Od:
Do:

Biskup Mrzljak primio Renatu Marđetko

Biskup Mrzljak primio Renatu Marđetko

VARAŽDIN, 24. 2. 2012.

Varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak primio je u petak 24. veljače u svom uredu u Biskupskom ordinarijatu u Varaždinu Renatu Marđetko (33) iz Kotoribe, predsjednicu i osnivačicu udruge “Pomoć neizlječivima”, dobitnicu godišnje nagrade “Josipa Vancaš – hrvatska dobrotvorka godine”, koju od prošle godine dodjeljuje zaklada “Zamah”.

Biskup Mrzljak čestitao je Renati na tom priznanju, ali ponajprije i na nedavno završenom studiju palijative koji je polazila u Londonu. U domovinu se vratila nedavno kao prva osoba iz Hrvatske koja je završila sveučilišni studij palijative.

Na susretu je bilo riječi o potrebi i razvoju palijativne skrbi u Hrvatskoj te je istaknuto kako je potrebno približiti javnosti pojmove iz palijative koja obuhvaća raznovrsnu stručnu skrb o neizlječivim osobama i pruža podršku njihovim obiteljima. Uz zdravstvenu i socijalnu skrb, važna je i neophodna duhovna podrška koju u ustanovama i obiteljskim domovima pružaju dušobrižnici ili župnici. Udruga je u protekle dvije godine održala niz predavanja po župama Varaždinske biskupije, organizirala posudionicu pomagala, pokrenula suradnju s liječnicima specijalistima i drugim stručnim djelatnicima te se posvetila edukaciji suradnika laika za palijativnu skrb. Želja je udruge i njezine predsjednice povezati se s drugim sličnim udrugama i ustanovama radi razmjene iskustava i znanja u uvođenju i provođenju palijative u Hrvatskoj.

Renata Marđetko u Londonu je provela devet godina, od kojih posljednjih pet na studiju palijative o vlastitom trošku, i to upravo u zemlji koja je poznata kao kolijevka palijativne skrbi u svijetu. Cijelo vrijeme boravka u Engleskoj redovito je volontirala i obrazovala se u tamošnjim palijativnim ustanovama - hospicijima te je radila kao dadilja za hendikepiranu djecu. Neko vrijeme volontirala je i u Kalkuti u Indiji, u Kući umirućih sa sestrama Majke Terezije.

Biskupu Mrzljaku na susretu je darovala primjerak magistarskog rada u kojem je obradila gledišta palijativnih pacijenata i njihovih obitelji o potrebama palijativne skrbi u Međimurju. Renata je izrazila želju da svoje djelovanje nastavi u Hrvatskoj u kojoj palijativna skrb još nije zaživjela na odgovarajuće načine, a oni uz palijativne ustanove obuhvaćaju i dnevne centre sa stručnim osobljem te terenske stručne ekipe koje obilaze pacijente u njihovim domovima.

Na kraju je izražena želja da se s palijativnom skrbi kroz prigodna predavanja i susrete bolje upoznaju karitativni i drugi župni volonteri i suradnici koji svoje djelovanje usmjeravaju prema najpotrebitijima.

Jasminka Bakoš-Kocijan