog rata, u svibnju i lipnju 1945. godine. U blizini Maribora po šumama, prema svjedočanstvima očevidaca, pobijeno je na tisuće i tisuće ljudi, uglavnom Hrvata, te su im tijela bez ikakvoga poštovanja bačena u jame bez ikakve oznake s nakanom da im se zatre svaki spomen. Žrtve su poubijane bez suda, bez dokazane krivnje, a kažnjeni su najtežom kaznom – smrću. Prema nekim procjenama, u okolici Maribora leže posmrtni ostaci više od 15.000 ljudi.

Marko Štefanec