PITOMAČA, 16. 9. 2018.

---

U nedjelju 16. rujna varaždinski biskup Josip Mrzljak predvodio je misno slavlje u župnoj crkvi svetog Vida u Pitomači. Tom je prigodom biskup blagoslovio obnovljenu crkvu čime je svečano obilježen završetak temeljite obnove.

Biskup Mrzljak je na početku euharistije podsjetio kako je nedjelja Dan Gospodnji, a sveta misa uvijek iznova zahvala Bogu.

- Kako se obnavljala ova crkva, tako se istovremeno obnavljala i živa Crkva. Pozdravljam posebno mlade koji su zakoračili u novu školsku godinu i koji će svakim danom napredovati u znanju, ali vjerujem i u dobroti te svemu onome u čemu moramo napredovati kao kršćani. Blagoslovit ćemo trud i napor svih koji su sudjelovali u obnovi crkve, ali isto tako ćemo blagosloviti i živu Crkvu koja nas ujedinjuje po sakramentu svetoga krštenja - poručio je u uvodu svete mise varaždinski biskup.

U propovijedi sabranim vjernicima u župnoj crkvi u Pitomači koja je zasjala u novom ruhu, mons. Mrzljak je podsjetio na staru izreku kako se crkva uvijek obnavlja. To vrijedi za kamenu crkvu, ali i za onu živu Crkvu, poručio je.

- Danas Bogu zahvaljujemo na dobrim ljudima koji su omogućili da se ova crkva obnovi, ali isto tako je važno da se u ovoj obnovljenoj crkvi obnavlja i živa Crkva. Ta se obnova događa ponajprije svake nedjelje kada se sastajemo i slušamo Božju riječ te preispitujemo i učvršćujemo svoju vjeru. U tim se trenucima pitamo što zapravo znači vjerovati. Današnji odlomak iz Markova evanđelja govori nam o tome da prepoznamo tko je taj Isus Krist u kojeg vjerujemo. Isus je učenike pitao što ljudi govore, tko je on, ali zapravo to pitanje postavlja danas svima nama. Kada bi nas pitali što današnji svijet govori o Isusu, što bismo im odgovorili? Tko je i što je Isus za naš život? Petar je uime svih apostola dobro odgovorio, ali odmah nakon toga pokazuje kako nije do kraja razumio tko je Krist Pomazanik. Strašne riječi mu potom Isus upućuje - ‘odlazi od mene sotono, jer ti nije na pameti ono što je Božje, već ono što je ljudsko’. Dakako da je nama ljudima uvijek na pameti ono što je ljudsko, ali upravo na tom ljudskom gradimo ono što je Božje. U tome se sastoji naš kršćanski život. Iz naše vjere prelazimo na djela. Kao što kaže sveti Jakov, naša vjera se mora prepoznati u našem životu, u našim djelima. Isus govori da svatko tko želi ići za njime mora se odreći samoga sebe i uzeti svoj križ. Kako se možemo odreći samoga sebe? Svoje misli čovjek treba staviti u drugi plan. Može li se današnji čovjek u 21. stoljeću odreći samoga sebe? Mislimo kako smo dovoljno napredovali u životu, da smo snažni i mudri, te da nam Bog nije potreban. Odreći se samoga sebe znači ne biti zatvoren u svoj egoizam, već uvidjeti kako čovjek sam sebi nije dostatan. Čovjeku je potreban Bog koji ga je stvorio i koji će ga voditi ovom zemljom. Kada se tako odreknemo samoga sebe, uzimamo svoj križ. Križ života je žrtva na koju smo pozvani - kazao je biskup Mrzljak.

Varaždinski je biskup spomenuo i 3. nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji koji je istovremeno bio u Splitu i Solinu. Stoga je okupljene vjernike upitao što je to obitelj.

- Obitelj je žrtva jednog za drugog; muža za ženu, ženu za muža, njih oboje za djecu, briga za stare, bake i djedove. Nije li to taj križ kojeg uzimamo žrtvujući se za druge? Uzimamo križ koji donosi one lijepe, ali i one teške trenutke. Križ koji treba nositi. Postoji mišljenje u svijetu kako treba što više uživati u životu. Zato neki smatraju da život, kada nam se čini da više nema smisla, valja prekinuti. Donose se u mnogim zemljama Europe zakoni o eutanaziji, a doći će to malo pomalo i k nama. Ako je Isus nosio naš križ za nas, kako ne bismo mi onda mogli nositi križ svojega života? Treba uzeti križ i ići za Njime. To je put kršćanskog života koji se prepoznaje u djelima. Zato živu Crkvu treba neprestano obnavljati, a najbolji način za to je da se pitamo što nam Riječ Božja danas govori. Pravi je život kada idemo za Onime koji je za sebe rekao da je On Život. Tako prepoznajemo smisao svoga života - poručio je biskup Mrzljak u homiliji.

Na kraju mise uslijedila je razmjena darova, kao i riječi zahvale. Riječ je na kraju pripala domaćinu, župniku Ivici Puškadiji. Ukratko je podsjetio na povijest župne crkve koja je građena od 1782. do 1783. godine te je zahvalio svima koji su na bilo koji način pomogli obnovu koja je trajala posljednjih desetak godina.

- Hvala na svim molitvama, žrtvama, novcu, riječima ohrabrenja, kritikama i drugoj pomoći. Posebna hvala 167 obitelji koji su osim redovitih davanja dali dodatna sredstva za našu obnovu. Kroz ovih deset godina vi župljani ste sakupili gotovo polovicu potrebnih sredstava, na čemu vam svima hvala - rekao je vlč. Puškadija.

Župna crkva u Pitomači sagrađena je prije 235 godina, a najteže je trenutke u svojoj povijesti prolazila 1968. godine kada je u stravičnom požaru u potpunosti izgorjela. Uslijedila je temeljita obnova te je crkvu 15. lipnja, na Vidovo, 1970. godine posvetio zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić. Ipak, obnova je ubrzo pokazala i svoje nedostatke te je crkva nakon nekog vremena ponovno počela tonuti. Vlaga je učinila svoje, pa je inventar vapio za obnovom. Sustavna obnova započela je tek 2007. godine. U obnovu je utrošeno nešto malo manje od četiri milijuna kuna, a osim župljana, financijski su obnovu pomogli Ministarstvo kulture s 25 posto, Varaždinska biskupija sa 17 posto, Općina Pitomača s pet posto i Virovitičko-podravska županija s četiri posto.

Između ostaloga, oslikano je svetište, uređene su ostale prostorije, promijenjena je kompletna stolarija, a iznova je promijenjen sustav grijanja. Crkva je dobila novo ozvučenje, nove postaje križnoga puta te novi namještaj. Osim toga, obnovljena je i vanjska fasada te danas konačno crkva svetog Vida u Pitomači stoji na ponos svim mještanima.
 

---